Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-601/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i Suradnici, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-104/2024-9 od 21. listopada 2025., na sjednici vijeća 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-104/2024-9 od 21. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.152,71 eura zajedno sa zateznom kamatom s tijekom na pojedine iznose i to na:

-iznos od 1.396,20 EUR s naslova uništene lovačke opreme sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.9.2020. do isplate,

-iznos od 610,52 EUR s naslova uništenog mobitela sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.9.2020. do isplate,

-iznos od 92,91 EUR s osnova plaćenih troškova pretrage snimanja cerebralne aktivnosti koja pretraga je učinjena u Poliklinici Grbavac s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.09.2016. do isplate,

-iznos od 53,08 EUR na ime troškova pregleda u Poliklinici Grbavac s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.09.2016. do isplate, a na sve iznose po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana ,

kao i u dijelu pod točkom II izreke u kojem se nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.428,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.10.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-104/2024-9 od 21. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 497,71 eura zajedno sa zateznim kamatama od 1. rujna 2020. do isplate te u dijelu pod točkom II izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 377,15 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2025. do isplate i sudi:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 497,71 eura zajedno sa zateznim kamatama od 1. rujna 2020. do isplate.“

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 377,15 eura sa zateznim kamatama od 21. listopada 2025. do isplate.“

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje Zagreb, OIB: 38922958547, Martićeva 71, dužan je tužitelju DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s naslova naknade imovinske štete isplatiti iznos od 2.650,42 EUR zajedno sa zateznom kamatom s tijekom na pojedine iznose i to na:

-iznos od 1.893,91 EUR s naslova uništene lovačke opreme s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.9.2020.g. pa do isplate,

-iznos od 610,52 EUR s naslova uništenog mobitela s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.9.2020.g. pa do isplate,

-iznos od 92,91 EUR s osnova plaćenih troškova pretrage snimanja cerebralne aktivnosti koja pretraga je učinjena u Poliklinici Grbavac s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19.09.2016. pa do isplate,

-iznos od 53,08 EUR na ime troškova pregleda u Poliklinici Grbavac s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26.09.2016. pa do isplate, a na sve iznose po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, naknaditi tužitelju DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 5.805,66 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.10.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a. Pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a koju ističe tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno ista ne proturječi sama sebi te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete do koje je došlo 22. kolovoza 2016. u prometnoj nezgodi na državnoj cesti između [adresa] i [adresa] u kojoj je tužitelj stradao kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koje je uzrokovalo nepoznato vozilo.

5.1. U predmetnom postupku, nakon što je ovaj sud odlukom od 16. svibnja 2023. (str. 240.-244. spisa) djelomično ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-777/2017-46 od 1. rujna 2020., ostao je sporan zahtjev tužitelja za naknadu dijela imovinske štete (točka III. izreke) te je odluka o troškovima ostavljena za konačnu odluku (točka IV. izreke)

5.2. Tužitelj u ovom postupku potražuje preostali iznos od 2.650,42 eura zajedno sa zateznom kamatom s tijekom na pojedine iznose i to za sljedeće: iznos od 1.893,91 eura / 14.269,69 kn s kamatama od 01.09.2020. do isplate, - s naslova uništene lovačke opreme; iznos od 610,52 eura / 4.600,00 kn s kamatama od 01.09.2020. do isplate, - s naslova uništenog mobitela; iznos od 92,90 eura / 700,00 kn s kamatama od 19.09.2016. do isplate, - s naslova plaćenih troškova pretrage na dan 19.09.2016. te iznos od 53,09 eura / 400,00 kn s kamatama od 26.09.2016. do isplate, - s naslova troškova pregleda u Poliklinici Grbavac s kamatama od 26.09.2016. Sud je ovdje pobijanom odlukom tužbeni zahtjev usvojio u cijelosti.

6. U ovom žalbenom postupku tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je bio vlasnik optičkog ciljnika te da nije dokazao nastanak štete u smislu uništenih i oštećenih stvari, odnosno za lovačku opremu (optički ciljnik) i za mobitel. Osim toga, ističe da je nastalu štetu na stvarima, primjenom članka 30. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje: ZOOP), trebalo umanjiti za iznos od 3.750,00 kn / 497,71 eura. Tužitelj nadalje ističe da nisu osnovani niti troškovi liječenja u privatnoj zdravstvenoj ustanovi smatrajući da je iste mogao obaviti putem HZZO-a.

7. U odnosu na uništenu odnosno oštećenu lovačku opremu (ciljnik), sud prvog stupnja u cijelosti je prihvatio iskaz tužitelja koji je dva puta saslušan te je iskazivao sljedeće:

- u prometnoj nezgodi stvari u automobilu počele su letjeti na sve strane pa je tako i izletjela i njegova lovačka puška sa specijalnim ciljnikom za noćni lov, a obzirom da je tužitelj lovac ima odobrenje za nošenje lovačkog oružja; najprije se otvorio prtljažnik automobila, a zadnja sjedišta koja se inače mogu otkvačiti i preklopiti prema naprijed su se preklopila prema naprijed te su sve stvari koje su vozili u prtljažniku letjele po automobilu, po livadi i po cesti; tužitelj je nazvao i svog kolegu lovnika iz istog lovačkog društva pa je taj kolega lovac krenuo prema njima kako bi preuzeo njihove osobne stvari, a posebice lovačke puške koje moraju biti isključivo kod osoba koje imaju dozvolu za nošenje oružja; lovačku pušku je vozio u jednom ruksaku, ali je po tom ruksaku iscurilo gorivo iz rezervoara koje je natopilo ruksak i ciljnik, a od udarca je na ciljniku puknulo kućište i leća kroz koju se gleda na ciljnik.

- u vezi oštećenja na ciljniku, radi se o specijalnom i kvalitetnom ciljniku sa posebno kvalitetnom optikom jer optika ATNTRIDENT je precizna, slika je jasna, vidljivost divljači je na 200 do 300 metara i toliko je slika jasna za razliku od slabije opreme koju je kupio kasnije gdje je doseg ciljnika svega 40 metara i nisu moguća detaljnija razaznavanja divljači.

- ciljnik puške i pušku je nosio na popravak te mu je na servisu priopćeno da su oštećenja ciljnika takva da je popravak ciljnika nerentabilan odnosno kako se radi o popravku elektronike zapravo nemoguć,

- ponuda za popravak ciljnika iznosila je 14.269,69 kn/1.893,91 eura.

- ciljnik je uvezen po tvrtki Domjanković d.o.o i stavljen u promet uređaj istog broja i oznake kao i ovaj ciljnik koji mu je stradao u ovom događaju. Ta je trgovina dostavila potvrdu da je ciljnik tog broja i marke uvezen i stavljen u promet u RH dana 6.12.2008. i da je ciljnik koštao 21.980,00 kuna. Također dostavio je dokaz da je pušku poslao na kontrolu nakon štetnog događaja.

7.1. Sud je, nadalje, uvidom u ponudu za servisiranjem optičkom ciljnika noćnog uređaja ATN-TRIDENT (str. 25. spisa) ustanovio da je prilikom ponude evidentirano da je došlo do puknuća kućišta infrared osvjetljivača /samostalni dio, da je vidljivo oštećenje na optici – napuknuta leća objektiva i tubus okurala, da je neispravan eops (elektrooptički pojačivač svjetla) te je za radni sat elektroničara ukupno dana ponuda za popravak optičkog ciljnika u iznosu od 14.269,69 kn odnosno 1.893,91 eura. Oštećenja su razvidna na fotografiji na listu 26 koji je sastavni dio navedene ponude.

7.2. Cijeneći podatke iz Zapisnika o očevidu od 22.08.2016. (list 5 -7 spisa), a koji se odnose na oštećenja na vozilu koja su viđena odmah na licu mjesta i koja se odnose na tragove na cesti koja su odmah evidentirana nakon štetnog događaja, iskaz tužitelja te račune o nabavku ciljnika ATN-TRIDENT, činjenicu da je tužitelj lovac, da je imao dozvolu za lov, da se nalazio na lovnom području, te da su mu uništene osobne stvari koje je imao sa sobom u svome automobilu i koje su slobodno letjele po automobilu, sud nalazi utvrđenim i dokazanim da su tužitelju u dinamici štetnog događaja oštećene stvari upravo onako kako je to navedeno i u računima i u ponudama za popravak i u iskazu tužitelja. Stoga sud nalazi utvrđenim visinu štete na ciljniku u zatraženom iznosu od 14.269,69 kn odnosno 1.893,91 eura koji iznos je sud tužitelju i dosudio po toj osnovi.

8. U odnosu na uništeni mobitel, sud je također u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja koji je dva puta saslušan te je iskazivao sljedeće:

- da je sa sobom imao u automobilu dva mobitela i to službeni mobitel marke Alcatel koji nije oštećen te svoj privatni mobitel Samsung koji je izletio iz automobila i koji je toliko razbijen da je njegov popravak nerentabilan,

- mobitel Samsung je u vrijeme nesreće bio star svega par mjeseci, u vrijeme kada je taj mobitel Samsung kupio da je njegova cijena u hrvatskim trgovinama iznosila oko 5.500,00 kn, a prema ponudi za popravak mobitela proizlazi da bi popravak iznosio 4.600,00 kn što je nerentabilan popravak, a na tom mobitelu je oštećeno kućište, došlo je do puknuća displaya i kvara matične ploče.

8.1. Sud je na temelju navedenog utvrdio da je tužitelju u štetnom događaju stradao mobitel marke Samsung, a iz ponude za popravak mobitela servisa SMART SMART d.o.o. od 29, prosinca 2016. (list 27 spisa) proizlazi da je na mobitelu oštećeno kućište, da je došlo do puknuća displaya i kvara matične ploče i da cijena popravka tog mobitela iznosi 4.600,00 kn.

8.2. Imajući u vidu navode tužitelja da je takav novi mobitel u vrijeme kada ga je kupio koštao 5.500,00 kn popravak takvog mobitela je nerentabilan pa sud nalazi utvrđenom štetu na mobitelu u visini od 4.600,00 kn odnosno 610,52 eura.

9. Navedene zaključke suda prvog stupnja, u vezi nastanka štete na stvarima tužitelja, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te isti žalbenim navodim nisu dovedeni u pitanje. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a. Na temelju prethodno navedenog, razvidno je da je sud prvog stupnja cijenio sve provedene dokaze te dovodeći ih u međusobnu vezu, dao valjane razloge zašto činjenicu vlasništva na stvarima te nastale štete na stvarima, smatra osnovanim. Stoga je pravilan zaključak suda o visini nastale štete na stvarima tužitelja u iznosu od 1.893,91 eura te iznosu od 610,52 eura.

10. Međutim, osnovano žalitelj osporava primjenu materijalnog prava u dijelu u kojem ističe da sud nije primijenio odredbu članka 30. stavak 3. ZOOP -a u vezi oštećenih stvari.

10.1. Prema mjerodavnom članku 30. ZOOP-a, oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje (stavak 1.); oštećena fizička osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i to najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona (stavak 2.) te oštećena osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog uništenja ili oštećenja stvari do iznosa iz stavka 2. ovoga članka propisanog za štete na stvarima i uz samopridržaj u iznosu od 3.750,00 kuna ako je Hrvatski ured za osiguranje nekom od sudionika ove prometne nesreće nadoknadio štetu zbog smrti ili teških tjelesnih ozljeda koje su zahtijevale bolničko liječenje (stavak 3.).

10.2. U predmetnom postupku je utvrđeno da je tužitelj bio hospitaliziran (od 22. kolovoza 2016. do 24. kolovoza 2016.) zbog prijeloma šestog i sedmog rebra desno, zbog natučenja desne strane prsnog koša i slabinskog dijela, zbog istegnuća mišića vratne kralježnice te ogrebotina desne šake i područja lijevog lakta. Nadalje, tuženik je tužitelju isplatio iznos neimovinske štete (str. 246. spisa) nakon što je odlukom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-777/2017-46 od 1. rujna 2020. utvrđena obveza tužitelja na isplatu.

10.3. Slijedom navedenog, u predmetnom postupku su ispunjene pretpostavke iz članka 30. stavak 3. ZOOP-a te je ukupan iznos štete nastale na stvarima tužitelja (od 2.650,42 eura) valjalo umanjiti za iznos od 497,71 eura (3.750,00 kuna).

11. U odnosu na prigovor tuženika da navedene troškove tužitelj nije zahtijevao odštetnim zahtjevom, ističe se da isti nije osnovan, s obzirom na to da je, sukladno članku 11. ZOOP-a, a u vezi s čankom 15. stavak 1. ZOOP-a, odštetni zahtjev oštećena osoba ovlaštena (ne i dužna) podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, odnosno Hrvatskom uredu za osiguranje. Stoga se ne može prihvatiti zaključak da bi sve činjenice i zahtjevi morali biti navedeni već u odštetnom zahtjevu i da bi to bila pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade štete za stvari oštećene u prometnoj nesreći.

12. Konačno, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tuženik osporava troškove liječenja koje je tužitelj imao u privatnoj zdravstvenoj ustanovi i koje je sud priznao sukladno dostavljenim računima.

12.1. Naime, tužitelj je iskazivao kako mu je liječnik, s obzirom na bolove u leđima i trnce u rukama preporučio da što prije obavi pretragu EMNG. Također imao je i bolove u prsištu kao posljedicu prometne nezgode, pa kako nije mogao doći na red kod kardiologa u dogledno vrijeme obavio je pregled kod kardiologa kao i EKG, radi utvrđivanja u kakvom je zdravstvenom stanju nakon otpusta iz bolnice .

12.2. U odnosu na opravdanost ovih troškova, sud je dva puta saslušao sudskog vještaka medicinske struke koji je obrazložio kako su neurološki nalazi bili potrebni i relevantni, da su pridonijeli bržem i kvalitetnijem liječenju tužitelja, a navedene dijagnostičke pretrage (EEG i specijalistički pregled neurologa te EMNG) su vezane za predmetni štetni događaj i one su sa medicinskog aspekta bile opravdane. Te pretrage su za tijek redovnog liječenja bile indicirane jer je na kontroli kirurga od 29. kolovoza 2016. preporučen pregled neurologa te je tužitelj učinio pregled neurologa u već ranije navedenoj Poliklinici Grbavac 19. rujna 2016. gdje je indicirana EEG koji je učinjen isti dan kada i pregled neurologa te EMNG koji je učinjen 7 dana kasnije u istoj Poliklinici.

12.3. Slijedom navedenog, prihvaća se zaključak suda prvog stupnja da su navedeni pregledi bili medicinski indicirani i potrebni budući je tužitelj u štetnom događaju zadobio frakturu rebara, ozljedu vrata, natučenja i ogrebotine koje su sve verificirane u inicijalnoj medicinskoj dokumentaciji, a obavljene dijagnostičke pretrage vezane su za predmetni štetni događaj i da su s medicinskog aspekta bile opravdane jer je tužitelju na kontroli kirurga i preporučen pregled neurologa . Dakle, pretrage EEG-a i EMNG-a bile su potrebne, medicinski indicirane te su učinjene na vrijeme. Stoga, i po stavu ovog suda, i dinamika pregleda i vrijeme učinjenih pregleda bili su važni u uspješnom liječenju tužitelja radi doviđenja u stanje kakvo bi bilo da nije bilo štetnog događaja.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno dijelom potvrditi pobijanu presudu (za iznos od 2.152,71 eura), a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, odnosno dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev (za iznos od 497,71 eura).

14. Odluku o troškovima postupka tuženik osporava u dijelu u kojem su tužitelju priznati troškovi pristupa na dva ročišta za objavu, sastava odgovora na žalbu, sudske pristojbe na presudu, trošak izrade i dostave fotoelaborata te trošak 7 podnesaka. Ističe i da je u međuvremenu podmirio troškove postupka po presudi od 11. rujna 2020. i da je taj iznos trebalo oduzeti.

14.1. Žalba tuženika protiv odluke o troškovima djelomično je osnovana.

14.2. Iz zapisnika s ročišta za objavu presude je nesporno da je istome pristupio punomoćnik tužitelja. Prema Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023), za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku se priznaje 50% nagrade iz Tbr. 7 t. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova. S obzirom na to da je punomoćnik tužitelja pristupio ročišu za objavu, primjenom navedenog, priznaje mu se pravo na taj trošak, u visini od 50 bodova. Uz to, ističe se da je iz obrazloženja presude (točka 69. pobijane odluke), jasno da je priznat trošak pristupa samo jednom ročištu za objavu, 1. rujna 2020.

14.3. Nadalje, tuženik osporava odluku suda kojom mu je priznat trošak sastava 7 podnesaka. Međutim, tuženik navedeno iznosi samo paušalno, ne osporavajući za koji od navedenih podnesaka nije trebalo priznati trošak (ili je trebalo priznati u nižem iznosu). Stoga, kako sud u žalbenom postupku na odluku o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, predmetni navod nije posebno razmatran. Uz to se ističe da se radi o kompleksnom postupku, koji se vodio od 2017. godine, u kojem je provođeno više vještačenja te u kojem je odluka o meritumu spora već bila ukidana i predmet vraćan na ponovno odlučivanje što je svakako utjecalo na broj potrebnih radnji u postupku.

