1              Poslovni broj. 9 Kž-618/2023-7

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 9 Kž-618/2023-7

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. stavak 1 i 2 Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama ODO u Velikoj Gorici i okrivljenika, podnesenima protiv presude Općinskog suda Velikoj Gorici broj: K-275/2018. od 27. siječnja 2023, u javnoj sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024., u nazočnosti odvjetnice I. K., u zamjeni za odvjetnika G. V.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te djelomično žalba okrivljenog M. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i oduzimanju imovinske koristi na način da se okrivljeni M. G. za kazneno djelo iz članka 271. stavak 2. KZ/11, zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, na temelju odredbe članka 271. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu se na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se utvrđuje da se kazna na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, dok se imovinska korist od okrivljenika neće oduzeti.

 

              II. U preostalom dijelu žalba okrivljenog M. G. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni M. G. zbog kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. stavak 1. i 2. KZ/11 činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 271. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, i na temelju odredbe članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od navedene kazne na koju je okrivljenik osuđen ima izvršiti deset mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja na izvršavanju kazne se ne uračunava u vrijeme provjeravanja. 

 

2. Na temelju odredbe članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 5. i članka 77. KZ/11 od okrivljenika M. G. oduzima se imovinska korist u iznosu od 19.605,61 eura / 147.718,44[1] kune, koji je iznos dužan uplatiti u korist Državnog proračuna u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

 

3. Na temelju odredbe članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 oštećenom M. Ć., OIB …., s prebivalištem u Č. …, V. G. dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 26.140,81 eura / 196.957,91 kuna, koji je okrivljenik dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

 

4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. i 8. ZKP/08 okrivljenom M. G. nalaže se platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura/ 500,00 kuna u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika o čemu će se donijeti posebno rješenje.

 

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog povrede kaznenog zakona. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači u smislu iznesenih žalbenih navoda.

 

6. Žalbu je podnio i okrivljenik putem branitelja G. V., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, okrivljenik je putem branitelja G. V., odvjetnika iz Z., predložio da se prihvati žalba državnog odvjetnika te da se ukine prvostupanjska presuda. Ujedno je branitelj okrivljenika zatražio obavijest o sjednici vijeća kojoj je pristupila zz braniteljica okrivljenika I. K., koja je u cijelosti ostala kod žalbenih navoda te navela da se sjednica može održati u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika.

 

8. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

9. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba okrivljenika djelomično osnovana.

 

10. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 10. ZKP/08 jer je presudom povrijeđena odredba članka 13. Zakona o kaznenom postupku.

 

10.1. Odredbom članka 13. Zakona o kaznenom postupku propisano je da ako Zakon drugačije ne propisuje (članak 544. stavak 2.) povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist okrivljenika, presuda se ne može izmijeniti na njegovu štetu.

 

10.2. Pobijanom presudom okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, te mu je na temelju odredbe članka 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda na način da od navedene kazne okrivljenik treba izvršiti deset mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

10.3. Međutim, presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-74/2014 od 2. srpnja 2018. okrivljenik je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 271. stavak 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je potom izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Protiv te presude državni odvjetnik se nije žalio, te je naprijed navedena presuda ukinuta povodom žalbe okrivljenika.

 

10.4. Dakle, budući da je okrivljenik naprijed navedenom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i potom mu je izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, na koju se presudu državni odvjetnik nije žalio, a kako je naprijed navedenom presudom koja je ukinuta po žalbi okrivljenika, okrivljeniku izrečena blaža kazna od one na koju je osuđen pobijanom presudom, to se presuda ne može izmijeniti na njegovu štetu jer je žalba na navedenu presudu izjavljena samo u korist okrivljenika.

 

11. Nadalje, odredbom članka 483. stavak 1. ZKP/08 propisano je da će drugostupanjski sud prihvaćajući žalbu po službenoj dužnosti, rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka, osim u slučaju iz članka 486. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ili ako smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba naložiti novu raspravu pred prvostupanjskim sudom. Odredbom članka 486. stavak 1. ZKP/08 propisano je da će drugostupanjski sud prihvaćajući žalbu ili po službenoj dužnosti, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđene i da s obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni Zakona ima donijeti drugačiju presudu, a prema stanju stvari i u slučaju povrede iz članka 468. stavak 1. točke 5. 9. i 10. Zakona o kaznenom postupku, što je u konkretnom slučaju, zbog čega je pobijanu presudu zbog naprijed navedenog trebalo preinačiti, obzirom na utvrđenu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 10 ZKP/08.

 

12. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11 ZKP/08.

 

12.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio naprijed navedenu postupovnu povredu navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

12.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer su u pobijanoj presudi navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno, izneseni razlozi su potpuno jasni i nisu proturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presuda o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Okrivljenik samo parafrazira naprijed navedenu postupovnu povredu, pri čemu ne navodi u čemu bi se sastojala nerazumljivost i proturječnost u pobijanoj presudi.

 

13. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kad se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13.1. Prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo računalne prijevare iz članka 271. stavak 2. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

 

13.2. U žalbi se ističe da prvostupanjski sud nije sa dovoljno pozornosti cijenio obranu okrivljenika u kojoj je naveo da je postupao po uputama vlasnika obrta M. Ć., i da je on znao za radnje koje su vršene s motivacijom da on stekne i zadrži financijsku korist te da je nelogično i neživotno da određena osoba koristi nečije bankovne kartice bez znanja vlasnika te kartice, a da je životno logično da je upravo M. Ć. dobivao račune i izvide po računima za predmetne kartice, odnosno da je mogao kontrolirati događanja putem potvrda koje je dobivao na benzinskim postajama, slijedom čega je nesporno da je imao saznanja o svakoj transakciji.

 

13.3. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika, smatrajući je usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti te je ispravno prihvatio iskaz svjedoka M. Ć. koji je jasno i okolnosno opisao sporni događaj sa okrivljenikom navodeći na koji način je saznao za korištenje sporne kartice, pri čemu je porekao da bi okrivljenik postupao po njegovim uputama. Iskaz svjedoka M. Ć. djelomično je potvrdio i svjedok M. K. kao i svjedok A. A. te svjedokinja M. S.. Osim toga prvostupanjski sud je izvršio uvid i u materijalnu dokumentaciju priležeću u spisu, te utvrdio kada se imaju u vidu iskazi ispitanih svjedoka koji po ocjeni suda iskazuju životno i logično, sa priležećom materijalnom dokumentacijom, odnosno izvještajem društva M. o kretanju vozila u vlasništvu oštećenika i podacima o točenju goriva na benzinskim postajama sa datumima i vremenom točenja, količinom, iznosima i brojevima kartice, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da su kartice oštećenika korištene za točenje goriva u druga vozila, pri čemu je okrivljenik, a kako to ispravno ističe prvostupanjski sud, imajući prvenstveno u vidu iskaze ispitanih svjedoka, zadržavao razliku cijene za iznos PDV-a za sebe, i ostvario protupravnu imovinsku korist upravo s ciljem da sebi pribavi takvu korist, neovlašteno unio računalne podatke i na taj način prouzročio štetu drugoj osobi, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, zbog čega je ispravno i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je okrivljenik takovim svojim postupanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. stavak 2. KZ/11 zbog čega ga je ispravno proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

14. Zbog navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.

 

15. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni.

 

15.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, te mu je kao olakotno cijenio da je nezaposlen, dok mu je kao otegotno cijenio da je do sada osuđivan presudom suda u F. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, uz izricanje sporedne novčane kazne i oduzimanju predmeta, te mjeru zabrane boravka na nacionalnom teritoriju u trajanju od pet godina, za kazneno djelo nezakonite trgovine narkoticima, psihotropnim supstancama i prekursorima koji nisu isključivo za osobnu uporabu i kazneno djelo u vezi carine, a koja presuda je postala pravomoćna 27. kolovoza 2020. Okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika, dok da je podcijenio olakotne okolnosti, te da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika a podcijenio olakotne, jer kao što je naprijed navedeno, u navedenom predmetu prvostupanjski sud je povrijedio odredbu članka 13. ZKP/08, jer je okrivljenika pobijanom presudom osudio na kaznu veću od one na koju je okrivljenik osuđen presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-74/2014. od 2. srpnja 2018. a kojom je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i potom mu je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od pet godina a na koju presudu se državno odvjetništvo nije žalilo već je ista ukinuta temeljem žalbe okrivljenika. Stoga je pobijana presuda preinačena u odluci o kazni kako je to navedeno u izreci ove presude, a žalba okrivljenika zbog odluke o kazni nije osnovana.

 

16. Nadalje, u pravu su okrivljenik i državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

 

16.1. Naime, pobijanom presudom prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 560 ZKP/08 u svezi članka 5. i članka 77. KZ/11 od okrivljenika oduzeo imovinsku korist koju okrivljenik treba uplatiti u državni proračun, a nakon toga je na temelju odredbe članka 158. ZKP/08 oštećeniku dosudio imovinskopravni zahtjev koji mu je okrivljenik dužan platiti.

 

16.2. Sukladno odredbi članka 77. stavak 2. KZ/11 propisano je da u situaciji kada je oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev koji po prirodi i sadržaju odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi, oduzeti će se dio imovinske koristi koja prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio imovinskopravni zahtjev oštećenika zbog čega je pogrešno prvostupanjski sud od okrivljenika oduzeo i imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela jer navedena imovinska korist ne prelazi dosuđeni imovinskopravni zahtjev. Zbog navedenog trebalo je odlučiti da se neće oduzeti imovinska korist od okrivljenika.

 

17. Stoga, s obzirom na naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 482. i članka 486. ZKP/08.

 

U Zagrebu 13. veljače 2024.

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

 

Siniša Pleše, v. r.