Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Kaštel Sućurcu
Kaštel Sućurac, Braće Radić 1
Pp-487/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, na prijedlog sudskog savjetnika Roberta Olujića, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Radunić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenikâ DRAČINE d.o.o. i ŠZ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) i dr., u povodu optužnoga prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: UP/I-116- 01/24-02/183, ur. broj: 443-02-03-11-25-3 od 9. siječnja 2025., nakon javne glavne rasprave održane 14. srpnja 2026. u prisutnosti okrivljenika, istoga dana objavio je i
p r e s u d i o j e
okrivljenici:
DRAČINE d.o.o. za ugostiteljstvo i trgovinu, turistička agencija, sa sjedištem u [adresa], OIB: 77654576637, neosuđivan, i
ŠZ, rođen **.**.1964., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, član uprave kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, neosuđivan,
na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je 24. listopada 2024. započeo raditi na poslovima branja maslina u restoranu Kadinela koji posluje u sastavu pravne osobe, prije početka rada nisu izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru s obzirom na to da ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, da za nj nisu dostavili HZMO-u podatke o početku mirovinskog osiguranja najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada te da Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovi koje se stječe status osigurane osobe (početak radnog odnosa), dakle najkasnije 4. studenoga 2024., nisu dostavili prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje,
dakle, u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, prije početka rada nisu izdali radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, nisu prijavili osiguranje te nisu podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti na osnovi koje se stječe status osigurane osobe,
pa da bi time u stjecaju počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. u vezi sa stavkom 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. u vezi sa stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te prekršaj iz članka 150. stavka 1. alineje 2. u vezi sa stavkom 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23).
Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Optužnim aktom okrivljenike se tereti za prekršaje iz izreke ove presude.
2. Okrivljenik je u svoje i u ime pravne osobe naveo da se ne smatraju krivima ni za jedan prekršaj jer mu je CZ prijatelj, koji mu je pomagao u branju maslina na OPG-u Mamić. Nije mu jasno da je nakon 40 godina koliko je privatnik na sudu zato što mu je prijatelj pomagao u branju maslina i što inspekcija ide po maslinicama i provjerava tko bere masline. Na pitanje je li CZ za svoj angažman bio plaćen, okrivljenik odgovara da nije jer se znaju cijeli život, CZ je u invalidskoj mirovini i ranije su išli skupa u ribe.
3. Svjedok CZ izjavio je kako je u to vrijeme bio na bolovanju jer je trebao operirati kuk i bio je na štakama, a kako kući nije imao što raditi, otišao je do OPG-a svojega prijatelja ŠZ, koji u tom trenutku nije bio tamo. Taman je bilo vrijeme marende kada je došao inspektor i popisao sve osobe koje je tamo zatekao. On nije brao masline jer je bio na štakama. Tada se jesu u tom masliniku brale masline, ali ih on nije brao. Na pitanje kada je otišao u mirovinu, svjedok je odgovorio 7. travnja 2026.
4. Čitanjem zapisnika od 24. listopada 2024. koji je ovlašteni tužitelj priložio kao dokaz optužbe proizlazi da su na poslovima branja maslina zatečeni SZ, NZ i CZ, od čega su za prvu dvojicu predočeni vrijednosni kuponi za sezonski rad u poljoprivredi, ali ne i za CZ, koji je na zapisnik izjavio da mu je ŠZ prijatelj i da se s njim nije dogovorio ni za kakvu naknadu jer to radi prijateljski. Okrivljenik je na isti zapisnik, propisno upozoren (vidjeti zaključak 1. sa sastanka predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova s Kaznenim odjelom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-23/2020-24 od 17. prosinca 2020.), izjavio da su NZ i SZ, koliko je njemu poznato, nezaposleni te su za njih popunjeni vrijednosni kuponi za sezonski rad u poljoprivredi, ali ne i za CZ, koji mu je prijatelj i nije s njim dogovorio nikakvu naknadu za branje maslina.
5. Drugih dokaza ovlašteni tužitelj ne prilaže, a pozivu na glavnu raspravu nije se odazvao. Ovlašću da na vlastitu inicijativu izvodi dokaze (članak 419. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku) sud se mora koristiti oprezno i u suglasju s člankom 82. stavkom 1. Prekršajnoga zakona. Naime, pravično vođenje postupka podrazumijeva da se tom inkvizicijskom ovlašću u postupku koji je akuzatorski (članak 83. Prekršajnoga zakona) sud koristi radi otklanjanja proturječja između dokaza optužbe i dokaza obrane, a ne radi dokazivanja optužbe u situaciji u kojoj prikupljeni dokazi ne bi bili dostatni niti za potvrđivanje optužnice (članak 355. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku) da taj institut postoji u prekršajnom postupku. Neki oblik ispitivanja optužnog akta u pogledu činjenica trebao bi postojati jer prema članku 29. stavku 2. alineji 1. Ustava Republike Hrvatske, u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela, okrivljenik ima pravo biti u najkraćem roku obaviješten, između ostaloga, i o dokazima koji ga terete, a sudski nadzor optuženja mora obuhvaćati i činjenična, ne samo pravna, pitanja (usp. odluku Ustavnoga suda Republike Hrvatske, broj: U-I-448/2009 od 19. srpnja 2012., odlomci 39., 39.2. i 39.3. obrazloženja).
6. U konkretnom slučaju, ovlašteni tužitelj ničim ne dokazuje da Matasov angažman na branju maslina ispunjava obilježja posla za koji se zasniva radni odnos (članak 4. stavak 1. i članak 10. stavak 2. Zakona o radu) te da premašuje prijateljsku pomoć koja nije zabranjena, pa tako i članak 5. stavak 4. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisuje kako se ne smatra obavljanjem neregistrirane djelatnosti: rad za vlastite potrebe te obiteljska pomoć, prijateljska pomoć i susjedska pomoć ako se rad obavlja bez plaćanja ili druge materijalne koristi te ako se rad ne obavlja redovito. Ovi su elementi (naplatnost i redovitost obavljanja posla), između ostaloga, relevantni i za ocjenu ispunjava li neki angažman obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. No, nijedan se od tih elemenata ovlašteni tužitelj nije potrudio niti učiniti vjerojatnim, kamoli dokazati. On je u obavljenom nadzoru zatekao tri osobe u branju maslina, od čega su za dvije bili predočeni kuponi za sezonski rad u poljoprivredi. Treća osoba i njezin navodni poslodavac (okrivljenik) suglasno su izjavili da su prijatelji i da se za posao nisu dogovorili ni za kakvu naknadu. Premda je bio upoznat s njihovim izjavama, ovlašteni tužitelj nije poduzeo ništa kako bi ih provjerio i učinio vjerojatnim makar jedan od elemenata koji bi angažman te osobe činili poslom za koji se zasniva radni odnos (naplatnost i redovitost obavljanja posla). Unatoč tim izjavama i činjenici da su preostale dvije osobe bile zakonito angažirane, ovlašteni je tužitelj svejedno pretpostavio da je riječ o radu na crno i bez dodatnog ispitivanja na temelju te pretpostavke pokrenuo prekršajni postupak, prepustivši sudu da utvrđuje što je i kako bilo. Svoju pasivnost dodatno je pokazao time što se nije odazvao pozivu na glavnu raspravu na kojoj bi predložio izvođenje dodatnih dokaza kojima bi potkrijepio optužbu.
7. Zbog razloga izloženih u 5. odlomku obrazloženja ove presude, sud ulogu tužitelja, koju mu je svojim držanjem u ovom postupku namijenio ovlašteni tužitelj, ne prihvaća i neće dopustiti da se prekršajni postupak prolongira kako bi sud ispitivao je li optužba utemeljena na pretpostavci osnovana ili nije. Osim što bi to bilo protivno temeljnoj postavci sudske kontrole optuženja (vidjeti citiranu odluku Ustavnoga suda u označenom dijelu) koja je jamac zaštite od neutemeljenog progona, bilo bi protivno i pravu okrivljenika na brzo suđenje (članak 89. Prekršajnoga zakona). Pravilna primjena članka 88. Prekršajnoga zakona podrazumijeva postojanje osnovane sumnje (ne osnove sumnje) da je prekršaj počinjen, koja je potkrijepljena odgovarajućim dokazima, bilo da su ti dokazi predloženi ili priloženi. To u konkretnom slučaju nije ispunjeno, kako je obrazloženo u 6. odlomku obrazloženja ove presude, zbog čega su okrivljenici oslobođeni od optužbe.
8. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnoga zakona.
U Kaštelima 14. srpnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Antonija Radunić, v. r.
Mario Bakota, v. r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
- okrivljenicima
- ovlaštenom tužitelju