14.4. U odnosu na žalbeni navod kako je tuženik ranije podmirio dio troškova postupka te o tome obavijestio sud (po nepravomoćnoj presudi od 11. rujna 2020.), ističe se da navedena presuda tada nije bila pravomoćna te je odlukom Županijskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2023. (str. 240.-244. spisa) ista djelomično ukinuta, a odluka o troškovima je ukinuta u cijelosti te je bila ostavljena za konačnu (točka IV. izreke), odnosno ovu odluku. Stoga je o troškovima postupka valjalo ponovno odlučiti odnosno odmjeriti troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, primjenom članaka 151.- 167. ZPP-a dok će pitanje uračunavanja već podmirenih troškova (po nepravomoćnoj presudi koja je naknadno ukinuta) stranke ovog postupka međusobno rješavati.

14.5. Međutim, osnovano tuženik ističe da nije osnovan zahtjev za trošak sudske pristojbe na presudu (koji je priznat u iznosu od 94,23 eura), pa je stoga zahtjev u tom iznosu valjalo odbiti.

14.6. Također, osnovano tuženik ističe da tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava odgovora na žalbu. Naime, prema stavu ovog suda, taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Stoga je zahtjev za taj trošak, koji je priznat u iznosu od 250,00 eura (100 bodova te uvećano za PDV od 25%), valjalo odbiti.

14.7. Uz to, i trošak izrade i dostave fotoelaborata, koji je priznat u iznosu od 32,92 eura također nije osnovan. Naime, radi se o dostavi dokumentacije uz podnesak od 16. svibnja 2017. (za koji podnesak je tužitelju ujedno već priznat trošak), ali tužitelj nije dokazao da bi mu za navedeno nastali kakvi troškovi odnosno u kojem iznosu i po kojoj osnovi.

15. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 377,15 eura se odbija kao neosnovan.

16. Pobijanom presudom tužitelju su priznati troškovi postupka od 5.805,66 eura, pa je navedeni iznos valjalo umanjiti za 377,15 eura, odnosno priznati tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.428,51 eura.

17. Nadalje, iako je ovom odlukom promijenjen uspjeh u sporu, ističe se da je tužitelj, uzevši u obzir i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn - 777/2017-46 od 1. rujna 2020., ovdje pobijanu presudu od 21. listopada 2025. kao i ovu drugostupanjsku presudu, sveukupno odbijen sa tužbenim zahtjevom za iznos od 497,71 eur, dok je ukupno potraživao iznos od 36.729,69 kuna odnosno 4.874,87 eura (str. 154. spisa). Dakle, tužitelj nije uspio u odnosu na visinu samo u omjeru od 10,21%, odnosno s visinom je uspio u omjeru od 89,8 %. U odnosu na osnovu, tužitelj je uspio u omjeru od 100%. Stoga je njegov konačni uspjeh u ovom sporu 94,90% pa je dakle, primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a, tužitelj odbijen samo u neznatnom dijelu, a zbog toga nisu nastali dodatni troškovi.

18. Stoga je, u odnosu na odluku o troškovima postupka, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno istu dijelom potvrditi (za iznos od 5.428,51 eura), a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, odnosno istu dijelom preinačiti i odbiti zahtjev za trošak (za iznos od 377,15 eura).

19. Tuženik je osporavao pobijanu odluku u cijelosti, odnosno za iznos od 2.650,42 eura te je sa žalbom uspio djelomično, u iznosu od 497,71 eura. Međutim, tuženik nije uspio sa žalbom u pogledu osnove (jer je tužitelj osnovano potraživao imovinsku štetu kojom je odlučeno i ovdje pobijanom odlukom pa je stoga uspjeh tužitelja u pogledu osnove i dalje 100%, a tuženika 0%), već je samo uspio u pogledu visine, u omjeru od 18,7%. Stoga je uspjeh tuženika u žalbenom postupku, vrednujući i kvalitativni i kvantitativni uspjeh, također u samo neznatnom dijelu, od 9,35% pa mu se stoga ne priznaje pravo na trošak žalbenog postupka.

20. Stoga je, primjenom članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 154. stavak 5. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom III izreke.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić