REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-100/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici NZ, Ranko Lamza i Jakša Horvat, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Borisa Guljaša i Ranka Lamze iz Osijeka, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 68/2023-29 od 2. srpnja 2026., 14. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-68/2023-29 od 2. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb i potvrđeno je rješenje o pristojbi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-68/2023-27 od 16. lipnja 2026.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je kao pravna osoba koja obavlja javne ovlasti oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP), jer je registriran za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi , a ta ovlast proizlazi iz Ugovora o upravljanju željezničkom infrastrukturom sklopljenog s Republikom Hrvatskom od 10. veljače 2025. Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem na temelju članka 29. stavka 2. ZSP-a odbio kao neosnovan prigovor tuženika i potvrdio rješenje o pristojbi poslovni broj Pr- 68/2023-27 od 16. lipnja 2026. kojim mu je naloženo platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 376,24 eura, za odgovor na tužbu u iznosu od 78,58 eura, za tužbu u iznosu od 157,16 eura i za prvostupanjsku presudu u iznosu od 188,12 eura, što ukupno iznosi 800,10 eura. Odluka se temelji na zaključku da tuženik u konkretnom slučaju nije oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi prema članku 11. stavku 1. točki 2. ZSP-a, jer je riječ o sporu radi naknade štete zbog ozljede na radu, a ne o sporu koji je proizašao iz obavljanja javnih ovlasti.

5. Ispitavši pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tuženik u konkretnom postupku nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi prema odredbi članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a kojom je propisano da su oslobođeni od plaćanja pristojbi osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti, jer se radi o radnom sporu tužitelja kao radnika protiv tuženika kao poslodavca radi naknade štete zbog ozljede na radu, dakle ne radi se o sporu proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti tuženika.

7. S obzirom na to da je riječ o radnom sporu, pravilno je sud zaključio da je tužitelj kao radnik oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi na temelju članka 11. stavka 1. točke 3. ZSP-a te da stoga pristojbe koje bi trebao platiti da nije bio oslobođen, plaća tuženik, kao stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi prema članku 13. stavku 1. ZSP-a. To se odnosi na sudsku pristojbu za tužbu i presudu (arg. iz članka 3. stavka 1. i 2. ZSP-a).

8. Obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu tereti tuženika prema odredbi članka 4. točke 2. ZSP-a, dok je obveza plaćanja sudske pristojbe za žalbu izvorno obveza tuženika prema članku 3. stavku 1. ZSP-a.

9. Odmjerena visina sudske pristojbe žalbom nije osporena.

10. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Puli 14. srpnja 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić