Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-502/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Josip Janković i Mate Burazin, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv 1. tuženice ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Đuro Maurman, odvjetnik iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženih protiv rješenja Općinskog suda Karlovcu, poslovni broj Psp- 31/2020-65 od 29. listopada 2025., dana 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda Karlovcu, poslovni broj Psp-31/2020-65 od 29. listopada 2025. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak te se ostavlja da se o trošku tužiteljica nastalom podnošenjem odgovora na žalbu odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. 1. tužena ZL i 2. tuženik VL smetali su 1. tužiteljicu HL i 2. tužiteljicu BL u posjedu njihovih oranica zvane ... u [adresa] koje su na skici očevida od 30. listopada 2024. označene točkama A-B-C-D-A, a koja skica je sastavni dio ovog rješenja time što je 1. tužena ZL **.**.2020. pokosila dio oranica, nekoliko redova kukuruza u dužini od cca 30 m (38 koraka suca), a u širini od cca 3 m (6 koraka suca), a 2. tuženi VL u vremenskom periodu od 18. rujna do 22. rujna 2020. za što su tužiteljice saznale 22. rujna 2020. odstranio dio obrova oranica tužiteljica između točaka C-D u širini od cca 3 m (6 koraka suca), visine cca 1 m, iskopao kanal širine od cca 0,30 m, a dubine cca 0,30 m, a u dužini cca 30 m (38 koraka suca), a od dana 22. rujna 2020. do 12. listopada 2020. za što su tužiteljice saznale 12. listopada 2020. proširio iskopani kanal i to između točaka F-E-N-I-H-G-F, te na iskopani kanal postavio četiri cigle te iza toga u razdoblju od 02. ožujka do 17. ožujka 2022. za što su tužiteljice saznale dana 17. ožujka 2022. u odnosu na iskopani kanal ušao u posjed zemljišta 1. i 2. tužiteljica prema svojoj kući te sa tog dijela zemljišta skinuo i odvezao dio zemljišta tužiteljica u visini od 0 do cca 0,30 m te skinuti dio zemljišta odvezao na zemljište 1. i 2. tuženika sve označeno na skici suda točkama F-G-H-I-D-A-F, te su na taj način 1. i 2. tuženici smetali 1. i 2. tužiteljice u posjedu dijela njihovih oranica prisvajajući si dijelove oranica 1. i 2. tužiteljica pa im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja i predaja u posjed zauzetih dijelova oranica 1. i 2. tužiteljica slobodno od osoba i stvari.

II. Nalaže se 1. tuženoj ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženom VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno naknade 1. tužiteljici HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.387,28 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2025. pa do isplate na valutu EUR po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv tog rješenja žale se tuženici pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) . Predlažu da žalbeni sud uvaži njihovu žalbu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovorom na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbe i predlažu da prvostupanjski sud potvrdi pobijano rješenje i traže naknadu troška nastalog im podnošenjem žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvoga stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na propisano čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15.) uz, u bitnom, obrazloženje:

- da je tužba podnesena unutar prekluzivnog roka,

- da nije osnovana prigovor nedostatka pasivne legitimacije,

- da su tužiteljice do počinjenog smetanja bile u posljednjem mirnom posjedu prijepora, što da potvrđuju svjedoci, čije iskaze sud prihvaća (iskazi svjedoka TL, ŠL, RL, GL, LL, OL, točke 13. do 18. 1. prvostupanjskog obrazloženja) te fotografije na listovima

73, 75 i 76 spisa

- da su tuženici počinili u tužbi opisane radnje kojima su samovlasni smetali posjed tužiteljica,

- slijedom čega im je zabranjeno takvo i slično smetanje posjeda tužiteljica u buduću i naložena je uspostava ranijeg posjedovnog stanja te je tuženicima naloženo predati tužiteljicama u posjed sporni dio predmetne nekretnine.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona, a pobijana odluka nema niti nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

7. Osnovano, međutim, žalitelji ističu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, što je za posljedicu imalo nemogućnost ispitivanja pravilnost primjene materijalnog prava.

8. Sud prvoga stupnja, obrazlažući neosnovanost prigovora prekluzije, obrazlaže da iz navoda tužbe i iskaza tužiteljica proizlazi kada su saznale za smetanje posjeda, da tuženici za suprotno nisu ponudili dokaze i da je stoga, računajući od saznanja tužiteljica za čine smetanja i počinitelje, tužba podnesena unutar zastarnog roka.

9. Međutim, sud zanemaruje da nije na tuženicima teret dokazati da je tužba podnesena unutar roka zastara, već na tužiteljicama, a takvo utvrđenje stoga se ne može temeljiti na činjeničnim tvrdnjama tužbe (koje tuženik osporava) i u vezi s tim samo na iskazu tužiteljica (jer su zainteresirane), već je bilo potrebno ocijeniti što o (ne)osnovanosti tog prigovora proizlazi iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka (što iz iskaza svjedoka i isprava u spisu, proizlazi o vremenu kada su tužiteljice saznale za počinjeni čin smetanja). Pravilno se stoga navodima žalbe ukazuje da sud dokaze u spisu u tom smislu nije ocijenio, a osobito da nije cijenio fotografije u spisu koje datiraju još iz 2018., pa i ranije.

10. Ne može se, barem za sada, ispitati niti utvrđenje suda prvoga stupnja da su tužiteljice u trenutku počinjenog čina smetanja bile u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine.

11. Svjedoci, na temelju čijih iskaza sud izvodi takav zaključak, iskazuju da su tužiteljice bile u posjedu predmeta spora u nekom trenu, što i ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja utvrđuje točnim, kao i da su tuženici vršili sporne radove.

12. Međutim, sporno je bilo pred sudom prvoga stupnja, a sporno je i u žalbenoj fazi, kada je taj posjed dosita prestao (samim smetanjem ili pak i bitno radnije), a sud u tom dijelu nije proveo ocjenu dokaza.

12.1. U vezi toga pravilno se navodima žalbe ukazuje da sud, iako iskaz LL prihvaća u cijelosti, ne cijeni od kakovog je utjecaja na zaključak o posljednjem mirnom posjedu tužiteljica dio njezinog iskaza u kojem govori da ona ne zna do kada su točno tužiteljice mirno uživale sporni dio, niti kada su ih tuženici smetali, jer da se tužiteljice nisu žalile na smetanje, a glede vremena do kada je trajao miran i faktičan posjed tužiteljica, sud ne cijeni ni iskaze ostalih svjedoka na temelju čijih je iskaza donio zaključak o ovoj činjenici (OL, GL, RL i ŠL) i u tom dijelu te iskaze ne dovodi u vezu s ostalim provedenim dokazima, a posebno s fotografijama u spisu koje datiraju i bitno prije od trenutka počinjenog smetanja posjeda.

13. Osim toga, pravilno se navodima žalbe ukazuje da tužbeni zahtjev nije uredno postavljen (na što je punomoćnik tuženih sudu ukazao i prilikom očevida). Tužiteljice u tužbenom zahtjevu navode da su smetane u posjedu „njihove oranice zvane ... u [adresa], ali ne navode oznaku te nekretnine kako bi se točno mogao identificirati predmet smetanja, a što dovodi u pitanje ovršivost same odluke. Također, kada utvrđuje da je tuženica pokosila dio oranice označene na skici očevida slovima A-B-C- D-A, nekoliko redova kukuruza, u dužini od 30m (38 koraka suca), a u širini od cca 3 m (6 koraka suca), sud ne naznačuje o kojem dijelu te oranice se radi, a što je od utjecaja na uspostavu ranije posjedovnog stanja, jer tužiteljica niti ne tvrdi da je kukuruz bio posijan po cijeloj oranici označenoj slovima A-B-C-D-A.

14. Međutim, kako tuženici tijekom postupka nisu prigovarali samim dimenzijama smetanog dijela predmetne oranice, prilikom očevida i nakon što im je zapisnik sa očevida dostavljen, to u tom smislu utvrđenje suda prvoga stupnja ne mogu s uspjehom pobijati u ovoj fazi postupka jer se radi o iznošenju novih činjenica.

15. Zaključno, a u odnosu na navode žalbe koji se tiču prigovora nedostataka aktivne legitimacije tužiteljica, valja odgovoriti da sud prvoga stupnja pravilno u vezi tog prigovora nije ništa obrazlagao jer takav prigovor tijekom postupka pred sudom prvoga stupnja nije niti stavljen (već samo prigovor nedostataka pasivne legitimacije, koji je sud otklonio i koji nije predmet žalbe) pa stoga ni ovaj sud navode žalbe u tom dijelu nije razmatrao.

16. Kako zbog navedenog nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava to je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točak 3. ZPP-a.

17. U ponovnom postupku sud će ocjenom postojećih dokaza, donijeti novu odluku o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva ili (ne)pravovremenosti tužbe, koju će ovaj sud moći ispitati, a otkloniti će i nedostatak u samom tužbenom zahtjevu u smislu čl. 109. ZPP-a. Također, sud će kod donošenja nove odluke o tužbenom zahtjevu (jer se istim traži predaja u posjed) voditi računa o tome da se radi o tužbenom zahtjevu koji je usmjeren na pružanje posjedovne, a ne vlasničke zaštite (čl. 161. ZVDSP-a).

18. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, na temelju čl. 380. točka 3. ZPP- a, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer zavisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu.

19. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Sutkinja:

Jadranka Matić