Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2887/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HS, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćnicima Vatroslavu Šegi i Marku Gracinu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Marko Gracin i Vatroslav Šego iz Zagreba, protiv tuženika ĆS, [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-49/2024-30 od 13. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pn-49/2024-30 od 13. ožujka 2026. u t. I, II i IV izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 24.819,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 04. veljače 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana prethodnog polugodišta uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade imovinske štete iznos od 3.583,52 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, te mu kao rentu plaćati iznos od 119,45 eura mjesečno počevši od ožujka 2015. godine pa nadalje s time da je mjesečne iznose rente dužan plaćati najkasnije prvog u mjesecu za tekući mjesec uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana prethodnog polugodišta uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po s topi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužiteljica u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći tekućih od podnošenja tužbe pa do 12. ožujka 2026. godine.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 21.089,05 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv dijela navedene presude u t. I, II i IV izreke žali se tuženik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, dakle, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365 st. 2. ZPP te u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i nedostatni, slijedom čega istu nije moguće ispitati, a uslijed navedenog je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljeda koje je zadobio njezin sada pokojni suprug NS od strane ovdje tuženika te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Splitu broj K-524/2014 utvrđeno kako je vođen kazneni postupak protiv ĆS jer je dana 08. rujna 2012. u [adresa] na Malu Gospu, s ciljem da teže povrijedi NS, istog udario štapom po glavi, uslijed kojeg udarca je ovaj zadobio osobito teške i po život opasne povrede u vidu nagnječenja mozga u području lijevo čeono traumatskog krvarenja u meke moždane opne i tanko slojnog krvarenja unutar tvrde moždane opne lijevo čeono -tjemene s posljedično razvijenom desnostranom slabošću, promjenama srednjeg do jačeg intenziteta i promjena osobnosti, usporenjem motorike i otežanim moždanim funkcijama, čime da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po čl. 99 st. 2. Kaznenog zakona te je proglašen krivim za prethodno navedeno kazneno djelo i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 1 godine,

- da su provedenim medicinskim vještačenjem po dr. FS, specijalistici psihijatru kod oštećenog utvrđene teške craniocerebralne povrede zbog kojih je nekoliko dana bio u komi uz ostale tjelesne ozljede, da Contusio cerebri (nagnječenje moždane mase) spada u tešku tjelesnu ozljedu te da prema RDM-u postoje svi kriteriji za zadovoljavanje dijagnoze Postkontuzijskog poremećaja koja je evidentirana u nalazima psihijatra, da su po rehabilitaciji zaostale smetnje iz kruga postkontuzijskog sindroma mozga kao što su glavobolje, vrtoglavica, razdražljivost, poteškoće s koncentracijom, oštećenje pamćenja, da postoje intelektualno mnestičke smetnje, pad koncentracije uz tzv. organsku zanorljivost te da stoga ne može dugo voditi intelektualne poslove, naročito one koji zahtijevaju dugu i intenzivnu pažnju i koncentraciju, da se nagnječenje mozga redovito povezuje s gubitkom svijesti pa stoga pacijent nije mogao percipirati neposrednu opasnost za svoj tjelesni integritet, slijedom čega da nije trpio primarni strah, da je, kada je došao svijesti trpio sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao dva tjedna, potom u srednjem intenzitetu 4-5 tjedana, da su dalje manifestacije straha blažeg intenziteta s iste osnove, a u različitim vremenskim intervalima mogle oscilirati tijekom psihijatrijskog liječenja uz druge psihičke smetnje, a anksioznost, nemir, depresivnost, slike proživljene traume, opterećenost ishodom liječenja, osjećajem nemoći, umanjenoj životnoj radosti i otežanom funkcioniranju, ali da realnih posljedica straha nema,

- da je smanjenje životne aktivnosti (isključivo s neurološkog) zaostalo u visini do 15 %, a s psihijatrijskog gledišta, a na račun stanja poslije nagnječenja mozga s evidentnim znacima psihoorganskog sindroma postraumatske etiologije u vidu dodatnih 15 %.

- da je pacijent psihomotorno napet, uznemiren, impulzivan, niskog praga tolerancije na frustracije, izrazitih oscilacija raspoloženja, bezvoljan, navodi osjećaj besperspektivnosti i beznađa, otežano se adaptira na društvo, nervozan, regresivnog socijalnog funkcioniranja, loše spava. Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno da ranije navedene teške craniocerebralne povrede, te navedeni psihički simptomi su izazvali povredu duševnog integriteta tužitelja lakog do srednjeg intenziteta što u postotku iznosi 30 % i predstavlja trajnu povredu duševnog integriteta, da se povreda duševnog integriteta očituje u trpljenju bolova, zabrinutosti, potištenosti, napetosti, straha, gubitkom nade, potrebe za mirovanjem, induciranim kontrolnim pregledima i fizikalnoj rehabilitaciji te potrebom za tuđom njegom i pomoći te konačno radi trajnog umanjenja općih i životnih aktivnosti radi ograničenja koja će tužitelj imati u budućem životu o kojima se izjasnio vještak neurolog, a da je u končanu procjenu stupnja povrede duševnog integriteta inkorporiran postotak koji je procijenio vještak neurolog, a naruženja s ove osnove da ne nalazi.

- da je provedenim medicinskim vještačenjem po dr. ČS, specijalistici neurologu utvrđeno kako je temeljem pregleda NS i medicinske dokumentacije u spisu razvidno da je NS zadobio teške povrede mozga, da su prema nalazu CT snimanja oštećenja bila više u području lijevog prednjeg i tjemenog dijela glave što bi prije moglo biti posljedica pada na tvrdu podlogu, a ne izravnog udarca po glavi, da je isti uredno obavljao kontrolne preglede po neurokirurgu te da se uz fizikalnu terapiju oporavio i postao samostalno pokretan tijekom svibnja ili lipnja 2013., da su dominante smetnje po psihoorganskom tipu što se spominje u nalazima psihijatara i neurokirurga, a te smetanje da su bile prisutne i pri zadnjem pregledu 16. svibnja 2018., da bez uvida u cjelokupni zdravstveni karton i dokumentaciju nije moguće sa sigurnošću odrediti koliko su smetanje kod tužitelja posljedica predmetnog događaja ili nekih drugih uzroka promijenjenog ponašanja pacijenta, da su bolovi jakog intenziteta bili kupirani dok je bolesnik bio hospitaliziran, a zaostali bolovi srednjeg intenziteta da su trajali tijekom 5 mjeseci, da su bolovi slabijeg intenziteta zaostali još mjesec dana, da je nastalo ukupno smanjenje životnih sposobnosti kod tužitelja temeljem štetnog događaja u iznosu do 15 %. Ostaje da je taj iznos veći ili manji u odnosu na premorbidno stanje tužitelja te moguće nove štetne događaja koji su mogli dodatno opteretiti funkcionalnost tužitelja, a u koje nema dobar uvid zbog manjkave dokumentacije obzirom nema priloženog zdravstvenog kartona i kontrolnih snimanja mozga. Umanjenje životne sposobnosti da se očituje u ulaganju dodatnih napora u svakodnevnom funkcioniranju zbog nesigurnosti pri hodu i stajanju, te smetnjama koncentracije i pamćenja svježih i starijih događaja. Budući se radi o osobi od 58 godina, da navedene smetnje dodatno otežavaju zbrinjavanje osnovnih životnih potreba i otežavaju mogućnost obavljanja fizičkih i psihičkih radnji koje su u toj životnoj dobi primjerene. Pacijent da je pokretan uz ograničenja, potrebna mu je pomoć i pratnja pri odlasku u grad i pri obavljanju jednostavnih aktivnosti kao što su kupovina, odlazak na pregled i slično.

- da iz provedenog medicinskog vještačenja dr. HSJ proizlazi kako je NS utužene prigode zadobio oguljotine kože glave, lica i prsnog koša, obje šake i lijevog ramena te navedene ozljede svaka za sebe predstavljaju laku tjelesnu ozljedu, međutim da je pacijent zadobio i nagnječenje mozga, praćeno traumatskim krvarenjem u meke moždane ovojnice i tankoslojnim krvarenjem unutar tvrde moždane ovojnice, a ove ozljede čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a sve ozljede koje je tužitelj zadobio u svom zbroju čine tešku tjelesnu ozljedu.

9. Na temelju prethodnog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženik odgovoran za štetu nastalu ozljeđivanjem tužitelja te je primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), uzevši u obzir nalaze i mišljenja medicinskih vještaka te sve okolnosti konkretnog slučaja (životnu dob pokojnog NS, vrstu i težinu zadobivenih ozljeda i trajanje oporavka), tužiteljici kao njegovoj pravnoj sljednici dosudio naknadu neimovinske i imovinske štete u visini kao u izreci pobijanog dijela presude.

10. Pravilnost pobijanog dijela presude za sada nije moguće ispitati jer je opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Naime, tuženik je još u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog dijela presude istaknuo prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti (čl. 1106. ZOO), koji prigovor ponavlja i u žalbi, a sud prvog stupnja o istaknutom prigovoru nije dao nikakvo obrazloženje, iako bi iz iskaza svjedoka proizlazilo da je ozljeđivanju NS od strane tuženika prethodio verbalni i fizički napad NS prema tuženiku.

Što se tiče kaznenog postupka, valja kazati kako je sud vezan pravomoćnom osuđujućom presudom u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti ovdje tuženika. Međutim, ta se vezanost ne odnosi na utvrđenja građanskopravnih pretpostavki odgovornosti, pa tako niti na eventualni doprinos tužitelja nastanku štete (jer je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti), osim u mjeri u kojoj bi takvo utvrđenje bilo u suprotnosti s činjeničnim utvrđenjima iz kaznene presude.

U konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi sprječavale sud da utvrđuje eventualni doprinos tužitelja budući da se time ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja iz pravomoćne kaznene presude.

11. Iskazi saslušanih svjedoka koje je sud prvog stupnja reproducirao u obrazloženju pobijanog dijela presude nisu uopće analizirani niti ocijenjeni, kako svaki za sebe, tako niti u svojoj sveukupnosti s ostalim dokazima, slijedom čega pobijani dio presude nije moguće ispitati.

12. Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijane dijelove presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će otkloniti nepravilnosti koje su dovele do bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje mu je ukazano ovom odlukom, a koje se odnose na istaknuti prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti te će nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o glavnom zahtjevu i troškovima parničnog postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka) koju će valjano obrazložiti.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović