Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

K-266/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivica Matišiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Renate Pjajčik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog TM zastupanog po braniteljici ČM, odvjetnici iz [adresa] zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114 /22., 114/23., 36/24. i 136/25. u daljnjem tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru KO-DO-196/2026- 1 od 16. lipnja 2026, nakon održane i završene javne rasprave dana 13. srpnja 2026. u nazočnosti optuženika, braniteljice optuženika, žrtve i državnoodvjetničkog savjetnika u Bjelovaru Frana Papca, objavio je i

p r e s u d i o  j e

OPTUŽENI ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i ZM, rođene Č, rođen **.**.1947. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske,  umirovljenik,  prima  mirovinu  od 760,00 eura, pismen, sa završenom višom medicinskom školom u Zagrebu, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, suvlasnika 1/3 dijela obiteljske kuće na adresi prebivališta, vlasnika osobnog  automobila  marke  Opel  Corsa, vojsku služio JNA 1972. u Beogradu, sudionik Domovinskog  rata,  bez  čina,  prekršajno nekažnjavan, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

razdoblju od 1. ožujka 2021. do 28. ožujka 2026., u obiteljskoj kući na adresi prebivališta u [adresa], protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje u tekstu: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), u nakani da ustraši, ponizi i omalovaži svoju suprugu ĆM, učestalo istu optuživao za nevjeru, pitajući je tko joj je taj drugi, s kim je bila, gdje je bila, što je radila, nazivajući ju kurvom, da nije prava žena, prijetio joj da ne može nikuda otići jer će ju on naći, a ujedno i fizički nasrtao na nju povlačeći ju za ruku i odgurujući ju na stolicu, pri čemu je njegova supruga zadobivala modrice po tijelu te je 9. veljače 2026. u popodnevnim satima, u nakani da tjelesno povrijedi suprugu ĆM, fizički nasrnuo na nju na način da ju je drškom čekića, drvenom kuhačom i rukama više puta udario u predjelu lijeve strane leđa, bedra i ruku, kojom prilikom je ĆM zadobila ozljede u vidu hematoma na lijevoj strani leđa i obje ruke, zbog čega je ĆM napustila kućanstvo, a nakon što se vratila, 27. ožujka 2026. ponovno je verbalno napao suprugu govoreći joj da laže, da je kurva te ju pitajući s kim je sve bila i gdje je bila, čime je kod supruge ĆM izazvao osjećaj straha, poniženja i uznemirenosti zbog čega se bez njegovog znanja iskrala iz kuće i ponovno napustila njihovo zajedničko kućanstvo,

dakle, učestalo kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo te drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po čl. 179.a KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano po čl.117. st. 1. i 2. KZ/11, sve to uz primjenu članka 51. KZ/11 .

II. Uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 optuženiku se za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

III. Temeljem čl. 51. KZ/11 optuženi ŽM se

o s u đ u j e

jedinstvenu KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine

IV. Temeljem čl. 57. st. 1.KZ/11

i z r i č e  s e

UVJETNA OSUDA

tako da se izvršenje izrečene kazne optuženiku HM odgađa na vrijeme od 5 (pet) godine, pod uvjetom da optuženik u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

IV. U slučaju opoziva uvjetne osude temeljem čl. 54. KZ/11 optuženom HM u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom u razdoblju od 24. travnja 2026. godine do 13. srpnja 2026 .

V. Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženom HM se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od dvije godine, a izvršavati će se izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

VI.Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP optuženi ŽM oslobađa se obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. - 6. ZKP.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru dana 16. lipnja 2024. pod brojem KO- DO-196/2026-1 podignulo je optužnicu protiv optuženika HM zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda iz čl.117. st. 1. i 2. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11 počinjenog na štetu žrtve ĆM, svoje supruge.

2. Upitan u smislu članka 416. ZKP o tome kakav stav zauzima prema optužbi optuženi ŽM izjavio je da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom.

3. U obrani iznijetoj u ranijem tijeku postupka optuženik je naveo da je sa suprugom u braku 52 godine, a prije toga su tri godine bili zajedno, te su sada oboj u mirovini. Navodi da između njih nije bilo problema, nije njoj naređivao što da radi te joj je pomagao u čišćenju kućanstva, a ona je kuhala. Povremeno je između njih dolazilo do prepirki oko sitnica, ponekad bi ju psovao, možda bi joj u nekom velikom uzbuđenju rekao da je kurva, no nije joj prijetio smrću. U zadnjih pet godina možda ju je dva puta udario rukom po leđima uslijed čega nije imala ozljede, no nije točno da bi ju udarao čekićem, nožem ili drugim predmetima, udario bi ju samo rukom, ali njezina koža je specifična te ako joj se malo jače stisne bilo koji dio tijela, taj dio taj tren poplavi i nastane kao podljev, ali se sve povuče samo od sebe za dva do tri dana. Nikada ju nije udario tako da je pala i išla u bolnicu ili doktoru, sve su to bili blagi udarci. Dana 8./9. veljače 2026. možda je došlo između njih do verbalnog sukoba ako je ona tako rekla, ali on se toga ne sjeća , a dana 9. veljače 2026. nije udario suprugu i moguće je da su toga dana djeca bila kod njih. Supruga se odselila iz njihovog doma u veljači ove godine, a ne zna zbog čega je to napravila te se vratila za dva do tri dana. Dodao je da 27. ožujka 2026. nije rekao supruzi da je kurva i drolja, možda joj je opsovao mater. Sin je bio kod njih i njih dvojica su razgovarali. Sin mu je rekao da se smire i suzdrže od sukoba jer nije dobro to što rade, a dok su njih dvojica razgovarali supruga je otišla. Po cijeli dan je u kući s njom, a on nije naviknut na takav život jer je cijeli život radio i bio u kontaktu s puno ljudi. Strahovito je eksplozivan, onda "pukne" i dogodi se što ne treba, udari ju po leđima, a kada to napravi stane i postane svjestan što je napravio te da to nije trebao učiniti pa ju onda moli da mu oprosti, a ona mu je opraštala sve dok nije otišla.

3.1. Kod ovoga sud optuženik je, nakon što je priznao počinjenje terećen ih kaznenih djela, iznio obranu u kojoj je naveo da je da je sve to učinio zbog svoje bolesti i smatra da bi se trebao liječiti. Dodao je da kada bi se vratio svojoj ženi da b i mu se stanje znatno popravilo te takvo nešto nikada ne bi ponovio. Na kraju je izrazio žaljenje zbog svega i ispričao se oštećenoj zbog svega što je počinio.

4. Tijekom dokaznog postupka reproducirana je snimka sa ozljedama oštećene (list 19), izvršen je uvid u podnesak optuženika (list 20) u zapisnik o očevidu bez naloga (list 29-30) reproducirana je snimka o ispitivanju osumnjičenika (list 36), izvršen je uvid u zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija (list 47-49), izvadak iz prekršajne evidencije (list 53) izvadak iz kaznene evidencije (list 55) reproducirana je snimka o ispitivanju optuženika (list 56) izvršen je u vid u zapisnik o očevidu bez naloga (list 107,109) fotodokumentaciju (list 110-111) zapisnik o očevidu (list 126-127) snimku sa očevida mobitela oštećene (list 128) pročitan je iskaz žrtve ĆM (list 141- 142) svjedoka RM (list 143-144) svjedoka PM (list 154- 146), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju (list 151-160, 165-174, 181-182, 196), te pročitan nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka Vladimire Vozny Duk (list 199-205)

4.1. Sud izveo dokaz neposrednim saslušanjem žrtve ĆM (list 258)

5. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, priznanja optuženika , ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi ŽM počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, kako je pobliže opisano u izreci presude.

6. Iz iskaza žrtve ĆM danom u ranijem tijeku postupka proizlazi da je s optuženikom u braku od 1972. godine, da imaju dvoje punoljetne djece, te žive u [adresa] u kući. U braku su se događale i dobre i loše stvari, no unatrag 5-6 godina dolazilo je do učestalih svađa koje su bile bez razloga, a koje je optuženik započinjao, a završavale su grubo. Optuženik je bio ljubomoran, napadao ju je gdje je bila, tko je bio, što je radila i slična pitanja, a sve se to odnosilo na njezinu mladost i taj dio njezina života. Svađe su postojale sve češće i češće, a kulminiralo je fizičkim napadom pa je tako nasrnuo je na nju kuhačom i drškom od čekića . Kada je otišao po dršku od čekića, nazvala je kćer i sina da ju dođu obraniti, koji su došli i spasili je. Optuženik ju je i ranije kada su se svađali, znao udariti po leđima s lijeve strane i bedrima, otprilike pet do sedam puta, te je imala vidljive hematome. Bila je u strahu, no nakon tri tjedna ga je ipak odlučila prijaviti jer je on tada bio kod psihijatra u Novoj Gradišci. Nakon navedenog napada otišla je od kuće kćeri pa zatim sinu , no ponovno se vratila kući, a optuženik se smirio jer je pio terapiju. Mir je trajao četiri do pet dana i onda opet ista stvar, pa ju je tako verbalno napadao skoro cijelu noć pa je zbog toga opet otišla od kuće na stan kod sina. Kada sina nije bilo, suprug je došao do nje i lupao joj po vratima stana da joj otvori. Jako se uplašila te je zvala policiju. U tim svađama osim optužbi za nevjeru, govorio joj je da nije nevina, da nije bila poštena, da nije prava žena, da je kurva, da laže, što joj je bilo nepodnošljivo. Također, prijetio joj je na način govoreći joj da ne može nikud otići jer će ju on naći. O takvom ponašanju povjerila se samo djeci. Pred djecom je uglavnom bio miran, ali su i djeca znali svjedočiti jačim svađama. U posljednjih pet do šest godina se osjećala jako loše, pogotovo iza tih svađa, a optuženik je i prije znao fizički nasrnuti na nju tako što bi ju povukao ju za ruku, gurnuo na stolicu, a njoj su ostajale masnice na rukama. Ne zna koja mu je terapija propisana i ima li kakvu dijagnozu, no nakon što su mu propisane tablete, nije vidjela pozitivnu promjenu na njemu.

6.1. U iskazu danom kod ovoga suda žrtva je ostala kod ranijeg iskaza te je dodala da ne želi da optuženik bude osuđen na zatvorsku kaznu, već samo da ide na liječenje. Navela je da optuženik ima zasebnu kuću u kojoj može živjeti nakon izlaska iz zatvora, no ne zna da li bi se mogao sam brinuti o sebi , budući da ona za sada ne bi mogla brinuti o njemu kada iziđe iz zatvora, odnosno misli da će se za njega na neki način brinuti djeca. S obzirom na sadašnje psiho-fizičko stanje optuženika od njega ne osjeća straha, te prihvaća njegovu ispriku koju je dao iznoseći obranu na raspravi.

7. Sud je prihvatio njezin kao istinit i životan budući da ga u dijelu u kojem navodi da je optuženik znao nasrnuti na nju i udariti ju kuhačom, rukama i drškom čekića potvrđuje uvid u zapisnik o očevidu iz kojeg proizlazi da je pregledom oštećenice ĆM uočen hematom dimenzija 0,9 x 0,4 m, ljubičasto plave boje na desnoj nadlaktici s unutarnje strane, zatim na lijevoj podlaktici s unutarnje strane uočeni su točkasti hematomi od ručnog zgloba do 0,12 m te stariji hematom žute boje iznad lijevog gluteusa u predjelu kuka, kao i hematomi ljubičasto plave boje na desnoj nadlaktici s vanjske strane i duž cijelih leđa s lijeve strane.

9. Iskaz oštećenice djelomično potvrđuje i uvid u rukom pisano pismo optuženika u kojem navodi:„Ja dolje potpisani izjavljujem ovim putem da neću maltretirati bivšu ženu ĆM.“

10. Nadalje, i svjedok RM, sin optuženika i oštećenice, potvrđuje iskaz oštećenice navodeći da je u njihovom braku dolazilo je do uobičajenih svađa, no u zadnjih otprilike godinu i pol dana primijetio je, odnosno stekao dojam da te svađe postaju možda malo intenzivnije i češće. O tome mu je većinom pričala majka, a radilo se o svađama zbog toga tko je gdje bio u mladosti i s kim, svađama vezanim uz ljubomoru. Nakon što je majka provela jedno vrijeme kod njegove sestre, on misli da je povod bila neka svađa između roditelja, razgovarali su s majkom da se vrati ocu, no uvjet je bio da on ode kod psihijatra te su tako otišli na pregled u bolnicu Sveti Rafael u Strmcu, gdje je otac dobio psihijatrijsku terapiju, a majka se tada vratila kući, no opet je došlo do pogoršanja njihova odnosa i očevog ponašanja prema majci. Sjeća se da je došao na kućnu adresu roditelja kada je sukob već završio, ali navodno je otac čekićem udario majku po ramenu ili leđima. Znao je prisustvovati svađama roditelja u kojima bi jedno drugog okrivljavali ili njemu međusobno prijavljivali. Pred njim je otac znao majci spominjati da je ona imala nekog u prošlosti, a ona je odgovarala da nije.

11. Njegov iskaz djelomično potvrđuje kćer optuženika i oštećenice, PM koja je navela da je unazad nekoliko godina počela primjećivati kod oca promjene u njegovom psihičkom stanju, na način da je počeo biti zaboravljiv pa bi se čudio nečemu što je možda već više puta doživio ili je primijetila da se jednostavno nekako mijenja u smislu da ponavlja i prepričava jedno te isto, da bi u zadnje dvije ili tri godine kod oca počela primjećivati ljubomoru. I majka joj je znala pričati kako je otac počeo izvlačiti u priči neke ljude iz davne prošlosti. Sjeća se jednog događaja kada ju je prije godinu dana kasno navečer nazvala majka i rekla da ona više ne može izaći na kraj s ocem. Otišla je do njih i vidjela majku kako sjedi, a otac joj drži „predavanje“. Kada ga je pitala o čemu se radi, govorio je da se to njih ne tiče, misleći na nju i njezina supruga jer su došli zajedno. Početkom 2026. majka je bila kod nje tri tjedna , budući da su opet imali neku svađu, a otac je čak nasrnuo i na nju, rekavši joj nešto u smislu da ju je on rodio pa da joj on može onda i nauditi. Tada je pozvala brata, koji je jedini uspio smiriti oca. Nisu ga prijavljivali policiji jer se majka od svega toga nije niti snašla, a i brat je smatrao da možda nije baš dobro da ga se sad prijavljuje. Majku je odvela kod sebe i na njoj je vidjela ozljede, i to otekline ispod oka, masnice po vratu, rukama i leđima. Po onome što je čula od nje, ozljede je zadobila tako što ju je otac udarao drškom od čekića i rukama gdje god je stigao. Nakon tih tri tjedna, majka je otišla kod brata na kraće vrijeme, a zatim se u dogovoru s njim vratila ocu, no tamo se ponovilo sve ono kako je to bilo i u ranijim situacijama. Smatra da je ocu neophodno liječenje i da je jako nediscipliniran pacijent.

12. Iz nalaza i mišljenja psihijatrice Vladimire Vozny Duk, proizlazi da je optuženik osoba sa dijagnosticiranim psihoorganskim sindromom , što je skup psihičkih i ponašajnih promjena nastalih zbog organskog oštećenja mozga koje se može javiti uslijed direktnih oštećenja mozga (npr. kod moždanog udara) ili pak sistemskih bolesti koje djeluju na mozak ( dijabetes, ateroskleroza). Kod navedenog sindroma prisutne su kognitivne promjene u vidu pojačane zaboravljivosti, smanjene koncentracije, sporijeg razmišljanja i otežanog prosuđivanja, a prisutne su i promjene u vidu smanjene kontrole impulsa pa je tako kod optuženika prisutna pojačana razdražljivost, nagle promjene raspoloženja, snižena tolerancija na frustracije, depresivnost i tjeskoba. Naposljetku navedeni sindrom je kod optuženika doveo do promjene ličnosti i ponašanja, koje karakterizira pojačana impulzivnost i agresivnost, sumnjičavost te nekritičnost prema vlastitim postupcima , te više nema kapacitet za kritičko preispitivanje svojih sumnji niti za kontrolu svojih impulsa. Umirovljenje je djelovalo kao psihosocijalni stresor koji je demaskirao i ubrzao organsko propadanje mozga.

12.1. Što se tiče njegove ubrojivosti tempore criminis, nisu utvrđeni elementi koji bi upućivali na potpuno ukidanje sposobnosti shvaćanja značenja vlastitih postupaka ili potpuni gubitak mogućnosti upravljanja ponašanjem. Međutim, okrivljenik se tempore criminis nalazio pod dominantnim utjecajem psiho organskog sindroma. Organski uvjetovane promjene psihičkog funkcioniranja značajno su utjecale na njegove sposobnosti prosuđivanja i samokontrole. Zbog gubitka kritičnosti, nemogućnosti kontrole nagona i fiksaciji prema supruzi, ispitanikova sposobnost shvaćanja značenja svoga postupanja i mogućnost upravljanja svojom voljom bile su bitno smanjene.

12.2. Zaključno vještakinja predlaže, s obzirom da je optuženikova bolest progresivne naravi, da je isti potpuno nekritičan prema svom ponašanju (minimizira nasilje) i da je pri tome fiksiran na suprugu pa zbog toga postoji realna i ozbiljna opasnost da će, bez adekvatnog liječenja i nadzora, ponoviti verbalno i fizičko nasilje prema supruzi. izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, a s obzirom na visoki rizik za oštećenicu, ukoliko se agresija ne kupira lijekovima, preporuča se pokrenuti postupak institucionalnog zbrinjavanja ili smještaja u adekvatnu ustanovu putem nadležnog Zavoda za socijalni rad.

12.3. U pogledu raspravne sposobnosti, okrivljenik razumije svoju poziciju u postupku, razumije za koje ga se djelo tereti te je sposoban shvatiti pojedine procesne radnje i sporazumijevati se sa braniteljem.

13. Kako je provedenim psihijatrijskim vještačenjem uklonjena dvojba o eventualnoj neubrojivosti optuženika, pa je time uklonjena i dvojba o njegovoj kaznenoj odgovornosti, odnosno sud smatra da je tempore criminis u odnosu na terećena kaznena djela sposobnost optuženika da shvati svoje postupke i upravlja svojim ponašanjem bila bitna snižena, no isti je raspravno sposoban, zbog čega ga je sud osudio za oba kaznena djela, te mu je sud uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 utvrdio kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, sve to u z primjenu čl.51. KZ/11 .

13.1. Nadalje, sud je temeljem čl. 51. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je temeljem čl. 56. KZ/11 primijenio uvjetnu osudu tako da se izvršenje izrečene kazne optuženiku HM odgađa na vrijeme od 5 (pet) godina, pod uvjetom da optuženik u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

13.2. Optuženom HM u slučaju opoziva uvjetne osude temeljem čl. 54. KZ/11 izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom u razdoblju od 24. travnja 2026. godine do 13. srpnja 2026.

14. Sud je pri tome kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovo korektno držanje pred sudom, priznanje počinjenja kaznen ih djela, da nije osuđivan u kaznenim postupcima, da je sudionik Domovinskog rata, smanjenu ubrojivost tempore criminis, te loše opće zdravstveno stanje, dok otegotnih okolnosti kod optuženika nije pronašao.

15. Sud je, uvažavajući mišljenje psihijatrijskog vještaka da je optuženik osoba sa dijagnosticiranim psihoorganskim sindromom, da je optuženikova bolest progresivne naravi, da je isti potpuno nekritičan prema svom ponašanju (minimizira nasilje) i da je pri tome fiksiran na suprugu zbog čega postoji realna i ozbiljna opasnost da će, bez adekvatnog liječenja i nadzora, ponoviti verbalno i fizičko nasilje prema supruzi , temeljem čl. 68. KZ/11 optuženom HM izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od dvije godine koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

16. Sud smatra da će se izrečenom sankcijom u cijelosti postići opća i specijalna svrha kaznenih sankcija, te da će ova kazna uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ne čini daljnja kaznena djela.

17. Na temeljučl. 148. st. 6. ZKP sud je optuženika HM oslobodio obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1.-6. ZKP budući je isti umirovljenik, lošeg imovinskog stanja, teško bolestan, te sud smatra da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika, kao i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

18. Iz svih navedenih razloga presuđeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 13. srpnja 2026.

Sudac

Ivica Matišić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka putem ovoga suda nadležnom sudu drugog stupnja.

Oštećenik može podnijeti žalbu zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Naredba:

1. Presuda nepravomoćna

2. DNA- ODO

-  optuženik i braniteljica

-  žrtva

3. Kal 15 dana