Poslovni broj: Usž-2108/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3082/2023-9 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3082/2023-9 od 26. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1882, URBROJ: 251- 02-01/001-23-2 od 2. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/22-013/2497, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023. (točka I. izreke), a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog postupka.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 31. ožujka 2023. godine (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova (točka II. izreke).
2.1. Potonjim prvostupanjskim rješenjem izmjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/627, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 7. travnja 2017., u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i uvjete za prestanak prava, sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22., dalje: Odluka/22).
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je u ovoj upravnoj stvari sporno je li tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva i narušeno legitimno očekivanje te pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, a sve to uslijed povrede načela razmjernosti i zabrane retroaktivnosti i diskriminacije po osnovi dobi mlt. djeteta tužiteljice te, nadalje, jesu li počinjenje višestruke povrede upravnog postupka uzimajući u obzir odredbe Zakona o općem upravnom postupku (,,Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP), primjerice jesu li tuženik i prvostupanjski upravni ured bili nadležni donositi tužbom pobijane upravne akte primijenjenom članka 6. Odluke/22 općenito, a naročito nakon 31. prosinca 2022., uzimajući pri tomu u obzir i odredbe Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 11/2021. - pročišćeni tekst; dalje: Statut), ali i one iz Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog upravnog ureda. Prigovara da je u postupku došlo do bitne povrede odredbi upravnog spora te povrede prava na pravično suđenje i pristup sudu obijanjem suda da sasluša tužiteljicu, kao i povrede prava vlasništva. Smatra da je prvostupanjski sud sadržajno propustio suditi o bitnim prigovorima koji su odlučni za pravilnu primjenu odredbi materijalnog prava, odnosno da je izostalo obrazloženje koje bi sadržavalo dovoljne i/ili relevantne, razloge odbijanja prigovora. Osporava nadležnost tuženika i upire da je sud nezakonito i krivo ocijenio da je rok propisan u čl. 6. Odluke/22 procesni rok koji je instruktivan. U odnosu na prigovor da je osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna, sud iznosi apsolutno irelevantnu argumentaciju i sudi nezakonito. Naime, Sistematizacija na koju se Sud poziva, a primjenu koje je tužitelj također osporio, sadrži propisivanje ovlasti ovisno o rangu i kategoriji odnosno podkategoriji službenika, a Sud ničime nije utvrdio, dapače odbio je izvesti dokaz, na okolnost koji je rang imala konkretna službena osoba i samim time je li ista bila ovlaštena. Ovlasti ne određuje samo naziv radnog mjesta, već i kategoriju po tom Pravilniku, a koji podatak sud niti ne utvrđuje niti mu je znan. Smatra da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer ju je sud onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno s upravnim spisom tuženika . Navodi da je svoja prava stekla rješenjem, donesenim na temelju Odluke/16, a koji je pak propis stavljen izvan snage Odlukom/18 koja je prijelaznim i završnim odredbama propisala ujedno i da će svi postupci započeti po Odluci/16 biti i dovršeni i dalje po Odluci/16. Odlukom/22 je izmijenjena pak isključivo Odluka/18 i kasnije izmjene i dopune. Odlukom/22 se nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Poziva se na mnogobrojne presude Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Smatra neosnovanom i odluku o trošku upravnog spora. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže presudom riješiti stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge.
9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025., Usž-448/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-346/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-58/2026-2 od 24. veljače 2026., Usž-269/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž- 209/2026-4 od 28. travnja 2026., Usž-744/2026-2 od 7. svibnja 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužitelj ica s tim u vezi upućuje i na sadržaj navedenih javno dostupnih presuda.
10. Predmetna Odluka/22, kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21.), temeljem kojih je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
11. Predmetnom Odlukom/22 Grad Zagreb je na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom/22.
12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Po ocjeni Suda, izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu činjenice spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Spis tuženika dostavljen je uz odgovor na tužbu te ga je tužiteljica mogla razgledati sukladno odredbama članka 113. ZUS-a.
13. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje ona upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužitelj ica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je i iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu.
14. U odnosu na prigovore tužiteljice u pogledu povrede načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, odnosno zadiranja u pravomoćni upravni akt i povredu načela retroaktivnosti, koji su i po ocjeni ovog Suda neosnovani, treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., Sud utvrdio da Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje u budućnosti, a da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz - 143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).
15. Tužiteljica u predmetnom upravnom sporu osporava rješenja upravnih tijela, u bitnom, upravo prigovorima kakvi su otklonjeni presudama ovog Suda donesenim u objektivnom upravnom sporu (Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022.) pa s tim u vezi valja ukazati na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve. Dakle, Odluka 18 - 22 ocijenjena je zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom te su istom jasno uspostavljeni objektivni kriteriji trajanja i prestanka prava na predmetnu novčanu pomoć, stoga nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari prigovori tužiteljice da nisu uzete u obzir individualne subjektivne okolnosti na strani tužiteljice, a sudska praksa na koju se tužiteljica poziva nije od utjecaja na drukčiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
16. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
17. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
18. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
