REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-444/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske Ministarstva obrane, OIB 52634238587, kojeg zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-375/2024-2 od 23. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-66/2023-16 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-375/2024- 2 od 23. listopada 2023. i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-66/2023-16 od 14. lipnja 2024. u točki II. i dosuđujućem dijelu točke III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku nastalom povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom (umjesto rješenjem) u točki I. izreke odbačena tužba u dijelu zahtjeva kojim je tražena isplata iznosa od 3.344,68 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u ovoj točki izreke. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju, po osnovi rada na izdvojenom objektu umanjeno za osam sati odmora dnevno, naknadu u bruto iznosu od 11.009,59 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u ovoj točki izreke. Odlukom je o parničnom trošku sadržano j u točki III. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.522,54 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 2.691,33 EUR , zahtjev za naknadom troška odbijen kao neosnovan.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-126/2025-2 od 22. siječnja 2025. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog nepostojanja praske revizijskog suda, a u okolnostima neujednačene prakse županijskih sudova, i to u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

„Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje osam sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (“Narodne novine“ broj 118/09 i 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09), propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe te da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?“.

4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tuženica podnosi reviziju protiv citirane drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. i dosuđujućem dijelu točke III. izreke (odluka o parničnom trošku), i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači uz naknadu troška revizije tuženici.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženice, ocijenio ju je neosnovanom i predložio odbiti.

6. Revizija tuženice je osnovana.

7. U povodu revizije Vrhovni sud RH je ispitao pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 391. stavka 3. ZPP, samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad na izdvojenom objektu umanjeno za osam sati odmora dnevno u razdoblju od kolovoza 2011. do srpnja 2013. godine.

9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev nakon što su utvrdili slijedeće pravno odlučne činjenice:

- tužitelj je u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba zaposlen kod tuženice i radio je u režimu radnog vremena organiziranog kao rad na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju; pri svakom takvom neprekidnom radnom angažmanu tužitelj je koristio sedam uzastopnih slobodnih dana u koje je uvijek ubrojena jedna subota i jedna nedjelja, jednako kao što je i obrnuto u svaki sedmodnevni angažman na izdvojenoj lokaciji ulazila nužno jedna subota i nedjelja; na temelju izdane zapovijedi pretpostavljene osobe, tužitelj je bio upućivan na izdvojene objekte i to tako da je radio sedam dana po 24 sata, potom je koristio sedam slobodnih dana, nakon čega je dolazio na rad četiri dana u postrojbu s po osam radnih sati svakog dana, a potom je opetovano upućivan na teren; u cijelom utuženim razdoblju tužitelj je radio na izdvojenim mjestima rada, u radnim smjenama koje su zbog manjka ljudi trajale između 9 i 11 sati dnevno (prema iskazu tužitelja) odnosno najčešće 12 sati (prema iskazu svjedoka K), dok je u preostalo vrijeme tužitelj obavljao poslove koji su vezani za boravak na takvom specifičnom mjestu rada (poslove koji se odnose na održavanje higijene u prostorijama, održavanje oružja i streljiva, na straži, zimi čistio snijeg, ljeti kosio travu).

9.1. U pogledu visine zatražene naknade, vještačenjem je po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke utvrđeno da visina predmetne naknade tužitelju za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju iznosi bruto 11.009,60 EUR (82.951,83 kuna). Ovaj je iznos utvrđen tako što je najprije izračunata osnovna bruto plaća tužitelja po mjesecima, uzimajući u obzir njegov osobni čin, ostvareni radni staž (minuli rad), mjesečni fond sati, koeficijent i vrijednost koeficijenta te je prikazan pregled bruto iznosa osnovne plaće po mjesecima u razdoblju od listopada 2012. do listopada 2017. Potom su u razdoblju od kolovoza 2011. do veljače 2014. (po mjesecima) utvrđeni iznosi neisplaćene razlike po osnovi rada na izdvojenom objektu 7 x 24 sata, za 8 sati rada uvećano 10% za rad u drugoj smjeni, 40% za rad noću, 25% za rad subotom, 35% za rad nedjeljom, 150% za rad u blagdane i u neradne dane te 4 sata x 7 dana po 50% za prekovremene sate, primjenom članka XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena ("Narodne novine" 118/09 i 118/12), pri čemu je uzeto u obzir da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i dodatka za rad u drugoj smjeni.

9.2. Slijedom gornjih utvrđenja, tužbeni je zahtjev prihvaćen na temelju odredb i članaka 96. do 98. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02 koji je bio na snazi do 25. lipnja 2013.), odredbi članaka 153., 154. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09 i 118/12), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09 i 99/12).

9.3. Pritom su nižestupanjski sudovi imali na umu da sustav rada u višednevnim turnusima nije bio izrijekom reguliran u razdoblju prije 1. lipnja 2014. zbog čega se na tužiteljev rad imaju primijeniti tada važeći propisi i uzeti kako je radno vrijeme tužitelja organizirano "na drugi odgovarajući način" kao u članku III. stavku 1. Odluke/09, odnosno "dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva" iz članka XI. Odluke/09. Prema odredbama članka XIII. Odluke/09, ovako "na drugi odgovarajući način" organizirano radno vrijeme odnosno ovakva "dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva" nije predviđena kao zasebna osnova za uvećanje plaće. Prema tome, pri obračunu i isplati plaće tužitelja u razdoblju do 1. lipnja 2014. (dakle, u utuženom razdoblju) mogu se primijeniti druge osnove za uvećanje plaće iz članka XIII. Odluke. Tako je ocijenjeno da to znači da mogu doći do primjene uvećanja po osnovi prekovremenog rada 50%, rada noću 40%, rada subotom 25%, rada nedjeljom 35%, rada blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, rada u drugoj smjeni 10%, dvokratnog rada 10% i rada u turnusu 5%, time da se međusobno isključuju samo dodatak za rad u turnusu i dodatak za rad u drugoj smjeni. Stoga je ocijenjeno da tužitelj ima pravo na naknadu za četiri satna aktivna dežurstva u vrijeme kad je radio u sedmodnevnim turnusima i nije smio napustiti izdvojeni objekt, pa mu je ta naknada i dosuđena.

10. Ovakvo pravno shvaćanje odstupa od ustaljene i stabilne prakse revizijskog suda o predmetnom pravnom pitanju izražene u brojnim odlukama, primjerice Rev- 130/2023-2 od 12. rujna 2023., Rev-25/2024-4 od 21. siječnja 2025., Rev-104/2024-4 od 28. svibnja 2025. i dr.

11. Pravo tužitelja na isplatu predmetne naknade u utuženom razdoblju od kolovoza 2011. do srpnja 2013. (prije 1. lipnja 2014.) uređivali su Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09 - dalje: Pravilnik/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009, a doneseni su na temelju Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02 i 76/07 - dalje: ZSOS). Navedenom je Odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Odredbom članka VII. stavka 3. Odluke/09 propisano je da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom, dok će se dodatak za dežurstvo urediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću. Osim što je Odlukom određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne sma tra se prekovremenim radom.

12. Pripadnik OS RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. U skladu s točkama VI., VII. i VIII. Odluke/09, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku oružanih snaga RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke/09, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.

13. Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno odredbi članka 17.b Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

13.1. Imajući na umu da su i Odluka/09 i Pravilnik/09 kojima je cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, kao podzakonski akti doneseni na temelju ZSOS/02, koji predstavlja lex specialis u odnosu na radnopravne propise, onda ti propisi imaju prednost u primjeni pred propisima o državnim službenicima i namještenicima i pred općim propisima o radu, odnosno kolektivnim ugovorima sklopljenima u skladu s njima. Takvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju izraženom i u većem broju odluka Ustavnog suda RH, primjerice u odluci broj I-2776/2017 od 19. prosinca 2017., zato što nije protivno Ustavu RH prema kojem se, zbog različite prirode posla koji obavljaju, s jedne strane, djelatne vojne osobe i zaposleni u Oružanim snagama RH, te s druge strane, ostali zaposlenici u Republici Hrvatskoj, njihova prava i obveze drugačije urede kada, zbog posebnih odgovornosti i obveza koje iz toga proizlaze, za to razlikovanje postoje objektivno opravdani i racionalni razlozi.

14. Stoga su naprijed citirane odredbe Odluke i Pravilnika iz 2009. na navedeni način trebale biti primijenjene pri utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva, ali nisu jer je u postupku prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka kojim su obračunate i naknade po drugim osnovama navedenima u odlomku 9.3. ovog obrazloženja, a koje tužitelju ne pripadaju.

15. Stoga se i u ovoj odluci ustraje u dosadašnjoj praksi o spornom pravnom pitanju na koji se način u odnosu na dopušteno pravno pitanje reafirmira pravno shvaćanje koje glasi:

U razdoblju nakon 1. listopada 2009. do 25. lipnja 2013. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj 118/09) , neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu.

16. Budući da sudovi nižeg stupnja odlučujući o zahtjevu tužitelja, zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju predmeta spora, nisu utvrdili visinu zahtjeva tužitelja u skladu s relevantnim odredbama mjerodavnog materijalnog prava na koje je ukazano ovim rješenjem, to je činjenično stanje ostalo za sada nepotpuno utvrđeno, pa je valjalo na temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP reviziju tuženice ocijeniti osnovanom te ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. Odluka o trošku iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

Zagreb, 14. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil