Poslovni broj: Usž-1072/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ESPRESSO I VODA j.d.o.o., OIB: 46225184772, Zagreb, Grigora Viteza 17, kojeg zastupa opunomoćenica Renata Pejanović, odvjetnica iz Zagreba, Marka Stančića 13, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi postavljanja otvorene terase, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1613/2025-9 od 7. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se usvaja i poništavaju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1613/2025-9 od 7. siječnja 2026.

II. Usvaja se tužbeni zahtjev.

1. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-06/122, URBROJ: 531-03-25-2 od 25. travnja 2025.

2. Poništava se točka III. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-02/2023-01/424, URBROJ: 251-10-31-1/009-23-11 J.A. od 25. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-06/122, URBROJ: 531-03-25-2 od 25. travnja 2025. i točke III. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-02/2023-01/424, URBROJ: 251-10-31-1/009-23-11 J.A. od 25. kolovoza 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbija se tužiteljeva žalba koju je tužitelj izjavio protiv točke III. izreke rješenja prvostupanjskog tijela od 25. kolovoza 2023., kojom je odbijen zahtjev tužitelja za postavu sklopive tende iznad otvorene terase.

2.1. Točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog tijela tužitelju je odobreno postavljanje stolova, stolaca, ograde od posuda s ukrasnim zelenilom i suncobrana na površinu javne namjene (nogostup) ispred ugostiteljskog objekta „CLUB DEL CAFFE" u Zagrebu, Ulica L. I. Orovčanina br. 3, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi organiziranja otvorene terase u vremenu od 19. travnja 2023. do 31. prosinca 2023. pod uvjetima navedenim u rješenju od točke 1. do točke 16., a točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za postavu otvorene terase u vremenu od 1. siječnja 2023. do 18. travnja 2023., u kojem dijelu tužitelj nije osporavao prvostupanjsko rješenje.

3. Tužitelj pobija odluku prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o trošku. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo zanemarivši pravnu razliku između postupka odobravanja postavljanja otvorene terase na površinu javne namjene i postupka odobravanja postavljanja tende. Smatra da iz mjerodavnih propisa Grada Zagreba, kao i iz ranije upravne prakse istog tijela, proizlazi da se radi o dva odvojena postupka, koji se pokreću temeljem zasebnih zahtjeva, uz ispunjenje drugačijih pretpostavki, a tužitelj nije, u konkretnom postupku, podnio zahtjev za postavljanje tende, već je o tendi odlučeno posebnim rješenjem. Ističe da je upravno tijelo u ranijim godinama pravilno razlikovalo ta dva postupka te je u rješenjima, kojima se odobravalo postavljanje terase, izričito navodilo da tenda nije predmet tog postupka. Prema tome, prvostupanjsko tijelo je u predmetnom postupku, koji se vodio isključivo radi odobravanja terase, odbilo i zahtjev za postavljanje tende, iako takav zahtjev nije bio postavljen. Smatra da je na taj način upravno tijelo odlučivalo izvan granica zahtjeva i izvan granica svoje ovlasti u predmetnom postupku. Ujedno tužitelj navodi da, iako je sud sam utvrdio da suglasnost suvlasnika za postavljanje tende nikada nije povučena, toj utvrđenoj činjenici ne pridaje nikakav pravni značaj, niti obrazlaže zašto takva suglasnost i na njoj utemeljeno rješenje ne proizvode pravne učinke u konkretnom slučaju.

3.1. Nadalje, navodi da je sud odbio izvođenje ključnih dokaza predloženih od strane tužitelja te na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u pogledu pravne osnove za postavljanje konzolne tende, kontinuiteta važenja ranije izdane dozvole te činjenice da suglasnost suvlasnika nikada nije povučena, izveo zaključke odlučne za ishod spora. Ukazuje da sud u pobijanoj presudi navodi da među strankama nije sporno da tužitelj posjeduje rješenje za postavu sklopive konzolne tende, a zaključuje da tužitelj nije dokazao da posjeduje potrebno rješenje za postavljanje tende u 2023., bez ikakve analize pravne naravi tog rješenja, njegova vremenskog važenja ili eventualnog prestanka pravnih učinaka.

3.2. Smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu odlučne okolnosti natkriva li predmetna tenda pješački prolaz u smislu članka 19. stavka 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za postavljanje kioska, pokretnih naprava i privremenih građevina („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 27/21., 37/22., dalje: Pravilnik), kao i da sud, bez provođenja odgovarajućeg dokaznog postupka, prihvaća kvalifikaciju predmetne površine kao nogostupa, iako tužitelj tijekom postupka osporava takvu kvalifikaciju, ističući da se radi o vatrogasnom pristupu, odnosno o površini koja po svojoj namjeni ne predstavlja pješački prolaz.

3.3. Mišljenja je da se zabrana propisana člankom 19. stavkom 2. Pravilnika ne može primjenjivati automatski na svaku površinu javne namjene, bez prethodnog utvrđenja njezine stvarne funkcije, a da sud zabranu propisanu predmetnom odredbom tumači ekstenzivno, kao zabranu natkrivanja bilo kakve površine izvan tlocrta terase, neovisno o tome radi li se o javnoj ili privatnoj površini, što ne proizlazi iz teksta ni svrhe propisa. Navodi da sud nije utvrdio gdje se u konkretnom prostoru nalazi pješački prolaz, koliki je njegov slobodni profil, niti natkriva li predmetna tenda upravo taj dio površine, već takvu činjenicu pretpostavlja, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Osim toga, smatra da sud u potpunosti zanemaruje okolnost da se dio prostora uz sučelje zgrade, preko kojeg se tenda prostire, odnosi na površinu koja je u vlasništvu suvlasnika zgrade, a ne na javnu površinu. Smatra da je relevantno isključivo pitanje prelazi li tenda preko javne površine izvan odobrenog tlocrta terase, što u konkretnom slučaju, po mišljenju tužitelja, nije pravilno ni potpuno utvrđeno.

3.4. Slijedom izloženog, predlaže poništiti presudu i rješenje prvostupanjskog suda te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Podredno, predlaže preinačiti odluku prvostupanjskog suda i usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporena upravna rješenja u pobijanom dijelu. Predlaže dosuditi tužitelju naknadu troškova upravnog spora, uključujući troškove žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana. Tužba je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26. – Odluka USRH, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

7. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, 17. veljače 2023., prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za izdavanje rješenja za postavljanje, odnosno proširenje otvorene terase na površini javne namjene – nogostupu, ispred ugostiteljskog objekta Club del Cafe u Zagrebu, Luke Ilića Oriovčanina 3, za period od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., uz postavljanje dodatne opreme – posuda s ukrasnim zelenilom. Iz zahtjeva proizlazi da se za zaštitu od sunca postavlja tenda, pri čemu je naznačeno da je za tendu/nadstrešnicu ishođeno rješenje.

7.1. Točkom III. izreke rješenja prvostupanjskog tijela odbijen je zahtjev tužitelja za sklopivu tendu postavljanjem na objekt, uz obrazloženje da tužitelj ima ranije izdano rješenje prvostupanjskog tijela za postavljanje sklopive konzolne tende iznad otvorene terase, ali da tenda natkriva i dio nogostupa (prethodnih godina dio terase koji se nalazio na površini u vlasništvu za koji ove godine nema odobrenje), koji se nalazi između otvorene terase i pročelja objekta), pozvavši se na članak 19. stavak 2. Pravilnika.

7.2. Međutim, ovaj Sud nalazi da je predmet zahtjeva tužitelja bilo postavljanje, odnosno proširenje postojeće otvorene terase na javnoj površini, a ne postavljanje tende, na koju okolnost tužitelj osnovano ukazuje u žalbi, zbog čega podaci spisa predmeta ne daju podlogu za odbijanje zahtjeva tužitelja za postavljanje tende, kako je to odlučeno osporavanom točkom III. izreke rješenja prvostupanjskog tijela.

8. Naime, spisu predmeta tuženika prileži mišljenje Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje javnih gradskih prostora, Odsjeka za uređenje javnih gradskih prostora, KLASA: 363-02/23-018/168, URBROJ: 251-10-33-2/002-23-2 od 29. ožujka 2023., upućeno Odjelu za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeku za komunalne poslove, kojim se daje pozitivno mišljenje na zahtjev tužitelja za postavljanje predmetne otvorene terase te u kojem mišljenju se izričito navodi da montažno-demontažna zglobna tenda iznad terase nije predmet ovog zahtjeva. Spisu predmeta tuženika prileži i prometna suglasnost Sektora za promet, KLASA: 340- 02/23-003/217, URBROJ: 251-10-42-1/008-23-2 od 16. ožujka 2023., kojom se navodi da se u predmetnom postupku ne izdaje suglasnost za postavljanje tende kao sastavnog dijela opreme.

9. Prvostupanjsko tijelo je tužitelja, zaključkom od 20. veljače 2023., pozvalo da dostavi urednu i preciznu skicu terase u prostoru, izrađenu od ovlaštene osobe, kotiranu u odnosu na prometnicu, nogostup, požarni put, zelenu površinu, objekt, susjedne lokale, ulaz u zgradu, kolni ulaz i s označenim dimenzijama dijela terase koji se nalazi na javnoj površini i na zemljištu u vlasništvu i sl., kopiju katastarskog plana u mjerilu 1: 1000 sa u mjerilu ucrtanom novom terasom i lokalom u prostoru, i javnobilježnički ovjerenu izjavu da nema dugovanja prema Gradu Zagrebu. Dakle, sva tražena dokumentacija se odnosi na postavljanje terase, a ne tende.

10. Iz izloženog, po ocjeni ovog Suda, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo točkom III. izreke odlučivalo o zahtjevu za postavljanje tende na način da je takav zahtjev odbilo, iako tužitelj takav zahtjev nije podnio, niti su u upravnom postupku s tim u vezi utvrđene sve relevantne činjenice.

11. Stoga je valjalo usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavano rješenje tuženika, a povodom žalbe tužitelja poništiti točku III. izreke rješenja prvostupanjskog tijela.

12. Tužitelj je uspio u predmetnom upravnom sporu, međutim, nije specificirao troškove spora sukladno članku 148. stavku 2. ZUS-a, pa Sud o istome nije odlučivao.

13. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 2. i članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić