Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1867/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupaju punomoćnici Željko Olujić i Fran Olujić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2 (ranije Europapress holding d.o.o., OIB: 07813238579, sa sjedištem u [adresa],) kojega zastupa punomoćnica Barbara Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4527/2011-49 od 4. rujna 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4527/2011-49 od 4. rujna 2013. i predmet se vraća istome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 20.000,00 kn sa zateznom kamatom od 4. rujna 2013. do isplate (točka I.), odbijen je dio zahtjeva za isplatu iznosa od 81.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate i u cijelosti zahtjev za naknadu troškova postupka te za objavu presude u prvom sljedećem broju tjednika "[obrt]" (točka II.), naloženo je tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 22.200,00 kn sa zateznom kamatom od 4. rujna 2013. do isplate (točka III.).

2. Protiv ove presude, u dijelu pod točkom II. i III. izreke, tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv presude je izjavio i tuženik pobijajući odluku pod točkom I. izreke zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom za ukidanje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva ili ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet ovoga postupka je tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog objavljenih štetnih tvrdnji u tjedniku [obrt] dana 28. prosinca 2001.. tuženik je nakladnik tjednika [obrt] (ranije pod tvrtkom Europapress holding d.o.o.).

6. Iz spisa proizlazi da je nakon zaključenja glavne rasprave u ovom postupku (2. srpnja 2013.) nad tuženikom otvoren predstečajni postupak rješenjem Financijske agencije od 31. srpnja 2013., tuženik je o tome dostavio obavijest sudu prvoga stupnja podneskom od 19. rujna 2013., s prijedlogom za prekid postupka. Tužitelj nije prijavio tražbinu u postupku predstečajne nagodbe, iz dokaza ne proizlazi niti da je tuženik uvrstio tražbinu u popis obveza prema vjerovnicima u izvješću o svom financijskom stanju i poslovanju.

7. Rješenjem suda prvoga stupnja od 25. rujna 2013. utvrđen je prekid postupka, rješenjem od 7. studenoga 2025. postupak je nastavljen na prijedlog tuženika podnesen 5. siječnja 2023. jer je predstečajni postupak pravomoćno okončan budući da je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Stpn-206/14 od 10. srpnja 2014. kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe pravomoćno 23. rujna 2014.

8. U podnesku kojim je predložio nastavak postupka tuženik je također predložio ukidanje prvostupanjske presude u postupku povodom žalbi i odbacivanje tužbe jer tužitelj nije postupio u skladu s odredbom čl. 81. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13 - dalje: ZFPPN) odnosno nije prijavio tražbinu koja je predmet ovoga spora u postupku predstečajne nagodbe i time je, tvrdi, izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ove parnice.

9. Citiranom odredbom ZFPPN je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. toga zakona. Prema odredbi čl. 72. istog Zakona, nedospjele tražbine vjerovnika prema dužniku prijavljuju se kao dospjele s danom otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

10. Također tuženik ističe da je stav o gubitku procesne legitimacije sukladan zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., (broj Su-IV-204/17) prema kojem vjerovnik koji nije pravovremeno prijavio svoje potraživanje prema dužniku (tuženiku) i nije sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku gubi procesnu legitimaciju za vođenje parničnog postupka zbog čega tužbu treba odbaciti. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanom u više odluka (Rev-1190/2018, Rev- 2676/2019) vjerovnik koji nije pravovremeno prijavio svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe niti je sudjelovao u tome postupku, više ne može ne samo pokrenuti već niti nastaviti voditi postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe.

11. Međutim, u presudi donesenoj 11. veljače 2025. u predmetu Merćep protiv Hrvatske (br. 47880/20, §§ 26., 27., 28., 29. i 30.), ESLJP je iznio sljedeća stajališta: "(...) 26. Iz ukupnosti odredaba Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (vidi §§ 2. - 10.) proizlazi da je svrha predstečajnog postupka bila namirenje samo sporazumnih i drugih nespornih dugova, a ne svih postojećih ili potencijalnih obveza između dužnika i njegovih vjerovnika. Sud stoga prihvaća argument Županijskog suda u Zagrebu koji je naveo u svojoj prvoj odluci – a ponovio ga je podnositelj u svom zahtjevu Sudu – da bi tuženik osporio tu tražbinu čak i da ju je podnositelj prijavio na vrijeme u predstečajnom postupku (vidi točku (iv) u § 17.). To proizlazi iz činjenice da tuženik nije uvrstio tražbinu podnositelja u popis obveza u predstečajnom postupku te ju je osporavao tijekom cijelog parničnog postupka.

27. Stoga, u svakom slučaju, o tražbini podnositelja trebalo bi odlučiti u predmetnom parničnom postupku (vidi § 8.). U tim okolnostima, odbacivanje tužbe podnositelja isključivo zbog nepravovremene prijave njegove tražbine u predstečajnom postupku predstavljalo je pretjerani formalizam koji je povrijedio samu bit njegova prava na pristup sudu.

28. Vlada je tvrdila da bi odlučivanje o osnovanosti tražbine podnositelja u parničnom postupku bilo protivno cilju postupka predstečajne nagodbe (vidi § 3.) koji podrazumijeva davanje dužniku s financijskim poteškoćama veću kontrolu nad njegovom sudbinom.

29. Sud smatra da argument Vlade nije osnovan. Da je tuženik htio da se o tražbini podnositelja odluči u predstečajnom postupku, mogao je tu tražbinu jednostavno uvrstiti u popis obveza. S tim u vezi također treba napomenuti da se parnični postupak koji je pokrenut protiv dužnika prije pokretanja predstečajnog postupka mogao, prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, prekinuti samo na zahtjev dužnika (vidi § 8.), te da je tuženik u ovom slučaju zatražio od Općinskog suda prekid parničnog postupka tek nakon što je već istekao rok za prijavu tražbina vjerovnika (vidi §§ 12.-13.). To znači da je društvo imalo punu kontrolu nad time hoće li tražbina podnositelja biti ispitana u parničnom ili predstečajnom postupku.

30. Prema tome, došlo je do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije..."

12. Prihvaćajući načelna stajališta u citiranoj odluci ESLJP, Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje:USRH) i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) promijenili su praksu u predmetima ovakve činjenične i pravne naravi.

13. USRH u odluci U-III-3209/2023 , prihvaćajući stajališta ESLJP, obrazlaže da je člancima 22. i 23. ZFPPN-a bila propisana obveza dužnika da u postupku predstečajne nagodbe jednako i u dobroj vjeri postupa prema vjerovnicima, kao i da je člankom 42. točkom 3. istog zakona bilo propisano da izvješće o financijskom stanju i poslovanju dužnika obvezno sadrži popis njegovih obveza prema vjerovnicima. Dakle, da obveza prijave tražbine ne leži samo na vjerovnicima nego i na dužniku u postupku predstečajne nagodbe, pri čemu ima u vidu da u konkretnom slučaju prema stanju spisa predmeta među strankama nije sporno da podnositelj nije podnio prijavu svoje tražbine u postupku predstečajne nagodbe i da tuženik nije uvrstio tražbinu podnositelja u popis obveza prema vjerovnicima u izviješću o svom financijskom stanju i poslovanju.

14. Iz citirane odluke USRH proizlazi načelni stav da su sudovi prema okolnostima konkretnog slučaja dužni razmotriti i ocijeniti značaj podijeljene odgovornosti za podnošenje prijave tražbine u postupku predstečajne nagodbe, značaj postupanja tuženika kao dužnika u postupku predstečajne nagodbe, značaj njegovog osporavanja tužiteljeve tražbine u parničnom postupku za njegov položaj u postupku predstečajne nagodbe i ishod tog postupka za njega pri takvom stanju stvari.

15. VSRH je u odluci broj Rev-1412/2024-5 također izrazio stav da, imajući u vidu načelna stajališta ESLJP, valja razmotriti predstavlja li nametanje obveze prijave tražbine u postupku predstečajne nagodbe isključivo tužitelju, te posljedice nepostupanja po toj obvezi koje sankcioniraju samo tužitelja, u situaciji kad je on već pokrenuo građanski postupak i ishodio prvostupanjsku presudu, nerazmjeran teret i povredu prava na pristup sudu, te opravdavaju li okolnosti konkretnog slučaja odstupanje od ranijeg pravnog shvaćanja.

16. Imajući u vidu izložena pravna shvaćanja i za sada utvrđene okolnosti ovoga konkretnog slučaja, ocjena je ovoga suda da bi odbacivanje tužbe tužitelja samo zbog neprijavljivanja tražbine bilo povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za ukidanje prvostupanjske presude i odbacivanje tužbe.

17. Međutim, iz prethodno citirane odluke VSRH proizlazi stav da činjenica što je donesena prvostupanjska presuda, sama po sebi ne omogućuje drugostupanjskom sudu da odluči meritorno o žalbi, budući da odredbe ZFPN to sprečavaju. Naime, u slučaju kada iz okolnosti proizlazi da bi odbačajem tužbe tužitelju bio onemogućen pristupu sudu, potrebno je provesti test razmjernosti, utvrditi odlučne činjenice te uzeti u obzir osnovanost zahtjeva tužitelja, kao i uvjete predstečajne nagodbe i primijeniti ih prilikom donošenja presude, odnosno odrediti namirenje tužitelja na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa predstečajna nagodba. Stoga je potrebno omogućiti strankama da rasprave sve odlučne činjenice i pravne stavove o posljedicama propusta tužitelja da podnese prijavu u postupku predstečajne nagodbe, kao i postupanja tuženika (dužnika) koji nije tražbinu o kojoj se vodi spor uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima, tužitelju omogućiti da uskladi tužbeni zahtjev obzirom na odredbe ZFPPN (zatraži deklaratornu pravnu zaštitu - utvrđenje da tražbina koja je prijavljena postoji odnosno zatraži namirenje tražbine u opsegu koji je određen potvrđenom predstečajnom nagodbom) a da se pri tom tužitelja ne dovede u povoljniju poziciju od drugih vjerovnika koji su prijavili svoje tražbine i obuhvaćeni su predstečajnom nagodbom, a to zbog cilja i svrhe čl. 81. ZFPPN.

18. Iz izloženih pravnih stajališta proizlazi da je za donošenje pravilne i zakonite odluke potrebno raspraviti odlučne činjenice o kojima ovisi pravo tužitelja na pristup sudu a potom i one činjenice o kojima ovisi njegovo pravo na namirenje tražbine sukladno uvjetima predstečajne nagodbe, kako ne bi bio doveden u povoljniju poziciju od drugih vjerovnika koji su prijavili svoje potraživanje.

19. Budući da prema navedenom shvaćanju tužitelj svoje pravo namirenja i u ovom sudskom postupku ostvaruje sukladno uvjetima predstečajne nagodbe, valja mu omogućiti da tužbeni zahtjev uskladi na način kako to navodi Vrhovni sud u citiranoj odluci.

20. Kako takvu procesnu dispoziciju tužitelj nije ovlašten poduzeti u žalbenoj fazi postupka, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi utvrđenja svih odlučnih činjenica na koje je ukazano i donošenja nove odluke o tužbenom zahtjevu, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda stranaka.

21. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić