Poslovni broj: Usž-2304/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠGF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Loren Korlaet, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Ivan Čizmić, Split, pisarnica u Zagrebu, Maksimirska cesta 14, protiv tuženika Dječjeg vrtića "Dječji koraci", sa sjedištem u Zagrebu, Oreškovićeva ulica 6H, OIB: 78390068967, radi ispisa djeteta iz vrtića, povodom prijedloga za određivanje privremene mjere, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, Us I-4153/2025-18 od 8. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, Us I-4153/2025-18 od 8. svibnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava prijedloga za privremenu mjeru i žalbe u iznosu od 2.812,50 eura.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere zabranom tuženiku da postupi po rješenju ravnateljice tuženika od 31. kolovoza 2025. Ovim rješenjem je iz Dječjeg vrtića „Dječji koraci“, u Zagrebu, Oreškovićeva 6h, ispisan maloljetni sin tužiteljice.
2. Tužiteljica je tužbom pred upravnim sudom, osporila rješenje o ispisu i u tijeku spora predložila donošenje privremene mjere. U prijedlogu, u bitnom, tvrdi da nije osobno zatražila ispis djeteta i da je njezinom djetetu neophodna socijalizacija s drugom djecom.
3. Prvostupanjski sud je prijedlog za određivanje privremene mjere odbio s obrazloženjem da tužiteljica nije navela razloge zbog kojih bi im bila nanesena nenadoknadiva i nepopravljiva šteta.
4. Osporavajući opisano prvostupanjsko sudsko rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka upravnog spora, tužiteljica se poziva na mišljenje voditeljice Klinike za dječje bolesti Zagreb, Klinika za pedijatriju, Neuropedijatrijska ambulanta, dr. sc. ŠG, dr. med., iz kojeg proizlazi da neuropedijatrica traži uključivanje djeteta u kolektiv. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer se prijedlog odbija s obrazloženjem da se radi o eventualnoj materijalnoj šteti koja je u cijelosti nadoknadiva. Ukazuje na to da zdravlje djeteta nije materijalna šteta, već da se radi o zdravlju djeteta koje u nekim aspektima razvoja zaostaje za vršnjacima, a zbog čega stručnjaci za neuropedijatriju daju mišljenje da je dijete potrebno uključiti u kolektiv, kako bi se to zaostajanje ublažilo. U ranim fazama života svako zaostajanje koje nije stručno adresirano može rezultirati još većim zaostajanjem u daljnjem razvoju djeteta. Navodi o tome da je dijete moguće upisati u drugi vrtić su potpuno neistiniti i neprovjerljivi. Nije teret tužiteljice da dokaže da dijete ne može upisati u drugi vrtić, već je tuženik trebao dokazati da se može upisati dijete u drugi vrtić. Nepravedan je pristup da je na tužiteljici teret poduzimanja svih mogućih i nemogućih mjera ne bi li se spriječio nastanak teško popravljive štete, kad se isto postiže i predloženom privremenom mjerom na brz i jednostavan način. Zbog toga se radi o bitnoj povredi odredbi postupka upravnog spora i materijalnog prava. Predlaže se da Visoki upravni sud Republike Hrvatske preinači rješenje tako da usvoji predmetni prijedlog, podredno da se rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži plaćanje troška prijedloga i žalbe u iznosu od 2.812,50 eura.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj 36/24., dalje: ZUS) u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice time što je odbio njezin prijedlog.
8. Prema članku 126. stavku 1., u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.
10. Naime, ovaj Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni prigovori tužiteljice, jer iz dokumentacije u spisu proizlazi da je sama tužiteljica zatražila ispis svojeg sina, što je vidljivo iz pisane e-mail korespondencije s tuženikom, u kojem pismu od 21. kolovoza 2025., tužiteljica, nastavno na prethodni telefonski razgovor s tuženikom, moli informaciju o terminu prijema u upravi tuženika radi finalizacije ispisa. Pobijanim rješenjem tom je zahtjevu udovoljeno, da bi sada, u tužbi, tužiteljica osporila podnošenje zahtjeva za ispis njezinog sina tvrdnjom da je 31. kolovoza 2025. bila nedjelja, iako se radi o prepisci od 21. kolovoza 2025. (utorak).
11. Ne ulazeći u ocjenu zakonitosti rješenja o ispisu, iz za sada dostupnih podataka, proizlazi da je, u konkretnom slučaju, postupljeno po zahtjevu majke, a obrazloženje rješenja tuženika sadrži i ostale objektivne razloga prihvata zahtjeva tužiteljice.
12. Vezano za potrebu uključivanja djeteta u kolektiv, shodno preporuci liječnice mlt. sina tužiteljice, a koji razlog tužiteljica smatra odlučnim za osnovanost prijedloga za određivanje privremene mjere, valja pojasniti da je privremena mjera iznimno sredstvo i njezino donošenje zahtijeva kumulativno ispunjenje strogih uvjeta.
13. Sud nalazi da u ovom slučaju nedostaje vjerojatnost tražbine (Fumismus boni iuris). Sud ne može privremenom mjerom preuzeti ulogu osnivača ili uprave vrtića i određivati tko ispunjava uvjete za boravak u ustanovi. Ako dijete ne ispunjava uvjete (npr. neusklađenost, dob, zdravstveni uvjeti ili nepodmireni dugovi), ispis je zakonita i opravdana mjera. Osim toga, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je valjano ocijenio izostanak opasnosti od nenadoknadive štete (Periculum in mora), jer ispis iz jednog vrtića ne uzrokuje nenadoknadivu štetu djetetu. Roditelji imaju mogućnost upisa djeteta u druge privatne ili gradske vrtiće, angažiranja dadilje ili pronalaženja alternativnih oblika skrbi. Eventualna šteta koju roditelji trpe (npr. financijski trošak alternativne skrbi) je imovinske naravi i može se u potpunosti nadoknaditi u redovnom sudskom postupku ako se dokaže da je ispis bio nezakonit. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja suda.
14. Nadalje, ovaj Sud je razmatrao proporcionalnost predložene mjere u odnosu na javni interes koji se ogleda u zaštiti prava djece te je uzeta u obzir zaštita najboljeg interesa djeteta tužiteljice i druge djece. Sud, stoga ocjenjuje da, u situaciji u kojoj u dječjem kolektivu sudjeluje dijete čije ponašanje ili razvojni aspekti zahtijevaju posebne uvjete koje vrtić nema, ostanak u toj skupini šteti samom djetetu jer mu se ne pruža adekvatna stručna skrb, pri čemu ne treba zanemariti prava druge djece u skupini jer je ustanova tuženika dužna osigurati sigurno i poticajno okruženje za svu djecu.
15. Konačno, svrha privremene mjere je osiguranje, a ne trajno uređenje odnosa. Kad bi Sud prihvatio privremenu mjeru i vratio dijete u vrtić, time bi u potpunosti konzumirao i prejudicirao odluku o glavnoj stvari (tužbi protiv ispisa) prije nego što se provede cjelokupni dokazni postupak.
16. Slijedom izloženog, a s obzirom da Sud, u sadržaju osporenog rješenja prvostupanjskog suda, nije našao povreda odredbi zakona na koje upire tužiteljica, nema osnove za usvajanje žalbe.
17. Obzirom na to da je žalba odbijena, a pravo na naknadu troška ovisi o uspjehu u postupku, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova za podnošenje prijedloga za određivanje privremene mjere i za žalbu, koje je zatražila. Stoga se odluka o trošku temelji na odredbi članka članku 147. stavka 1. ZUS-a.
18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
Zagrebu 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
