Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4934/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZS, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. u vezi stavka 1. podstavka 13. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj: 80/2013., 15/2018., 1472019., 127/2019., 155/23.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora kopnenih ekosustava, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-4823/2025 od 11. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Službe nadzora kopnenih ekosustava, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ZS je, temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.,) oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. u vezi stavka 1. podstavka 13. Zakona o zaštiti prirode, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

1.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnome navodi kako iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlazi da je riječ o zahvatu na zaštićenom području za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu, a što predstavlja jedan od konstitutivnih elemenata predmetnog prekršaja, zbog čega djelo koje se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavlja na teret nije prekršaj.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe te kako je prvostupanjski sud prije donošenja presude bio obvezan pozvati tužitelja na dopunu optužnog prijedloga sukladno članku 161. stavku 4. Prekršajnog zakona. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, i po mišljenju ovog Suda, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja po propisu nije prekršaj.

5.1. Odredbom članka 229. stavka 2. u vezi stavka 1. podstavka 13. Zakona o zaštiti prirode propisano je kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe „koja provodi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, bez dopuštenja ili protivno dopuštenju iz članka 144. stavka 1. ovoga Zakona (članak 144. stavak 1.)“. Nadalje, odredbom članka 144. stavka 1. istog Zakona propisano je „Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje“.

5.2. Okrivljenika se predmetnim optužnim aktom teretilo „da bi tijekom mjeseca kolovoza 2024. na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proveo zahvat nasipavanja zemljom i frezanim asfaltom te na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proveo zahvat nasipavanja puta frezanim asfaltom, a koje se nalaze u obuhvatu zaštićenog područja Značajni Krajobraz "Mrežnica" bez dopuštenja iz članka 144. stavka 1. Zakona o zaštiti prirode, pa da bi time počinio prekršajno djelo iz odredbe članka 229. stavka 2. u vezi stavka 1. podstavka 13. Zakona o zaštiti prirode“.

5.3. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu Zakona o zaštiti prirode te definiciju pojma „građenje“ propisanu člankom 3. stavkom 1. podstavkom 10. Zakona o gradnji („Građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.“), ovaj Sud je mišljenja da se iz navoda konkretnog činjeničnog opisa kako je riječ o „zahvatu nasipavanja zemljom i frezanim asfaltom“, po samoj logici stvari, ne može zaključiti da je riječ o vrsti zahvata za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje, slijedom čega je u činjeničnom opisu djela bilo potrebno navesti da je riječ o zahvatu takve vrste, a kako bi bila ostvarena bitna obilježja predmetnog prekršaja. U tom smislu je opravdan zaključak prvostupanjskog suda da je u činjeničnom opisu bilo potrebno navesti da je riječ o zahvatu za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja.

5.4. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da iz konkretnog činjeničnog opisa ne proizlaze sva zakonom propisana obilježja predmetnog prekršaja te je osnovano okrivljenika, temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.