Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1024/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Vukasoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zastupniku Kseniji Penić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-76/2020-59 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-76/2020-59 od 7. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod stavkom I izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom

III. izreke.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.074,00 eur i to:

- na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 5.538,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. veljače 2020. godine pa do isplate,

- na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 352,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (7. siječnja 2026.) pa do isplate,

- na ime izgubljene zarade iznos od 184,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2. travnja 2020. pa do isplate.

Pod stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 20. siječnja 2020. do 20. veljače 2020. godine kao neosnovan. Pod stavkom III. izreke naloženo je tuženiku naknadi ti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.108,73 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude (7. siječnja 2026.) pa do isplate. Pod stavkom IV. izreke privremenoj zastupnici tuženika Kseniji Penić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV. br. 6/2, dosuđeni su troškovi zastupanja tuženika u iznosu od 225,00 eura koji će se isplatiti iz predujma položenog od strane tužitelja na žiro-račun toga suda na žiro- račun privremene zastupnice pobliže naveden u izreci, po pravomoćnosti ove presude, dok se u preostalom dijelu za iznos od 25,00 eura zahtjev privremene zastupnice odbijen kao neosnovan.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem pod stavkom I izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 2.196,00 eura, a pod stavkom II . izreke naloženo je računovodstvu toga suda da iz predujma položenog na žiro-račun toga suda vrati tužitelju uplaćeni, a neiskorišteni predujam za troškove postavljanja i rada privremenog zastupnika u iznosu 173,17 eura koji preostane nakon isplate privremenom zastupniku, na račun tužitelja, po pravomoćnosti ove presude i rješenja.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom III. izreke žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju je pretrpio u štetnom događaju od 20. siječnja 2020.

5. Suprotno žalbenim navodima presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Stoga se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire tuženik u svojoj žalbi.

6. Nadalje, nisu pobijanim dijelom presude, a ni postupkom koji joj je prethodio, počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, a tuženik u žalbi ni ne upire na koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. U ovom stadiju postupka nesporno je ozljeđivanje tužitelja tijekom fizičkog napada od strane tuženika dana 20. siječnja 2020., pasivna legitimacija tuženika, te opseg neimovinske, nenovčane imovinske i imovinske štete koju je ozljeđivanjem i u svezi s ozljeđivanjem pretrpio tužitelj.

9.1.Naime, tuženik je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-863/20-50 od 2. studenog 2022. oglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1 KZ/11 te je temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

9.2. Prema izreci navedene pravomoćne osuđujuće kaznene presude proizlazi da je navedeno kazneno djelo tuženik počinio na način da je dana 2. siječnja 2020. oko 18,00 sati u [adresa], na prostoru sportsko rekreacijskog centra Hrvatski sokol, u nakani da CT teško tjelesno ozlijedi, nakon što je istoga telefonskim putem pozvao da dođe iz [adresa] u [adresa] radi rješavanja nesuglasica oko njegove izvanbračne supruge ZT , pa kada je CT došao na dogovoreno mjesto istoga odmah fizički napao na način da ga je šakom desne ruke udario u glavu u području lijevog obraza, a kada je CT pao na tlo te udario glavom u betonsku podlogu , istoga najmanje još jednom šakom udario u glavu, kojom prilikom je CT zadobio prijelom lijeve strane donje čeljusti i prijelom lijeve lične (jagodične) kosti , koje ozljede su teške naravi.

9.3. Iz obrazloženja navedene osuđujuće kaznene presude proizlazi da je optuženik, ovdje tuženik AT, u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela koje mu je bilo stavljeno na teret te je prihvatio predloženu bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

10.1. Suprotno žalbenim navodima, tuženik neosnovano otklanja svoju isključivu odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju tvrdnjom da su u štetnom događaju pored njega sudjelovale još dvije osobe, što je navedeno u nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, na što je on upirao u svom podnesku od 22. studenog 2025. te da je sud propustio ocijeniti suodgovornost drugih za nastanak štetnog događaja i sve štetne posljedice istog već je utvrdio da su nastali isključivo njegovim postupanjem .

10.2. Naime, budući da je upravo tuženik navedenom osuđujućom kaznenom presudom proglašen krivim kao jedini počinitelj kaznenog djela počinjenog na štetu tužitelja, to je prvostupanjski sud sukladno čl. 12. st. 3. ZPP u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika kao njegovog jedinog počinitelja bio vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, počinjenje kojeg konkretnog kaznenog djela je tuženik u cijelosti priznao još u tom postupku.

10.3. Stoga, u ovom parničnom postupku nije dopušteno ponovo raspravljati o činjenicama koje su pravomoćno utvrđene u kaznenom postupku niti prihvatiti tvrdnju tuženika da su štetni događaj počinile ili u njemu odlučno sudjelovale i druge osobe, ako bi se time dovelo u pitanje utvrđenje iz p ravomoćne kaznene presude prema kojem je upravo tuženik jedini počinitelj predmetnog kaznenog djela.

11. U odnosu na žalbeni prigovor da nije dokazano da su sve štetne posljedice posljedica njegova postupanja, valja istaknuti da vezanost građanskog suda pravomoćnom kaznenom presudom ne obuhvaća pitanje opsega štete ni visine pravične novčane naknade niti isključuje obvezu građanskog suda da samostalno ocijeni postojanje uzročne veze između štetnog događaja i nastalih posljedica.

12. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud navedena pitanje pravilno utvrdio i ocijenio na temelju provedenih dokaza osobito medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja sudskih vještaka te ostalih izvedenih dokaza kada je zaključio da su sve štetne posljedice u uzročnoj vezi sa štetnim događajem za koje je isključivo tuženik pravomoćno osuđen, to je i po ocjeni ovog suda isključiva odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja i štetnih posljedica njegovog protupravnog postupanja prema tužitelju pravilno utvrđena, a tuženik, na kojem je teret dokazivanja, tijekom postupka nije dokazao da njegovo postupanje opisano u izreci pravomoćne osuđujuće kaznene presude nije uzrokovalo štetu koju tužitelj pretrpio ili da postoji razlog za oslobođenje od njegove odgovornosti, dok navodi medicinskog vještaka izneseni u nalazu izvan danog zadatka od strane suda nisu i ne mogu biti od utjecaja na utvrđenu isključivu odgovornost tuženika.

13. Slijedom izloženog, žalbeni nadi kojima tuženik, bez uporišta u rezultatima dokaznog postupka, tvrdi da su štetu dijelom prouzročile i druge osobe i da nastala šteta nije posljedica isključivo njegovog postupanja nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda niti pravilnost primjene materijalnog prava. Naime, tuženik je vrlo dobro znao tko je bio zajedno s njim na "dočekuši" tužitelja dok tužitelj osim tuženika druge osobe nije poznavao, to je odlučne okolnosti vezane uz njihovo sudjelovanje u dinamici nastanka predmetnog štetnog događaja i njihovom eventualnom doprinosu nastanku štete tuženik trebao isticati u kaznenom postupku koji se vodio isključivo protiv njega.

14. Tijekom postupka, provedenim vještačenjem, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom jagodične kosti lijevo (Fractura ossis zygomatici l. sin.), prijelom luka donje čeljusti lijevo (Fractura anguli mandibulae l. sin.) i potres mozga (Commotio cerebri), uslijed kojih je trpio bolove jakog intenziteta kroz 3 dana nakon ozljede, do kupiranja istih analgetskom terapijom po hospitalizaciji, zatim bolove srednjeg intenziteta trajanja do 14 dana, bolove slabog intenziteta trajno u trajanju od 20 dana te bolove slabog intenziteta povremeno kroz 45 dana. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku nezgode 1-2 minuta (strah u trenutku nezgode uz osjećaj ugroženosti i istovremeno tjelesno ozljeđivanje), potom sekundarni strah jakog intenziteta kroz 3 dana, zatim strah srednjeg intenziteta kroz 7 dana, slabog intenziteta kroz 30 dana, a sve zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja. Kod tužitelja je zbog ozljede mandibularnog živca lijevo (grane n. Trigeminusa) zaostalo trajno umanjenje opće životne i radne aktivnosti od 5% (pet posto) dok zaostala dva ožiljka na lijevoj strani lica (ispod lijeve obrve linearni ožiljak duljine 2 cm te linearni ožiljak na donjem kapku lijevog oka uz lateralni rub orbite 1 cm predstavlja trajno naruženje lakog stupnja stalno vidljivo trećim osobama. Tuđa pomoć mu je bila potrebna po otpustu iz bolnice za obavljanje svakodnevnih aktivnosti kroz 7 dana po 4 sata dnevno radi bolova i neophodnog mirovanja te nakon toga 30 dana po 2 sata radi bolova, neophodnog mirovanja, tegoba koje je trpio te odlaska na kontrolne preglede ili ukupno 88 sati.

15. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 123/08, 134/09, 125/11, 74/13, 78715, 50/16 i 29/18 - dalje: ZOO), a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu čl. 1100. ZOO.

16. Iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade neimovinske štete vodio računa o kvalifikatornim okolnostima pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i zaostalom naruženju predviđenih odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO te utvrđuje osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 5.538,00 eura dok zatezne kamate sudi od 21. veljače 2020. godine pa do isplate sukladno čl. 1103. ZOO.

17. Naime, vodeći računa o intenzitetu i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha te mjestu zaostalog naruženja kao i neugodnostima kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja (bolničko liječenje uz operativne zahvate, MSCT I RTG snimanja, mirovanja, uzimanja lijekova i odlazaka na kontrole) njegovoj životnoj dobi (rođen 1998. - u vrijeme štetnog događaja imao je 22 godine) i zanimanju (automehaničar), cilju kojem služi ta naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje su nespojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, ovaj drugostupanjski sud nalazi da težina povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. ZOO i okolnosti slučaja a osobito nečovječno postupanje tuženika prema tužitelju koji je tužitelja nakon štetnog događaja u besvjesnom stanju, sa teškim tjelesnim ozljedama ostavio na parkiralištu, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. ZOO, a dosuđena naknada predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog članka za pretrpljenu neimovinsku štetu.

18. Zbog izloženog, a suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u ovom predmetu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO.

19. O troškovima tuđe pomoći u iznosu od 352,00 eura (4,00 eura po satu) prvostupanjski je sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, uzimajući u obzir opseg potrebe i cijenu sata u vrijeme donošenja presude (VSRH Rev 702/2022-2 od 6. srpnja 2022.) to su tužitelju pravilno dosuđene zatezne kamate od presuđenja (7. siječnja 2026.) do isplate.

20. I odluka o izgubljenoj zaradi utemeljena na potvrdi poslodavca tužitelja je pravilna i zakonita.

21.Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a tuženik određenim žalbenim navodima i ne osporava , zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

22. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP , žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić