Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3074/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD-OSIJEK d.o.o., Osijek, Poljski put 1, OIB: 43654507669, protiv tuženice JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Rogulj, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-287/2025-8 od 23. travnja 2026., dana 13. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženice JM, preinačava se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-287/2025-8 od 23. travnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 50,00 eura, te se rješava:

Nalaže se tužitelju VODOVOD-OSIJEK d.o.o., Osijek, Poljski put 1, OIB: 43654507669, nadoknaditi tuženici JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 50,00 eura, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženice JM kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-287/2025-8 od 23. travnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 63,27 eura.

III. Nalaže se tužitelju VODOVOD-OSIJEK d.o.o., Osijek, Poljski put 1, OIB: 43654507669, nadoknaditi tuženici JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 11,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice JM za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 64,77 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Protiv točke II. prvostupanjskog rješenja (odluke o troškovima postupka), žalbu podnosi tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženica smatra kako je tužitelj dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženic i, budući da tužitelj nije odmah povukao tužbu nakon što je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu. Budući da tužitelj nije odmah povukao tužbu nakon što je tuženica podmirila utuženu tražbinu, došlo je do nepotrebnog prouzročenja daljnjih troškova postupka. U takvim okolnostima, ne može se primijeniti iznimka iz članka 158. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, tuženica predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji njezin zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 113,27 eura. Tuženica potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 75,77 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 eura.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Predmet žalbenog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka, tj. sporna je primjena članka 158. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP) koji uređuje pitanje naknade troškova postupka u situaciji kada tužitelj povuče tužbu.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 381. ZPP-a.

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj (tada ovrhovoditelj), dana 9. rujna 2025., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice (tada ovršenika), a radi dugovanja u iznosu od 209,74 eura, zajedno sa zateznom kamatom (list 1-10 spisa)

- da je Javni bilježnik Hrvatin Šuštić iz Osijeka, kojemu je povjereno postupanje povodom gore navedenog prijedloga za ovrhu, uputio dana 16. rujna 2025. obavijest ovršenici, tj. tuženici JM u kojoj navodi da može, u roku od 15 dana od slanja ove obavijesti, ispuniti svoju obvezu iz prijedloga za ovrhu (list 13 spisa)

- da je tuženica, dana 30. rujna 2025., postupila sukladno obavijesti javnog bilježnika i izvršila uplatu na račun tužitelja, a kojom uplatom je u cijelosti ispunila svoju obvezu iz prijedloga za ovrhu

- da je Javni bilježnik Hrvatin Šuštić iz Osijeka, dana 7. listopada 2025., donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave povodom navedenog prijedloga za ovrhu, a koje rješenje je dostavljeno ovršenici, tj. tuženici dana 4. prosinca 2025. (list 15-20 spisa)

- da je tuženica, dana 9. prosinca 2025., podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi, a u kojem ističe da je dana 30. rujna 2025. podmirila cjelokupno dugovanje iz prijedloga za ovrhu u skladu sa obavijesti koju joj je uputio javni bilježnik (list 21-22 spisa)

- da je prvostupanjski sud, dana 8. siječnja 2026., donio rješenje kojim se predmetno rješenje o ovrsi stavlja izvan snage, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 26-28 spisa)

- da je tužitelj, dana 12. siječnja 2026., podnio podnesak u kojem priznaje da je tuženica, dana 30. rujna 2025., podmirila cjelokupno dugovanje iz prijedloga za ovrhu, radi čega povlači tužbu u ovom postupku (list 30 spisa)

- da je tuženica, dana 28. siječnja 2026., podnijela podnesak u kojem ističe da se ne protivi povlačenju tužbe, ali da potražuje trošak postupka u ukupnom iznosu od 113,27 eura (list 33 spisa)

- da je prvostupanjski sud, dana 23. travnja 2026., donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u ovom predmetu povučena i kojim se odbija zahtjev tuženice za naknadu troška postupka u cijelosti (list 41-43 spisa)

8. Člankom 158. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, člankom 158. st. 2. ZPP-a je predviđena iznimka na način da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

9. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj povukao pretežiti dio svog tužbenog zahtjeva baš zato što je tuženica udovoljila zahtjevu tužitelja. Međutim, tuženik gubi pravo da mu se nadoknade troškovi postupka jedino ako je tužitelj povukao tužbu „odmah“ nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu. Pritom valja istaknuti da riječ „odmah“ ne znači da je tužitelj bio u obvezi povući tužbu istoga dana kada je tuženica udovoljila njegovom zahtjevu. Međutim, riječ „odmah“ ipak podrazumijeva da je tužitelj dužan povući tužbu u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka i bez prouzročenja daljnjih procesnih aktivnosti kojima nastaju daljnji troškovi postupka. Dakle, odlučno je da između trenutka kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu i trenutka kada je tužitelj povukao tužbu, nije bilo procesnih aktivnosti povodom kojih bi za tuženika nastao dodatni parnični trošak. Ako tužitelj ne povuče tužbu u razumnom roku, a radi čega je došlo do dodatnih troškova postupka, tada se primjenjuje opće pravilo iz čl. 158. st. 1. ZPP-a prema kojem je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove postupka kada je tužitelj povukao tužbu.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak dana 9. rujna 2025. podnošenjem prijedloga za ovrhu, a tuženica je utuženo potraživanje podmirila dana 30. rujna 2025., dok je tužba povučena dana 12. siječnja 2026.

11. U razdoblju od 30. rujna 2025. (kada je tuženica podmirila utuženo dugovanje) do 12. siječnja 2026. (kada je tužitelj povukao tužbu) bilo je nekoliko procesnih aktivnosti povodom kojih je za tuženicu nastao dodatni trošak postupka. Naime, doneseno je rješenje o ovrsi u kojem je naznačeno dugovanje koje je tuženica već podmirila, premda je tužitelj mogao povući prijedlog za ovrhu prije donošenja tog rješenja. Naime, tužitelj (ovrhovoditelj) je dužan, nakon što tuženik (ovršenik) postupi prema obavijesti javnog bilježnika iz članka 281. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ) te podmiri dugovanje, povući prijedlog za ovrhu kako ne bi došlo do nepotrebnog donošenja rješenja o ovrsi koje za sobom povlači potencijalne daljnje troškove postupka. Međutim, tužitelj to nije uradio te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi, a tuženica je potom bila primorana podnijeti prigovor protiv toga rješenja, a što predstavlja njezinu procesnu aktivnost povodom koje joj je nastao određeni trošak. Takva situacija se mogla izbjeći da je tužitelj, u razumnom roku, povukao prijedlog za ovrhu, ali je tužitelj to propustio uraditi, već je svojim procesnim držanjem dopustio da se ovršni postupak nastavi kao parnični postupak i tek potom povukao tužbu. Takvo postupanje tužitelja ne predstavlja pravodobnu reakciju na tuženikovo udovoljenje njegovom zahtjevu, tj. tužitelj nije povukao tužbu „odmah“ nakon što je tuženik postupio sukladno njegovom zahtjevu. Posljedično, u konkretnoj pravnoj stvari se ne primjenjuje čl. 158. st. 2. ZPP-a prema kojem tuženik nema pravo na troškove parničnog postupka, već se primjenjuje čl. 158. st. 1. ZPP-a po kojem je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka . Pritom valja istaknuti da okolnost da je predmetni postupak započeo kao ovršni postupak, a tek kasnije prešao u parnični postupak, ne znači da je tužitelj tužbu mogao povući tek u fazi parničnog postupka kada se prijedlog za ovrhu smatra tužbom. Naime, člankom 40. st. 1. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice prijedlog za ovrhu.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da se, u konkretnom predmetu, valja primijeniti čl. 158. st. 1. ZPP-a te je tužitelj dužan nadoknaditi tuženici nužne i potrebne troškove postupka.

13. Uvidom u troškovnik tuženice (list 33 spisa) od 28. siječnja 2026. proizlazi da je tuženica potraživala trošak postupka u ukupnom iznosu od 113,27 eura, specificirano kako slijedi:

- trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 9. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 eura

- trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura

- trošak sastava podneska, tj. troškovnika od 28. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 eura.

14. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, zahtjev tuženice je osnovan u iznosu od 50,00 eura, a nije osnovan u iznosu od 63,27 eura.

14.1. Tuženica ima pravo na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 9. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 eura (list 21-22 spisa), budući da u tom prigovoru ističe činjenice koje idu njoj u korist, tj. da je podmirila utuženo dugovanje u cijelosti, stoga je taj trošak bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP -a. Trošak sastava prigovora u iznosu od 50,00 eura je u skladu sa vrijednosti predmeta spora (utuženo dugovanje iznosi 209,74 eura) te u skladu sa Tbr. 11.1. u svezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa).

14.2. Tuženica nema pravo na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da joj je taj trošak uopće nastao, tj. tuženica nije dokazala da joj je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a.

14.3. Naposljetku, tuženica nema pravo na trošak sastava podneska, tj. troškovnika od 28. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 eura (list 33 spisa).

14.3.1. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tuženica je svoj zahtjev za naknadu troškova postupka podnijela u već prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 22 spisa), a taj zahtjev je identičan zahtjevu iz podneska od 28. siječnja 2026. Jedina razlika jest da tuženica novim zahtjevom dodatno zahtijeva naknadu troška sastava podneska od 28. siječnja 2026..

14.3.2. Dakle, tuženica je u svome prigovoru zatražila i specificirala parnični trošak, a o tome trošku je prvostupanjski sud bio svakako dužan odlučiti. Jedino da tuženica prije povlačenja tužbe nije zatražila i specificirala troškove parničnog postupka, tada bi tuženica bila dužna, radi ostvarenja prava na naknadu troška postupka, uputiti prvostupanjskom sudu zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u roku od 15 dana od dana kada je tužitelj povukao tužbu, u smislu čl. 164. st. 8. ZPP-a.

14.3.3. S obzirom da je tuženica u svome prigovoru već podnijela zahtjev za naknadu troškova, a koji zahtjev sadržajno ponavlja u podnesku od 28. siječnja 2026., nema potrebe da se taj zahtjev još jednom ponovi. Postavljanje novog zahtjeva nije bilo nužno niti potrebno, budući da je tuženica već podnijela zahtjev za naknadu troškova u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Slijedom navedenog, trošak sastava podneska od 28. siječnja 2026. nije bio potreban, a radi čega tuženica nema pravo na naknadu troška sastava tog podneska, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP -a.

15. Slijedom svega navedenoga, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tuženice i dosuditi joj trošak postupka u iznosu od 50,00 eura. S druge strane, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu u dijelu u kojoj joj je odbijen trošak postupka u iznosu od 63,27 eura.

16. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. stavku 1. izreke drugostupanjskog rješenja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

17. Budući da je tuženica djelomično uspjela sa svojom žalbom podnesenom protiv odluke o trošku postupka, tuženica ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka, ali u razmjernom dijelu.

17.1. Tuženica potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 75,77 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 eura. Međutim, trošak sastava žalbe je zatražen u suviše visokom iznosu od 62,50 eura, suprotno relevantnim odredbama Tarife. Naime, tuženica je potraživala trošak sastava žalbe u skladu sa Tbr. 10.1. Tarife, tj. kao da je riječ o žalbi protiv prvostupanjske presude, a riječ je o žalbi protiv rješenja, stoga se primjenjuje Tbr. 10.4. Tarife. Uzevši u obzir vrijednost pobijanog dijela odluke o trošku postupka (113,27 eura) i Tbr 10.4. Tarife, tuženica ima pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 12,50 bodova, tj. 25,00 eura. Što se tiče troška sudske pristojbe u iznosu od 13,27 eura, tuženica nema pravo na taj trošak, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da joj je taj trošak uopće nastao, tj. tuženica nije dokazala da joj je taj trošak nastao u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a.

17.2. Dakle, od zatraženog iznosa od 75,77 eura, tuženica osnovano potražuje iznos od 25,00 eura (trošak sastava žalbe protiv rješenja). Međutim, tuženica bi imala pravo na trošak žalbe u iznosu od 25,00 eura samo ako bi u cijelosti uspjela sa žalbom, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, tuženica je pobijala odbijajući dio odluke o trošku postupka u iznosu od 113,27 eura te je djelomično uspjela sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o trošku na način da joj je dosuđen trošak postupka u iznosu od 50,00 eura. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tuženica uspjela sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tuženica sa žalbom uspjela u omjeru od 44%. Dakle, kako je tuženica sa žalbom uspjela u omjeru od 44%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, tuženica ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 11,00 eura (25,00 x 0,44 = 11,00 eura), dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 64,77 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama

III. i IV. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 13. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević