REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-616/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danijel Jurić, odvjetnik iz Rijeke protiv prvotuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel i drugotuženika-protutužitelja Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-649/2023-2 od 11. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1208/19-33 od 23. veljače 2023., na sjednici održanoj 14. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-649/2023-2 od 11. rujna 2023. odbija se kao neosnovana u dijelu pod točkom II. izreke kojom je naloženo tužiteljici predati drugotuženiku-protutužitelju Hrvatskim autocestama d.o.o. nekretninu u posjed.

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 649/2023-2 od 11. rujna 2023. u dijelu pod točkom I. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1208/19-33 od 23. veljače 2023. pod točkom I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženici isplate tržišnu vrijednost nekretnine koja je bila u njezinom vlasništvu i to (stare) oznake kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi restoran "Orljava" zgrade i neplodno Medan, površine 12100 m2, a koja je sastavni dio današnje nekretnine (nove) z.k. oznake kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] sve u k. o. [katastarska općina], u ukupnom iznosu od 1.514.028,43 Eura / 11.407.447,21 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbenog zahtjeva do isplate i da joj naknade parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev kojom je tuženik-protutužitelj Hrvatske autoceste d.o.o. tražio da mu tužiteljica- protutuženica preda u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu – restoran u površini od 324 m2, pomoćnu zgradu u površini od 37 m2 i pomoćnu zgradu u površini od 14 m2 na kč. br. [katastarska čestica] upisane u z.klul. 963 k. o. [katastarska općina], da se naloži tužiteljici- protutuženici da tuženiku-protutužitelju Hrvatskim autocestama d.o.o. isplati iznos od 66.019,60 eura/497.424,75 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude kao i da mu plaća mjesečni iznos naknade za korištenje cestovnog zemljišta od 1.022,80 eura/7.706,25 kn od dana dospijeća mjesečne naknade za rujan 2019. do 31. listopada 2019. pa nadalje, sve do predaje nekretnine – restoran u površini od 324 m2, pomoćne zgrade u površini od 37 m2 i pomoćne zgrade u površini od 14 m2 na kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u posjed tuženiku protutužitelju Hrvatskim autocestama d.o.o., s dospijećem plaćanja posljednjeg dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec korištenja cestovnog zemljišta i da mu naknadi parnični trošak. Pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi prvotuženici Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 38.996,08 Eura / 293.815,96 kn sa zateznom kamatom koja teče od 23. veljače 2023. do isplate u roku od 15 dana. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev drugotuženika Hrvatskih autocesta d.o.o., za naknadu troškova u iznosu od ukupno 233,90 eura/1.762,32 kn kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice- protutuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom I. i III., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Pod točkom II. izreke djelomično je prihvaćena žalba drugotuženika-protutužitelja Hrvatskih autocesta d.o.o. i preinačena je prvostupanjska presuda u točki II. te je naloženo tužiteljici-protutuženici TĐ predati drugotuženiku-protutužitelju Hrvatskim autocestama d.o.o. u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu – restoran u površini od 324 m2, pomoćnu zgradu u površini od 37 m2 i pomoćnu zgradu u površini od 14 m2 na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 8 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev drugotuženika - protutužitelja Hrvatskih autocesta d.o.o. kojim se tužiteljici nalaže platiti tuženiku iznos od 66.019,60 eura1/497.424,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno navedene iznose izrekom počev od 31. siječnja 2016. pa do 30. rujna 2019. uz nalog tužiteljici da plaća mjesečni iznos naknade za korištenje cestovnog zemljišta od 1.022,80 eura1/7.706,25 kuna od dospijeća mjesečne naknade za rujan 2019. do 31. listopada 2019. pa sve do predaje nekretnine – restorana. Pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb parnični trošak u iznosu od 207,36 eura1/1.562,35,32 kune, dok je u preostalom dijelu zahtjev za trošak odbijen.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 121/2025 -2 od 3. prosinca 2025., tužiteljici-protutuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-649/2023-2 od 11. rujna 2023. u dijelu pod točkom I. izreke, kojom je odbijena žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu tržišne vrijednosti nekretnine i dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihaćen protutužbeni zahtjev i naloženo je tužiteljici-protutuženici predati drugotuženiku-protutužitelju, u posjed, slobodnu od osoba i stvari nekretninu – restoran u površini od 324 m2, pomoćnu zgradu u površini od 37 m2 i pomoćnu zgradu u površini od 14 m2 na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na povredu prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola I. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica- protutuženica je podnijela reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena te je predložila reviziju prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku presudu, odnosno drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju prvotuženica je predložila reviziju odbiti uz zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju, a drugotuženik je u odgovoru na reviziju također predložio odbiti reviziju.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog povrede temeljnog ljudskog prava iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu tržišne vrijednosti za oduzetu nekretninu u naravi restoran "Orljava" koji je uslužni dio autoceste A3 i protutužbeni zahtjev drugotuženika za predaju nekretnine u posjed.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je prema građevinskom projektu autoceste "Bratstvo-Jedinstvo" i građevinske dozvole od 15. lipnja 1988., izdana uporabna dozvola od 29. lipnja 1988., odmorište Lužani-Jug s pratećim uslužnim objektima u sastavu dijela te autoceste,

- da je rješenjem Općine Slavonski Brod – Komisije za građevinsko zemljište od 6. svibnja 1988. o davanju na korištenje nekretnine uz naknadu, postupak eksproprijacije i deposedacije proveden za nekretninu tužiteljice,

- da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] sa 12100 m2 do 1990. bila u režimu društvenog vlasništva na kojoj se prema Zakonu o cestama (NN 29/84, 47/89) nisu mogla stjecati imovinska prava,

- da je rješenjem od 20. svibnja 1993. upisano pravo vlasništva DP Brodvin-Slavonski Brod „Brodvin Marsonia“ koji 1. kolovoza 1996. mijenja naziv u "Brodvin -Marsonia" d.o.o., a 2. travnja 1998. u motel "Dragun" d.o.o.

- da je nekretnina bila unesena u temeljni kapital bivšeg društvenog poduzeća Moteli Dragun d.o.o.,

- da je nekretnina u stečajnom postupku prodana trgovačkom društvu Zefa d.o.o. na temelju ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2002.,

- da je tužiteljica kao kupac ugovorom o kupoprodaji od 17. prosinca 2015. kupila nekretninu od ZEFA d.o.o. kao prodavatelja,

- da je tužiteljica 20. siječnja 2016. uknjižena kao vlasnica nekretnine u zemljišnim knjigama,

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj:

Z-222/2018 od 17. listopada 2018. zemljišnoknjižni uložak broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] cijepan na kč. br. [katastarska čestica] restoran, zgrade i neplodno Medan 12100 m2 na kč. br. [katastarska čestica] pomoćna zgrada i neplodno zemljište sa 161 m2 645/7 neplodno zemljište sa 58 m2, 645/13 Javna cesta A3 u novi z-k uložak br. [broj ZK uloška] uz uknjižbu prava vlasništva Javno dobro u općoj uporabi – neotuđivo vlasništvo RH pod upravljanjem Hrvatskih autocesta,

- da je tužiteljica 6. studenog 2018. uložila prigovor na rješenje broj: Z-222/2018 od 17. listopada 2018. koji je odbijen rješenjem od 10. lipnja 2019. na koje tužiteljica nije podnijela žalbu,

- da je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za izvlaštenje pred upravnim tijelom odbačen.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za isplatu naknade za oduzetu nekretninu te naložili tužiteljici predati nekretninu u posjed drugotuženiku. Prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije niti mogla steći pravo vlasništva na nekretnini kao što niti njezin prednik ZEFA d.o.o. nije mogao steći pravo vlasništva kupoprodajom od Motela Dragun d.o.o. u stečaju, jer je sporna nekretnina do 1990. bila u režimu društvenog vlasništva što je tužiteljica u vrijeme kupnje morala znati, a u vrijeme kada je tužiteljica kupila nekretninu bila je na snazi odgoda primjene načela povjerenja u zemljišne knjige koja je vrijedila do 1. siječnja 2017. Nadalje, sudovi obrazlažu da tužiteljici niti Republika Hrvatska niti Hrvatske autoceste d.o.o. nisu oduzele pravo vlasništva, već da je pravo vlasništva i u odnosu na prethodne vlasnike eksproprirano i oduzeto, pa time što je predano pravnom predniku Motel Dragun nema osnove da bi tuženici odgovarali za oduzimanje te nekretnine, već je to na onome koji je i prodao predmetnu nekretninu, a on je definitivno znao da se radi o društvenom vlasništvu odnosno korištenju drugotuženika i vlasništvu Republike Hrvatske, budući da je prema priloženoj presudi tražio i prije nego što je prodao predmetnu nekretninu tužiteljici, isplatu po osnovi oduzimanja. Nadalje, nižestupanjski sudovi navode da je Zakonom o javnim cestama („Narodne novine“, broj: 100/96, dalje: ZJC) od 6. prosinca 1996. prestalo pravo vlasnika, a čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom vlasništva više to ne može biti. Iz istih razloga s obzirom na to da tužiteljica više nije vlasnica nekretnine, nižestupanjski sudovi su prihvatili i protutužbeni zahtjev za predaju nekretnine u posjed drugotuženiku.

11. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je sporna nekretnina, koja u naravi čini restoran u sklopu autoceste A3, bila upisana kao pravo vlasništva DP Brodvin-Slavonski Brod (prednik trgovačkog društva Moteli Dragun d.o.o.), a nakon toga i kao pravo vlasništva trgovačkog društva Moteli Dragun d.o.o., te da je u stečajnom postupku stečajnog dužnika Moteli Dragun d.o.o. prodana trgovačkom društvu Zefa d.o.o. koji je potom nekretninu prodao tužiteljici koja se i uknjižila u zemljišne knjige kao vlasnica rješenjem suda od 20. siječnja 2016.

12. Zakon o javnim cestama („Narodne novine“, broj: 100/96) stupio je na snagu 6. prosinca 1996. te je člankom 2. propisivao da je javna cesta dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i u općoj je uporabi te da se na javnim cestama ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Međutim, u ovom konkretnom slučaju nekretnina je prodana u stečajnom postupku pred sudom, na sudskoj dražbi, čime je nekretnina prestala biti res extra commercium i na njoj su se mogla stjecati stvarna prava neovisno o stupanju na snagu Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj: 100/96).

13. Tužiteljica je dakle, stekla pravo vlasništva nekretnine na temelju valjanog i naplatnog pravnog posla- ugovora o kupoprodaji te se kao legitimna vlasnica upisala u zemljišne knjige, a njezin prednik Zefa d.o.o. kupio je nekretninu također naplatnim pravnim poslom u stečajnom postupku na sudskoj dražbi. Time je tužiteljica stekla pravo vlasništva koje je zaštićeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav RH) i čl. 1. Protokola I. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP).

14. Tako zakonito stečena nekretnina tužiteljici kao upisanoj zemljišnoknjižnoj vlasnici oduzeta je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. listopada 2018. kojim je na nekretnini brisano pravo vlasništva tužiteljice, a uknjiženo je pravo vlasništva tuženice Republike Hrvatske kao javno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem drugotuženika Hrvatskih autocesta d.o.o.

15. Stoga, tužiteljici kao zakonitoj, upisanoj, zemljišnoknjižnoj vlasnici, pripada pravo na naknadu zbog oduzete nekretnine pa je odbijanjem tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za oduzetu nekretninu tužiteljici povrijeđeno pravo vlasništva koje je zaštićeno čl. 48. Ustava RH i čl. 1. Protokola I. uz EKLJP.

16. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova nisu utvrđene sve činjenice potrebne za odluku u ovoj pravnoj stvari, nema uvjeta za preinaku presude te je valjalo temeljem odredbe 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

17. Budući da je tuženica Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. listopada 2018., drugotuženik kao osoba koja upravlja javnom cestom ima u skladu s čl. 73. st. 6. i 7. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, dalje: ZC), pravo tražiti predaju nekretnine u posjed te je valjalo na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu u dijelu u kojem je drugotuženik tražio predaju u posjed nekretnine te odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku suda, temeljem odredbe čl. 166. st. 3.ZPP-a.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil