Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1429/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženika ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5813/2015-65 od 8. siječnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5813/2015-65 od 8. siječnja 2019. u odnosu na drugotuženika ŽM.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se prvo tuženici MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugo tuženiku JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužitelju iznos od 12.256,54 kune sa zateznom kamatom tekućom od 19. veljače 2013. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugo tuženiku JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući istu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe.

3. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-5813/2015-71 od 18. ožujka 2019. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) i određeno da će se isti nastaviti kad nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine (točka II. izreke). Navedeno je rješenje dopunjeno pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P- 58136/2015-81 od 16. listopada 2025. u točki I. izreke na način da se prekid postupka utvrđuje u odnosu na prvotuženicu MM te u točki II. izreke na način da će se postupak nastaviti iza pokojne MM kad nasljednik ili staratelj ostavine preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učini, dok u preostalom dijelu navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno, a sve budući da je tijekom postupka umrla samo prvotužena MM, dok je drugotuženi ŽM živ, pa je postupak valjalo prekinuti samo u odnosu na prvotuženu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 12.256,54 kn/ 1.626,72 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,5345 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2013. do isplate, na ime dugovanja prema Ugovoru o tekućem računu od 27. prosinca 1998. sklopljenom između tužitelja kao banke i BM, prednika tuženika, kao vlasnika računa.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika BM **.**.1998. sklopio Ugovor o tekućem računu temeljem kojeg je istome otvoren tekući račun kod tužitelja (dalje: Ugovor o tekućem računu)

- da se navedenim ugovorom pok. BM obvezao osigurati priljev sredstava na tekući račun najmanje u iznosu potrebnom za isplatu, odnosno za plaćanje s računa te da je točkom 8. Ugovora o tekućem računu ugovorena posljedica nepridržavanja Ugovora ako vlasnik ili opunomoćenik ne postupa u skladu s odredbama ugovora i prekorači raspoloživi iznos na tekućem računu banke, dok je točkom 9. Ugovora predviđeno plaćanje zateznih kamata na iznos nedopuštenog prekoračenja po tekućem računu

- da je pok. BM preminuo **.**.2006., dok je predmetna tužba podnesena 27. veljače 2013.

- da je predmetni tekući račun korišten do 9. lipnja 2006. kada je izvršena uplata zadnje mirovine te da je zadnja evidentirana isplata po predmetnom računu bila 15. svibnja 2006. u iznosu od 100,00 kuna, dok nakon navedenog datuma osim obračuna zatezne kamate po kreditu od strane tužitelja nije bilo transakcija po istom

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, koji je sud prihvatio u cijelosti, proizlazi da su preostala dospjela potraživanja tužitelja po predmetnom tekućem računu, nakon obračuna zateznih kamata od 16. rujna 2006. i uračunavanja obavljenih uplata u skladu s pravilima uračunavanja određenim čl. 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05; dalje: ZOO/05) na dan 16. rujna 2006. iznosila ukupno 6.496,96 kuna, koji se iznos odnosio na glavnicu od 5.867,78 kuna i zateznu kamatu od 629,18 kuna.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja primjenom odredaba čl. 212. st. 6., čl. 214. st. 1., čl. 215. st. 1., čl. 216. st. 1. i čl. 225. ZOO/05 ocijenio je osnovanim drugotuženikov prigovor zastare, navodeći da je Ugovor o tekućem računu prestao u trenutku smrti prednika drugotuženika BM **.**.2006., dok je zadnja isplata na računu izvršena 15. svibnja 2006., a tužba u ovom predmetu podnesena 27. veljače 2013., izvan roka od pet godina, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

9. Prema odredbi čl. 1052. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/1978, 39/1985, 46/1985, 57/1989, Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996; dalje: ZOO/78) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO/05, ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obvezuje da nekoj osobi otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i obavlja isplate u granicama njezinih sredstava i odobrenog kredita. Prema odredbi čl. 1054. st. 2. ZOO/78, banka je dužna preko tekućeg računa obavljati plaćanja za deponenta i onda kad na računu nema pokrića, i to u opsegu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom.

10. Prema odredbi čl. 1057. st. 1. ZOO/78, banka odgovara za izvršenje naloga deponenta prema pravilima ugovora o nalogu. Sukladno odredbi čl. 767. st. i 3. ZOO/78, nalog prestaje smrću nalogodavca samo ako je tako ugovoreno ili ako se nalogoprimac primio naloga s obzirom na svoje osobne odnose s nalogodavcem.

11. Prema ocjeni ovoga suda, tekući račun strogo je vezan uz određenu osobu – korisnika računa, slijedom čega predmetni Ugovor o tekućem računu, i prema stavu ovoga suda, prestaje trenutkom smrti korisnika računa, a nasljednici istog mogu odgovarati za pojedine obveze iz navedenog ugovora, ali ne mogu stupiti u pravni položaj pok. korisnika računa na način da se ugovor održi na snazi i nakon smrti korisnika računa, neovisno o naknadnom prometu po računu. S obzirom na navedeno, danom smrti korisnika računa (13. svibnja 2006.), odnosno prestankom ugovora o tekućem računu dospijeva tražbina banke na ime nedopuštenog prekoračenja („minusa“).

12. Sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje da sva potraživanja tužitelja kao banke po osnovi negativnog salda na tekućem računu zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina predviđenog odredbom čl. 371. ZOO/78, pa kako je predmetna tužba podnesena 27. veljače 2013., slijedi da je tražbina tužitelja u cijelosti zastarjela.

13. Uzgredno, valja tužitelju odgovoriti da je odredbom čl. 11. predmetnog Ugovora o tekućem računu „OTKAZ UGOVORA – ZATVARANJE RAČUNA“ propisano da će Banka zatvoriti neaktivan tekući račun ukoliko na računu nije bilo prometa 18 mjeseci, a saldo na računu je manji od iznosa utvrđenog odlukom o naknadama za usluge koje obavlja Banka (stavak 3.).

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je predmetni tekući račun korišten do 9. lipnja 2006. kada je izvršena uplata zadnje mirovine , pa slijedi da je spomenutih 18 mjeseci isteklo 9. prosinca 2007. kada je tužitelj na temelju citirane odredbe čl. 11. st. 3. Ugovora bio dužan zatvoriti predmetni tekući račun. Naime, navedeni se račun još od 12. veljače 2006. nalazio u nedopuštenom prekoračenju pa nedvojbeno slijedi da je saldo na istom bio manji od iznosa utvrđenog odlukom o naknadama za usluge banke. Stoga bi u tom slučaju zastarni rok iz čl. 371. ZOO/78 istekao 10. prosinca 2012., pa slijedi da je prigovor zastare u svakom slučaju u cijelosti osnovan.

15. Nadalje, neosnovano tužitelj navodi da nije mogao pokrenuti parnični postupak protiv nasljednika dok se nije pravomoćno okončao ostavinski postupak, odnosno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. BM **.**.2012.

16. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) propisano je da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti. Prema odredbi čl. 5. ZN-a, tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik te ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Prema odredbi čl. 9. ZN-a, ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug.

17. Slijedom navedenog, nije bilo zapreke za pokretanje parničnog postupka protiv tuženika kao zakonskih nasljednika pok. korisnika računa već od trenutka smrti ostavitelja, bez obzira je li svojstvo građanskopravnog sukcesora utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju, pa okolnost kada je rješenje o nasljeđivanju iza pok. BM postalo pravomoćno, protivno žalbenim navodima, nije od utjecaja na ocjenu osnovanosti istaknutog prigovora zastare.

18. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić