Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2040/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku parničnog postupka sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-819/2025-12 od 20. veljače 2026., dana 13. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja AM kao djelomično neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-819/2025-12 od 20. veljače 2026. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 255,69 eura, zajedno sa zateznom kamatom.
II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja AM i preinačava se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-819/2025-12 od 20. veljače 2026. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom, te se odlučuje:
Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, nadoknaditi tužitelju AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, nadoknaditi tužitelju AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 36,88 eura, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja AM za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 275,62 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja odlučeno je:
"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 platiti tužitelju AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.992,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 7.000,00 EUR od 4. srpnja 2024., na iznos od 300,00 EUR od 12. listopada 2023. i na iznos od 1.692,50 EUR od 14. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.386,38 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako mu je trošak odštetnog zahtjeva trebao biti priznat u vrijednosti od 250 bodova, tj. u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV od 25%, dok je sud prvog stupnja taj trošak priznao u manjoj vrijednosti od 100 bodova, tj. u iznosu od 200,00 eura, uvećano za PDV od 25%, a što je u suprotnosti sa vrijednošću predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje odštetnog zahtjeva. Tužitelj predlaže preinačiti pobijanu odluku o trošku postupka na način da mu se zahtjev za naknadu troška parničnog postupka prizna u cijelosti, podredno predlaže ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5. Tužitelj svojim žalbenim navodima ne pobija odluku o glavnoj stvari, već pobija isključivo odluku o trošku postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi (koja se smatra rješenjem), tj. predmet ovog žalbenog postupka jest prvenstveno pravilna primjena materijalnog prava u donošenju odluke o trošku postupka.
6. U izreci prvostupanjske presude odlučeno je da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.386,38 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate .
6.1. Uvidom u troškovnik tužitelja (list 177 spisa) proizlazi da je tužitelj zahtijevao naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 2.017,07 eura.
6.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 630,69 eura (2.017,07 – 1.386,38 eura = 630,69 eura), a tužitelj svojim žalbenim navodima ističe da mu je zahtjev trebao biti u cijelosti priznat.
7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske odluke o trošku postupka (koja se smatra rješenjem) u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njezinom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u svezi sa čl. 381. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska odluka o trošku postupka, tj. rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
9. Iz obrazloženja pobijane odluke o trošku postupka proizlazi da tužitelju nije priznat:
- trošak sastava podneska od 7. siječnja 2026. (list 129 spisa) u zatraženom iznosu od 25 bodova, tj. 50,00 eura, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 62,50 eura,
- trošak sastava podneska od 16. siječnja 2026. (list 135 spisa) u zatraženom iznosu od 25 bodova, tj. 50,00 eura, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 62,50 eura,
- trošak sastava podneska od 13. veljače 2026. (list 175-176 spisa) u zatraženom iznosu od 25 bodova, tj. 50,00 eura, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 62,50 eura.
Međutim, tužitelj u svojoj žalbi uopće sadržajno ne problematizira zašto mu je trošak sastava navedenih podnesaka trebao biti priznat u zatraženim iznosima te zašto su ti podnesci bili nužni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP -a. S obzirom da sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tužitelj ne ističe na koji je način pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom nepriznavanja troška sastava navedenih podnesaka, već generalno pobija odbijajući dio njegovog zahtjeva za naknadu troška u cijelosti, neosnovanost žalbe tužitelja u tome dijelu nije potrebno posebno obrazložiti.
10. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 204,57 eura za sudsku pristojbu za tužbu i za sudsku pristojbu za presudu, već u umanjenom iznosu od 136,38 eura. Međutim, tužitelj u žalbi uopće ne ističe i ne problematizira zašto smatra da mu je trošak sudskih pristojbi trebao biti priznat u zatraženom iznosu od 204,57 eura. S obzirom da sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tužitelj ne ističe na koji je način pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom određivanja visine troška sudskih pristojbi, već generalno pobija odbijajući dio njegovog zahtjeva za naknadu troška u cijelosti, neosnovanost žalbe tužitelja u tome dijelu također nije potrebno posebno obrazložiti.
11. Tužitelj se u svojoj žalbi isključivo fokusira na to da mu je trošak sastava odštetnog zahtjeva (list 30-32 spisa) priznat u manjem iznosu od iznosa kojeg je tužitelj potraživao, a žalba tužitelja je u tome dijelu osnovana.
11.1. Naime, tužitelj je za trošak sastava odštetnog zahtjeva potraživao nagradu u iznosu od 250 bodova, tj. 500,00 eura, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 625,00 eura, dok je sud prvog stupnja priznao trošak odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, tj. 200,00 eura, uvećano za PDV od 25%, što iznosi 250,00 eura.
11.2. U konkretnom parničnom postupku, tužbeni zahtjev glasi na isplatu novčanog iznosa od 8.992,50 eura te je prvostupanjskom presudom u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev. Međutim, tužitelju je, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva (a prije pokretanja parničnog postupka), u mirnom postupku za naknadu štete isplaćen iznos od 8.733,81 eura, a potraživanje u preostalom iznosu od 8.992,50 eura je tužitelj bio primoran potraživati u ovom parničnom postupku. Slijedom navedenog, u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva, a prije isplate nespornog iznosa, tužiteljevo potraživanje je iznosilo ukupno 17.726,31 eura te taj iznos predstavlja vrijednost predmeta spora za određivanje troška odštetnog zahtjeva . Dakle, za određivanja iznosa troška odštetnog zahtjeva se ne uzima samo vrijednost zahtjeva iz tužbe, a koji zahtjev je tužitelj morao ostvarivati u parničnom postupku, već i onaj iznos koji mu je nesporno isplaćen u mirnom postupku za naknadu štete (koji je iniciran podnošenjem odštetnog zahtjeva). Što se tiče radnji koje su poduzete nakon isplate nespornog iznosa od 8.733,81 eura, takve radnje se obračunavaju prema iznosu kojeg tužitelj potražuje u ovom parničnom postupku, tj. prema iznosu od 8.992,50 eura.
11.3. Vrijednost predmeta spora od 17.726,31 eura spada u tarifni razred od 13.272,01 eura do 33.181,00 eura, gdje vrijednost pojedine parnične radnje iznosi (u pravilu) 250 bodova, tj. 500,00 eura, sukladno Tbr. 7.1. Tarife.
11.4. Uzevši u obzir vrijednost predmeta spora od 17.726,31 eura i tarifnu stavku Tbr. 32. Tarife koja propisuje pravo na nagradu za sastav odštetnog zahtjeva prema osiguravajućem društvu, a koja tarifna stavka se poziva na Tbr. 7.1. Tarife, osnovano tužitelj ističe da se trošak sastava odštetnog zahtjeva treba priznati u iznosu od 250 bodova, tj. 500,00 eura, uvećano za PDV od 25%, što iznosi 625,00 eura.
12. Stoga su osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je trošak sastava odštetnog zahtjeva priznat u preniskom iznosu od 250,00 eura, već je trebao biti priznat u iznosu od 625,00 eura, stoga je potrebno tužitelju dosuditi razliku iznosa od 625,00 eura i iznosa od 250,00 eura, tj. iznos od 375,00 eura. Stoga valja preinačiti prvostupanjsku odluku o trošku postupka i tužitelju dosuditi daljnji trošak postupka u iznosu od 375,00 eura. Tužitelj također potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
13. Dakle, u odnosu na nepriznati trošak parničnog postupka u iznosu od 630,69 eura, tužitelju je potrebno dosuditi iznos od 375,00 eura, a iznos od 255,69 eura je pravilno odbijen te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsku odluku o troškovima postupka. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč 2. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja.
14. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa svojom žalbom podnesenom protiv odluke o trošku postupka, tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka, ali u razmjernom dijelu.
14.1. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura. Međutim, trošak sastava žalbe je zatražen u suviše visokom iznosu, suprotno relevantnim odredbama Tarife. Naime, tužitelj potražuje trošak sastava žalbe u skladu sa Tbr. 10.1. Tarife, tj. kao da je riječ o žalbi protiv prvostupanjske presude, a riječ je o žalbi protiv rješenja, budući da se odluka o trošku postupka sadržana u presudi smatra rješenjem, stoga se primjenjuje Tbr. 10.4. Tarife. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir da se, prilikom određivanja troška sastava žalbe, ne uzima u obzir vrijednost glavnog zahtjeva, već vrijednost pobijanog dijela odluke o trošku postupka, tj. iznos od 630,69 eura. Uzevši u obzir vrijednost pobijanog dijela odluke o trošku postupka (630,69 eura) i Tbr 10.4. Tarife, tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 25 bodova, tj. 50,00 eura, uvećano za PDV od 25%, ukupno 62,50 eura.
14.2. Dakle, od zatraženog iznosa od 312,50 eura, tužitelj osnovano potražuje iznos od 62,50 eura. Međutim, tužitelj bi imao pravo na trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura samo ako bi u cijelosti uspio sa žalbom, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, tužitelj je pobijao odbijajući dio odluke o trošku postupka u iznosu od 630,69 eura te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o trošku postupka na način da mu je dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 375,00 eura. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tužitelj uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 59%. Dakle, kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 59%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 36,88 eura (62,50 x 0,59 = 36,88 eura), dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 275,62 eura.
15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu, 13. srpnja 2026.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević