Poslovni broj: Usž-2291/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, Kaptol 21, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, radi zaštite osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja u predmetu naplate sudske pristojbe Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1415/2025-28 od 26. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1415/2025-28 od 26. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je kao nepravovremen prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja istog suda, poslovni broj: Us I-1415/2025-22 od 8. svibnja 2026., kojim je tužitelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura, presudu u iznosu od 66,35 eura i za žalbu u iznosu od 66,35 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 185,79 eura, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. Tužitelj osobno, u pravodobno izjavljenoj žalbi, u bitnom navodi da sud nije ocijenio sadržaj njegovog prigovora protiv rješenja o sudskoj pristojbi, a koji se sadržaj odnosi na njegovo imovinsko stanje. Budući da sud nije ulazilo u bit problema, smatra da su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava te tvrdi da rješenje o sudskoj pristojbi nije osobno primio pa osporava da je bio prekludiran u pravu na podnošenje prigovora.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema podacima iz e-spisa predmeta proizlazi da je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-890/2026-2 od 22. travnja 2026., odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1415/2025-13 od 22. siječnja 2026. godine.

5. S obzirom na navedeno, što tužitelj svojim žalbenim navodima niti ne osporava, pravilno je obvezan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, presudu prvostupanjskog suda i za žalbu. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. i 51/23., dalje: ZSP) propisano da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju ako sud odbaci tužbu ili odbije tužbeni zahtjev, što je ovdje slučaj pa je pristojbena obveza valjano utvrđena u propisanom iznosu i dostavljena u spisu iskazanoj opunomoćenici tužitelja, što je također u skladu sa zakonom.

6. U spisu predmeta nema podataka o otkazu punomoći opunomoćenice pa nije osnovan prigovor tužitelja vezan za dostavu rješenja o sudskoj pristojbi. Nasuprot tome, iz podataka spisa je vidljivo da je rješenje o sudskoj pristojbi, poslovni broj: Us I-1415/2025-22 od 8. svibnja 2026., uredno primljeno 12. svibnja 2026. u pretincu elektroničke pošte opunomoćenice tužitelja pa se prigovor na to rješenje mogao izjaviti sve do 16. svibnja 2026. Tužitelj je osobno izjavio prigovor tek 19. svibnja 2026., dakle nakon isteka prekluzivnog roka, što je za posljedicu imalo da je prvostupanjski sud, osporenim rješenjem, zakonito odbacio prigovor.

7. Tužitelj griješi u stavu da je u takvoj situaciji sud dužan razmatrati sadržaj podneska stranke, jer se istekom strogog zakonskog roka (prekluzivnog) gubi pravo na zakonom omogućenu pravnu radnju pa, bez obzira na sadržaj zakašnjelog podneska, njegovo podnošenje ne može utjecati na promjenu odluke o predmetnoj obvezi tužitelja niti se po takvom podnesku ( u ovom slučaju prigovoru) smije postupati meritorno.

8. Imajući na umu navedeno, žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, kojim je osnovano odbačen njegov prigovor na rješenje kojim mu je određeno plaćanje sudske pristojbe. Vezano na tvrdnje kojima sugerira svoje loše imovinsko stanje, valja istaknuti da je tužitelj imao mogućnost, koristiti prava iz Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, podnošenjem zahtjeva, za taj postupak nadležnom, županijskom uredu.

9. Slijedom svega navedenog je trebalo, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje.

U Zagrebu, 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić