Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1872/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Sinovčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku BD, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2234/2023-10 od 11. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2234/2023-10 od 11. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], da isplati tužiteljici SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.635,37 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 160,00 eura tekućim od 04. srpnja 2008. pa do isplate,

- 173,15 eura tekućim od 02. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 168,20 eura tekućim od 03. rujna 2008. pa do isplate,

- 168,20 eura tekućim od 04. listopada 2008. pa do isplate

- 171,00 eura tekućim od 05. studenog 2008. pa do isplate,

- 168,70 eura tekućim od 02. prosinca 2008. pa do isplate,

- 177,31 eura tekućim od 06. siječnja 2009. pa do isplate

- 151,48 euro tekućim od 03. veljače pa do 2009. pa do isplate

- 151,88 eura tekućom od 03. ožujka 2009. pa do isplate

- 145,45 eura tekućom od 02. travnja 2009. pa do isplate

i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 699,54 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući istu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da istu predlaže odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za isplatu 1.635,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koji je iznos tuženik ovrhom na plaći tužiteljice 2008. i 2009. naplatio temeljem Ugovora o okvirnom kreditu po tekućem računu broj [broj kredita] od 10. rujna 2004.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tuženik ovrhom na plaći tužiteljice 2008. i 2009. temeljem Ugovora o okvirnom kreditu po tekućem računu broj [broj kredita] od 10. rujna 2004. nesporno naplatio iznos od 1.635,37 eura, i to u ovršnom postupku broj Ovrpl-3354/05, koji je spis škartiran

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3145/08 od 30. prosinca 2019., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž - 180/2020 od 21. veljače 2020., utvrđeno da Ugovor o okvirnom kreditu po tekućem računu broj [broj kredita], sklopljen 10. rujna 2004. između Privredne banke Zagreb d.d. i SD, ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužiteljicu SD.

7. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja primjenom odredaba čl. 1111., čl. 225. i čl. 238. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) prihvatio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši neosnovanim tuženikov prigovor zastare. Prvostupanjski sud navodi da utužena tražbina na ime povrata stečenog bez osnove zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, računajući od pravomoćnosti presude Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. Gž-180/2020 od 21. veljače 2020., kada je osnova na temelju koje je izvršena predmetna naplata otpala, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 29. ožujka 2023.

8. Tuženik u žalbi ustraje s prigovorom zastare smatrajući da nema mjesta primjeni odredbe čl. 238. st. 1. ZOO-a jer nije ostvaren zakonski razlog zbog kojeg bi nastupio zastoj zastare, ujedno ističući da shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. u konkretnom slučaju nije primjenjivo jer predmetni Ugovor nije utvrđen ništetnim već je utvrđeno da isti ne proizvodi pravne učinke, odnosno da je isti pravno nepostojeći.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, dok tuženik žalbom ne upire na ovaj žalbeni razlog.

10. Prema odredbi čl. 214. ZOO-a, zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 1.), a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (stavak 2.).

11. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok prema odredbi čl. 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

12. Sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

13. Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

14. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na sjednici Građanskog odjela ovog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15. Ovaj sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, smatra da je i u konkretnom slučaju, kada je pravomoćnom presudom utvrđeno da pravna osnova na temelju koje je tužiteljici naplaćen sporni iznos u ovršnom postupku, nije niti nastala, zastarni rok počeo teći od dana donošenja te presude, jer tužiteljica sve do njezinog donošenja nije imala pravni temelj za restitucijski zahtjev koji je predmet ove parnice. Zato je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da prigovor zastare nije osnovan.

16. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata, valja navesti da se, prema odredbi čl. 1115. ZOO- a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Budući da tuženik u žalbi određeno ne osporava pobijanu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljičin zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od dana stjecanja pojedinog utuženog iznosa do isplate, odnosno tuženik niti ne osporava da bi bio nepošten stjecatelj u smislu citirane odredbe, pobijana je presuda i u navedenom dijelu ocijenjena pravilnom i zakonitom.

17. Kako tuženik odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude određeno ne osporava, dok ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP - a), to ista ostaje neizmijenjena.

18. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić