Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4583/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Vrdoljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak i partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA osiguravajuće dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Nenadu Čoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Budimir i partneri d.o.o. iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 121/2022-45 od 11. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 121/2022-45 od 11. srpnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti) u iznosu od 1.698,29 eura, zajedno sa zateznom kamatom, te u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.056,78 eura, zajedno sa zateznom kamatom, te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA osiguravajuće dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, isplatiti tužitelju NZ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, iznos od 1.698,29 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. veljače 2022. do isplate, za razdoblje od 14. veljače 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA osiguravajuće dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, nadoknaditi tužitelju NZ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.056,78 eura, zajedno s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja NZ kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-121/2022-45 od 11. srpnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti) preko iznosa od 1.698,29 eura do iznosa od 1.911,21 eura (u iznosu od 212,92 eura), u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (s osnove imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege) u iznosu od 181,45 eura, u točki III. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (s osnove imovinske štete radi troškova liječenja) u iznosu od 111,49 eura, te u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 1.056,78 eura do iznosa od 2.478,12 eura (u iznosu od 1.421,34 eura).

III. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA osiguravajuće dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, nadoknaditi tužitelju NZ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 240,63 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja NZ za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 221,87 eura.

V. Odbija se zahtjev tuženika GRAWE HRVATSKA osiguravajuće dioničko društvo za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 266,88 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 743,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. veljače 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na me potraživanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.911,21 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata po ovoj osnovi od 14. listopada 2021. do 13. veljače 2022., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime tuđe njege i pomoći iznos od 84,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja tuđe njege i pomoći u iznosu od 181,45 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata po ovoj osnovi od 14. listopada 2021. do 13. veljače 2022., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 21,24 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 11. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova liječenja u iznosu od 111,49 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata po ovoj osnovi od 14. listopada 2021. do 13. veljače 2022., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 621,88 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 11. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanje troškova postupka u iznosu od 2.478,12 eura, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.911,21 eura (neimovinska šteta), protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 181,45 eura (tuđa pomoć i njega), protiv točke III. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 111,49 eura (troškovi liječenja) i protiv točke IV. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.478,12 eura, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj se protivi utvrđenju prvostupanjskog suda da postoji doprinos tužitelja od 20% u nastanku štetnog događaja zbog činjenice da tužitelj nije koristio sigurnosni pojas. Tužitelj smatra da je glavni uzrok nastanka štetnog događaja protupravno postupanje osiguranika tuženika koji je skrivio prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđen tužitelj. Nadalje, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud utvrdio visinu pretrpljene štete u preniskom iznosu, uzevši u obzir narav i težinu tjelesnih ozljeda radi kojih je došlo do smanjenja životne aktivnosti tužitelja, pretrpljenih bolova i pretrpljenog straha. Kada se sve navedeno uzme u obzir, tužitelj smatra da je njegov zahtjev trebao biti u cijelosti usvojen . Tužitelj posljedično pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 462,50 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 150,00 eura.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja. U bitnome ističe kako činjenica nekorištenja sigurnosnog pojasa opravdava utvrđenje da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, budući da tužitelj ne bi zadobio ozljedu prijeloma prsne kosti da je bio vezan. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Potražuje trošak koji mu je nastao povodom odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 266,88 eura, i to: trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 16,88 eura.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude naveo sve što je potrebno sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a pa je neosnovano tužiteljevo isticanje povrede čl. 338. st. 4. ZPP-a u svezi sa čl. 354. st. 1. ZPP-a.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.052,64 eura (23.000,00 kuna), na ime cjelokupne prouzročene štete, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. listopada 2021. (dan nastanka štetnog događaja), koja šteta je nastala kada je TZ, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, udarila u vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj NZ, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

8.1. Tužitelj potražuje ukupni iznos od 3.052,64 eura (23.000,00 kuna), i to:

- iznos od 2.654,46 eura (20.000,00 kuna) na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja

- iznos od 265,45 eura (2.000,00 kuna) na ime imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege

- iznos od 132,73 eura (1.000,00 kuna) na ime imovinske štete radi troškova liječenja.

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 848,49 eura, a da nije osnovan u iznosu od 2.204,15 eura, specificirano kako slijedi:

- tužiteljev zahtjev s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti je osnovan u iznosu od 743,25 eura, a nije osnovan u iznosu od 1.911,21 eura

- tužiteljev zahtjev s osnove imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege je osnovan u iznosu od 84,00 eura, a nije osnovan u iznosu od 181,45 eura

- tužiteljev zahtjev s osnove imovinske štete radi troškova liječenja je osnovan u iznosu od 21,24 eura, a nije osnovan u iznosu od 111,49 eura.

8.3. Nadalje, prvostupanjski sud nije u cijelosti prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate koja teče na iznos pretrpljene štete od dana nastanka štetnog događaja, tj. od 14. listopada 2021., već je odredio da kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete teče od dana kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku, tj. od 14. veljače 2022., a kamata na dosuđeni iznos imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege te troškova liječenja teče od dana presuđenja, tj. od 11. srpnja 2024. Međutim, tužitelj žalbenim navodima ne pobija odbijajući dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate, već isključivo odbijajući dio glavnog potraživanja, radi čega odbijajući dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate nije predmet ispitivanja ovog žalbenog postupka.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju, u mirnom postupku za naknadu štete, iznos od 2.654,46 eura (20.000,00 kuna), na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti.

10. Također nije sporno niti da je osiguranik tuženika TZ prouzročila prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

11. Među strankama je sporan doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme nastanka štetnog događaja, a što je bilo od utjecaja na nastanak pojedinih pretrpljenih ozljeda. Međutim, tužitelj smatra da njegov doprinos u nastanku štetnog događaja ne postoji, ističući da je glavni uzrok nastanka prometne nezgode protupravno postupanje osiguranika tuženika.

12. Među strankama je sporna i visina štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, uzevši u obzir sve posljedice koje je tužitelj pretrpio radi predmetnog štetnog događaja (bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti, sati pružene pomoći i njege itd.).

13. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je, dana **.**.2021., TZ, upravljajući motornim vozilom marke Volkswagen i registracijske oznake [registarska oznaka], prouzrokovala prometnu nezgodu na način da je udarila u vozilo marke Ford i registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj NZ, uslijed čega je došlo do tjelesnog ozljeđivanja tužitelja

- da je vozilo marke Volkswagen i registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala TZ, bilo osigurano kod tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja

- da tužitelj NZ nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme nastanka štetnog događaja

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, pretrpio sljedeće tjelesne ozljede: prijelom prsne kosti i istegnuće mišića vratne kralježnice

- da bi korištenje sigurnosnog pojasa spriječilo nastanak ozljede prijeloma prsne kosti

- da je kod tužitelja, radi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%

- da se smanjenje životne aktivnosti tužitelja očituje u pojačanim naporima kod težih tjelesnih radova, naporima prilikom držanja glave u prisilnom položaju i prilikom okretanja glave za vrijeme sudjelovanja u prometu te umanjenoj funkcionalnosti lijeve šake

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana

- da je tužitelj trpio intenzivni primarni strah u trajanju od jedne minute u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 6 do 8 tjedana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 21 sati, tj. dva sata dnevno kroz tjedan dana, zatim jedan sat dnevno kroz tjedan dana

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 14. veljače 2022.

- da je tuženik isplatio tužitelju, u mirnom postupku za naknadu štete, iznos od 3.026,08 eura/22.800,00 kn, i to iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kn na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, iznos od 66,36 eura/500,00 kn na ime troška elektromioneurografije (EMNG) obavljene u Poliklinici Korak , iznos od 39,82 eura/300,00 kn na ime troškova vučne službe za oštećeno vozilo tužitelja i iznos od 265,45 eura/2.000,00 kn na ime troškova odvjetničkog zastupanja u mirnom postupku za naknadu štete.

14. Činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud ovaj sud drugog stupnja smatra pravilno i potpuno utvrđenim. Drugim riječima, pravilnost i potpunost činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tužitelja.

15. Što se tiče doprinosa tužitelja u nastanku štetnog događaja, ovaj sud drugog stupnja smatra da je isti pravilno ocijenjen u omjeru od 20%, te u tom pogledu nije osnovana žalba tužitelja, a što će se obrazložiti u nastavku ove presude.

15.1. Naime, nesporno je da je štetni događaj, tj. prometna nezgoda, prouzročena protupravnim postupanjem osiguranika tuženika. Također je nesporno da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Da je tužitelj bio vezan, ozljeda prijeloma prsne kosti bi bila izbjegnuta. Ovaj sud drugog stupnja se slaže da je primarni i odlučujući uzrok nastanku štete postupanje osiguranika tuženika koji je stvorio opasnu situaciju u prometu i uzrokovao sudar vozila, međutim, okolnost nevezanja sigurnosnim pojasom predstavlja okolnost koja je utjecala na povećanje opsega posljedica štetnog događaja, a takva okolnost se ne može zanemariti prilikom određivanja visine naknade štete koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

15.2. Sukladno čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO), oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

15.3. Nadalje, sukladno čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, dalje u tekstu: ZSPC), vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa.

15.4. Unatoč tome što je prometnu nezgodu prouzročila druga osoba, tužitelj nije u trenutku nezgode koristio sigurnosni pojas, iako je na to bio obvezan sukladno prometnim propisima. Nekorištenje sigurnosnog pojasa predstavljalo je okolnost koja je pridonijela težini zadobivenih ozljeda, tj. do prijeloma prsne kosti ne bi došlo da je tužitelj bio vezan. Stoga, iako je uzrok prometne nesreće postupanje osiguranika tuženika, tužitelj je svojim ponašanjem doprinio opsegu pretrpljene štete. U takvim okolnostima, opravdano je utvrditi doprinos tužitelja u omjeru od 20%, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

15.5. Naposljetku, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja da se provede dopunsko vještačenje sudskih vještaka Nevena Kralja i Marije Definis u odnosu na okolnost je li bi tužitelj mogao zadobiti neke druge ozljede da je bio vezan sigurnosnim pojasom, čak i teže od onih koje je tužitelj pretrpio (npr. razdor rebara, razdor plućne arterije itd.). Naime, za ocjenu doprinosa oštećenika nije potrebno procjenjivati hipotetske ozljede koje bi eventualno nastale da je u trenutku prometne nesreće koristio sigurnosni pojas. Zadaća vještaka je bila da utvrde postoji li uzročna veza između nekorištenja sigurnosnog pojasa i stvarno zadobivenih ozljeda te ocijeniti bi li te stvarno nastale ozljede bile izbjegnute da je sigurnosni pojas bio korišten. Procjena mogućih drugih, hipotetskih ozljeda koje uopće nisu nastale izlazi iz okvira zadaće vještaka i nije odlučna za ocjenu doprinosa oštećenika, tj. tužitelja.

16. Međutim, žalba tužitelja je osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja visine pravične novčane naknade koja pripada tužitelju.

16.1. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.583,52 eura/27.000,00 kuna (točka 16. obrazloženja prvostupanjske presude) te je tako utvrđenu naknadu umanjio za doprinos tužitelja u omjeru od 20% i za nesporni iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kn koji je tužitelju isplaćen u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iznos od 743,25 eura (točka I. prvostupanjske presude).

16.2. Međutim, iznos pravične novčane naknade od 3.583,52 eura/27.000,00 kuna kojeg je utvrdio sud prvog stupnja ne ispunjava kriterij pravičnosti, budući da nije prilagođen težini posljedica koje je tužitelj imao radi predmetnog štetnog događaja, tj. težini posljedica u odnosu na fizičko i duševno zdravlje tužitelja.

16.3. U predmetnom štetnom događaju, tužitelj je pretrpio sljedeće tjelesne ozljede: prijelom prsne kosti i istegnuće mišića vratne kralježnice. Kod tužitelja je, radi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%. Smanjenje životne aktivnosti tužitelja se očituje u pojačanim naporima kod težih tjelesnih radova, naporima prilikom držanja glave u prisilnom položaju i prilikom okretanja glave za vrijeme sudjelovanja u prometu te umanjenoj funkcionalnosti lijeve šake. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana. Tužitelj je trpio intenzivni primarni strah u trajanju od jedne minute u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 6 do 8 tjedana.

16.4. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16.5. Imajući u vidu vrstu i težinu ozljeda, smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 10% te pretrpljene bolove i strah, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da pravična novčana naknada iznosi 6.370,00 eura (48.000,00 kuna). Takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja te je u skladu sa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.

16.6. Dakle, uzevši u obzir sve navedene posljedice koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.370,00 eura, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Međutim, budući da postoji doprinos tužitelja od 20% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 6.370,00 eura valja razmjerno sniziti za 20%, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. Kada se naknada razmjerno snizi za 20%, dobije se iznos od 5.096,00 eura. Nadalje, iznos od 5.096,00 eura je potrebno umanjiti za iznos od 2.654,46 eura (20.000,00 kuna), tj. iznos kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete na ime neimovinske štete. Dakle, tuženik je dužan tužitelju, na ime pretrpljene neimovinske štete, isplatiti iznos od 2.441,54 eura (5.096,00 eura – 2.654,46 eura = 2.441,54 eura). Međutim, potrebno je uzeti u obzir da je prvostupanjski sud, na ime pretrpljene imovinske štete, već dosudio tužitelju iznos od 743,25 eura.

16.7. Slijedom svega navedenog, u ovom drugostupanjskom postupku je tužitelju potrebno još dosuditi razliku između pravične novčane naknade koju je utvrdio ovaj sud drugog stupnja te naknade koju je dosudio sud prvog stupnja (2.441,54 eura – 743,25 eura = 1.698,29 eura), tj. iznos od 1.698,29 eura. Međutim, uzevši u obzir da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete u iznosu od 1.911,21 eura, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 212,92 eura (1.911,21 – 1.698,29 eura = 212,92 eura).

16.8. Dakle, tužitelj je, na ime neimovinske štete, potraživao iznos od 2.654,46 eura (20.000,00 kuna). Prvostupanjski sud je ocijenio da je njegov zahtjev osnovan u iznosu od 743,25 eura, dok ovaj sud drugog stupnja smatra da je zahtjev tužitelja dodatno osnovan u iznosu od 1.698,29 eura, što bi značilo da je zahtjev tužitelja osnovan u ukupnom iznosu od 2.441,54 eura, a nije osnovan u iznosu od 212,92 eura.

17. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu te naknade za troškove liječenja, stoga je žalba tužitelja u tom pogledu neosnovana.

18. Naime, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 21 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi primjereni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu bio u iznosu od 105,00 eura, tj. 5,00 eura po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Satnica od 5,00 eura za tuđu pomoć i njegu je primjerena i opravdana te predstavlja realnu cijenu sata. Takvu naknadu je sud prvog stupnja pravilno razmjerno umanjio za doprinos tužitelja od 20%. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju iznos od 84,00 eura.

18.1. Dakle, tužitelj je, na ime imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege, potraživao iznos od 265,45 eura (2.000,00 kuna). Prvostupanjski sud je ocijenio da je njegov zahtjev osnovan u iznosu od 84,00 eura, a nije osnovan u iznosu od 181,45 eura, a s takvom ocjenom se slaže i sud drugog stupnja.

19. Što se tiče troškova liječenja, tužitelj je u spis predmeta dostavio samo jedan račun u iznosu od 66,36 eura/500,00 kn na ime troška elektromioneurografije (EMNG) obavljene u Poliklinici Korak, a trošak tog računa je tuženik nesporno podmirio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete.

19.1. Kako tužitelj nije predložio niti jedan daljnji dokaz na okolnost visine troškova liječenja koje je imao radi predmetnog štetnog događaja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 223. st. 1. stavka ZPP-a koja propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

19.2. Slobodna ocjena prvostupanjskog suda je da vrijednost troškova liječenja iznosi 26,55 eura, a s time se slaže i ovaj sud drugog stupnja. Naime, takav iznos predstavlja razumnu i realnu procjenu troškova liječenja. Takvu naknadu je sud prvog stupnja pravilno razmjerno umanjio za doprinos tužitelja od 20%. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju iznos od 21,24 eura.

19.3. Dakle, tužitelj je, na ime imovinske štete radi troškova liječenja, potraživao iznos od 132,73 eura (1.000,00 kuna). Prvostupanjski sud je ocijenio da je njegov zahtjev osnovan u iznosu od 21,24 eura, a nije osnovan u iznosu od 111,49 eura, a s takvom ocjenom se slaže i sud drugog stupnja.

20. Uzevši u obzir utvrđenja iz prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, zahtjev tužitelja od 3.052,64 eura je osnovan u iznosu od 2.546,78 eura, a nije osnovan u iznosu od 505,86 eura, specificirano kako slijedi:

- tužiteljev zahtjev s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti je osnovan u iznosu od 2.441,54 eura, a nije osnovan u iznosu od 212,92 eura

- tužiteljev zahtjev s osnove imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege je osnovan u iznosu od 84,00 eura, a nije osnovan u iznosu od 181,45 eura

- tužiteljev zahtjev s osnove imovinske štete radi troškova liječenja je osnovan u iznosu od 21,24 eura, a nije osnovan u iznosu od 111,49 eura.

21. Sud drugog stupnja je intervenirao isključivo u tužiteljev zahtjev s osnove neimovinske štete, smatrajući da dosuđeni iznos od 743,25 eura nije u skladu sa tjelesnim i duševnim posljedicama koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, stoga je tužitelju dosudio dodatan iznos od 1.698,29 eura.

22. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je usvojen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 1.698,29 eura, potrebno je preocijeniti uspjeh parničnih stranaka u ovom postupku, a samim time i odluku o troškovima parničnog postupka.

23. Budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

23.1. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je tužitelj uspio u osnovi tužbenog zahtjeva sa 80%, a tuženik sa 20%. Naime, na uspjeh u osnovi tužbenog zahtjeva utječe okolnost da je tužitelj doprinio opsegu i visini štete u omjeru od 20%, a što umanjuje odgovornost tuženika za naknadu štete. Budući da je osiguranik tuženika odgovoran za predmetni štetni događaj u omjeru od 80%, a tužitelj je doprinio visini štete u omjeru od 20%, u takvim omjerima se ocjenjuje i njihov uspjeh u parničnom postupku sa osnovom tužbenog zahtjeva. Drugim riječima, tužitelj je uspio u sporu u onom omjeru u kojem nije doprinio visini štete, isto kao i tuženik. Dakle, tužiteljev uspjeh sa osnovom tužbenog zahtjeva iznosi 80%, a tuženikov uspjeh sa osnovom iznosi 20%.

23.2. Međutim, preinačavanjem prvostupanjske presude došlo je do izmjene uspjeha u visini tužbenog zahtjeva. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev u iznosu od 2.546,78 eura, a nije osnovan u iznosu od 505,86 eura , tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 83%, a tuženik s 17%.

23.3. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 81,50%, a tuženik s 18,50%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (81,50% - 18,50% = 63%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 63%.

23.4. Prvostupanjski sud je priznao kao osnovan sljedeći trošak tužitelja: trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja u iznosu od 2.000,00 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 345,08 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 76,98 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura.

23.5. Pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 63 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi. Dakle, odvjetnički trošak u iznosu od 2.000,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu iznosu od 76,98 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura, tj. trošak u ukupnom iznosu od 2,116,80 eura je potrebno razmjerno sniziti te priznati 63% od tog iznosa. Razmjernim snižavanjem dobije se iznos od 1.333,58 eura (2.116,80 x 0,63 = 1.333,58 eura), a trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 345,08 eura nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.678,66 eura (1.333,58 eura + 345,08 eura).

23.6. Međutim, potrebno je cijeniti okolnost da je prvostupanjski sud već dosudio tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 621,88 eura. Dakle, tužitelju je potrebno još dosuditi razliku između iznosa osnovanog troška parničnog postupka kojeg je utvrdio ovaj sud drugog stupnja te iznosa parničnog troška kojeg je dosudio sud prvog stupnja (1.678,66 eura – 621,88 eura = 1.056,78 eura), tj. iznos od 1.056,78 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove drugostupanjske presude. Naime, tužitelj potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23.7. Kako je tužitelj potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.100,00 eura, a ima pravo na trošak u iznosu od 1.678,66 eura, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška u dijelu koji predstavlja razliku iznosa od 3.100,00 eura i iznosa od 1.678,66 eura, tj. u iznosu od 1.421,34 eura.

24. Uzevši u obzir sve izneseno u ovoj drugostupanjskoj odluci, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. stavku 1. i 2. izreke ove drugostupanjske odluke, dok je valjalo, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

25. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njihove žalbe. Tužitelj je pobijao odbijajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.204,15 eura te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev usvojen u dodatnom iznosu od 1.698,29 eura. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tužitelj uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 77%. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,50 EUR, a takav trošak je u skladu s Tbr. 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23, dalje: Tarifa). Nadalje, tužitelj potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 150,00 eura. Dakle, tužitelj potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 462,50 eura. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uopće nije platio pristojbu na žalbu, a radi čega mu se trošak pristojbe ne može priznati, budući da nije dokazao da mu je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a. Dakle, tužitelj osnovano potražuje jedino trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura. Međutim, kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 77%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 240,63 eura (312,50 x 0,77 = 240,63 eura), dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 221,87 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke drugostupanjske presude.

26. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tužitelja. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki V. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić