Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1558/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sandri Pleskina, odvjetnici u Karlovcu, Križanićeva 22, protiv tuženika RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, Ulica A. Vraniczanyja 6, radi utvrđenja prava vlasništva i zabrane od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-180/2023-26 od 3. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-180/2023-26 od 3. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su I. i II. tužitelj svaki u 1/2 dijela vlasnici kčbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] od 8055 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da im je tuženik navedeno dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da uspostavi prijašnje stanje na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma [adresa] površine 8055 m[2] , na način da prestane na istoj, sam ili putem trećih osoba, vršiti obilježavanje, sječu i eksploataciju drvne mase, te mu se zabranjuje da ubuduće na taj ili sličan način uznemirava pravo vlasništva tužitelja na njihovoj nekretnini (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.289,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje , odnosno podredno, istu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava suvlasništva na kčbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] od 8055 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zahtjev tužitelja za pružanjem vlasničke zaštite od uznemiravanja u odnosu na tu nekretninu.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] od 8055 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tuženik,

- da se u posjedu predmetne nekretnine nalazili tužitelji, a prije tužitelja njihovi prednici MZ (sin MZ, otac I. tužitelja i suprug II. tužiteljice) i VZ od kojeg je MZ kupio nekretninu,

- da je predmetna katastarska čestica prije parcelacije imala katastarski broj [katastarska čestica] te da su na istoj u katastru bilu upisani MZ (sin MZ) i VZ,

- da su se tužitelji i njihovi pravni prednici nalazili u posjedu sporne nekretnine najmanje 40 do 50 godina,

- da tužiteljima i njihovim prednicima posjed nekretnine nije nitko smetao,

- da je posjed tužitelja i njihovih prednika bio pošten,

- da tuženik nije posjedovao spornu nekretninu,

- da je tuženik uznemiravao pravo vlasništva tužitelja na spornim nekretninama na način da je vršio obilježavanje, sječu i eksploataciju drvne mase.

6. Na temelju takvih utvrđenja suda prvog stupnja je smatrao da su tužitelj i pravo vlasništva stekli dosjelošću, te je primjenom odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio.

7. Tuženik žalbenim navodima osporava utvrđenja suda prvog stupnja ističući u istoj da tužitelji nemaju niti jednu ispravu kojom bi opravdavali osnovu svojeg posjedovanja, te da je katastar osnovan samo radi plaćanja poreza na nekretnine. Također, u žalbi ističe i da u predmetnoj šumi tužitelji nisu vršili sječu, već samo skupljali suharke tako da se ne može smatrati da su se tužitelji nalazili u savjesnom, istinitom i zakonitom posjedu.

8. Međutim, predmetni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja je posjed tužitelja na spornoj nekretnini kao i trajanje istog utvrdio na temelju iskaza I. tužitelja i II. tužiteljice kao i svjedoka VZ, IZ, ŠZ i NZ koji su u bitnome iskazali da su se upravo tužitelji i njihovi prednici nalazili u posjedu sporne nekretnine. Navedeno potvrđuju i podaci u katastru iz kojih proizlazi da su kao posjednici predmetne nekretnine bili upisani njihovi pravni prednici. Ispravno tuženik u žalbi ističe da podaci iz katastra , sami za sebe, nisu dokaz da su se tužitelji nalazili u posjedu nekretnine i da je nekretnina njihovo vlasništvo. Međutim, isti u konkretnom slučaju, potvrđuju činjenične tvrdnje tužitelja, tako da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su se upravo tužitelji nalazili u posjedu sporne nekretnine i to u razdoblju duljem od 40 godina.

9. Sud prvog stupnja je dakle, u odnosu na posjed sporne nekretnine pravilno ocijenio kako personalne tako i materijalne dokaze, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su se upravo tužitelji i prije njih njihovi pravni prednici nalazili u posjedu sporne nekretnine i to u razdoblju duljem od 40 godina. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja dao jasne, logične i razumljive razloge koje tuženik svojim žalbenim navodima kojima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, nije uspio dovesti u sumnju. Stoga je u sud prvog stupnja u odnosu na posjed nekretnine pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno ocijenio izvedene dokaze.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na poštenje posjeda. Naime, poštenje posjeda se, sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP, pretpostavlja tako da je na tuženiku bio teret dokaza da je posjed tužitelja bio nepošten. Tuženik u postupku nije dokazao da je posjed tužitelja bio nepošten tako da je pravilno i utvrđenje suda prvog stupnja da je posjed tužitelja i njihovih prednika bio pošten. Pritom okolnost što je u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnine bila upisana LZ odnosno nakon nje tuženik, sama za sebe, ne znači da je posjed tužitelja bio nepošten.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na dio pobijane presude koji se odnosi na uznemiravanje tužiteljeva prava vlasništva. Naime, iz iskaza tužitelja, ali i svjedoka primjerice TZ i NZ, proizlazi da je upravo tuženik izvršio sječu u šumi koja je predmet spora, a što niti sam tuženik tijekom postupka nije izričito osporio. Navedene radnje predstavljaju čin uznemiravanja prava vlasništva, tako da je osnovano sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijevaju da se tuženiku naloži da prestane sa uznemiravanjem i mu se zabrani da ubuduće vrši isto.

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. i čl. 167. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva i zaštitom od uznemiravanja prihvatio . Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

13. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj