REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik br. 8

Poslovni broj: Pp-10334/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Gordani Prpić uz sudjelovanje Mateja Jodanovića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene EG, zastupane po branitelju Tomislavu Mučnjaku, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odlučujući povodom prigovora okrivljenice na Prekršajni nalog MUP-a, PU zagrebačke, III Policijske postaje Zagreb, klasa: 211-07/25-1/12137 od 15. srpnja 2025. godine, nakon glavne i javne rasprave održane 9. srpnja 2026. u prisutnosti okrivljenice i branitelja Tomislava Mučnjaka, a u odsutnosti ovlaštenog predstavnika tužitelja, temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("NN" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) dana 13. srpnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Okrivljenica: EG, ime roditelja E i UG, rođena **.**.1968. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, VŠS, po zanimanju: psiholog, zaposlena, srednjeg imovnog stanja, neudana, s prebivalištem u [adresa], SR Njemačka, prekršajno nekažnjavana, nije u tijeku drugi prekršajni ili kazneni postupak,

kriva je

što je 15. srpnja 2025., u 9:45 sati, u [adresa], na javnom mjestu narušavala javni red i mir na način da je u prisutnosti službujućih policijskih službenika vikala na sav glas neartikulirano te je GG vikala riječi: "Makni se s mojeg, gubi se, odlazi!", dok je radnika ZG polila kantom punom vode, događaj je kod prisutnih izazvao osjećaj uznemirenosti,

dakle, na javnom mjestu remetila je javni red i mir,

čime je počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), kažnjiv po istom propisu,

pa joj se na osnovi citiranih propisa,

izriče

novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristoeura)

II) Temeljem čl. 33. st.11. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna i to u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Okrivljenica se upozorava da ukoliko u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. Okrivljenica novčanu kaznu plaća putem priložene uplatnice.

III) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. toč. 1. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) eura u korist Državnog proračuna priloženoj uplatnici u roku od u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom isti će se naplatiti prisilnim putem, temeljem čl. 152. st. 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. MUP, PUZ, III Policijska postaja Zagreb pod oznakom klasa: 211-07/25- 1/12137 od 15. srpnja 2025. godine izdala je Prekršajni nalog protiv okrivljenice, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci, a koji je po pravodobnom prigovoru okrivljenice dostavljen ovom sudu na nadležno rješavanje te je isti stavljen izvan snage i nastavljen je redovni prekršajni postupak.

2. U redovnom postupku okrivljenica je pozvana na ročište za glavnu raspravu 15. rujna 2025. kojem je pristupio njezin branitelj Tomislav Mučnjak, odvjetnik iz Zagreba, punomoć kojega prileži spisu, te je isti ispričao nedolazak okrivljenice uz liječničku potvrdu za okrivljenicu navodeći da je okrivljenica svoje pravo na obranu iskoristila pisanim putem, te je u spis predana pisana obrana okrivljenice. Iz ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika liječničke potvrde od 5. rujna 2025. koji prileži spisu na listovima od 39 do 42, proizlazi da okrivljenica boluje od kroničnog poremećaja boli sa somatskim i psihičkim čimbenicima i da nije sposobna za putovanje u Hrvatsku i da nije moguće utvrditi kada će ponovno biti sposobna za putovanje, o čemu će se odlučiti nakon ishoda akutnog liječenja. Ova isprika za okrivljenicu je prihvaćena kao uredna, te je u spis zaprimljena pisana obrana okrivljenice koja je i pročitana na tom ročištu.

3. U svojoj pisanoj obrani okrivljenica je u cijelosti porekla prekršaj koji joj je stavljen na teret u bitnom navodeći da nisu istinite tvrdnje da bi spornoga dana u 9:45 sati, u [adresa], na javnom mjestu narušavala javni red i mir i da je netočan navod da bi u prisutnosti službujućih policijskih službenika vikala na sav glas neartikulirano te da bi ŽG vikala riječi: "Makni se s mojeg, gubi se, odlazi!", da bi radnika ZG polila kantom punom vode. Istinita činjenica je da spornoga dana okrivljena uopće nije bila osobno na adresi u [adresa], obzirom da ista stanuje na adresi u [adresa]. Dakle, tijekom spornog događaja okrivljenica se nalazila isključivo na nekretnini u privatnom vlasništvu, a ne na javnom mjestu. Dakle, sporni događaj dogodio se na adresi [adresa], na nekretnini u privatnom vlasništvu okrivljene. Okrivljena je suvlasnica nekretnine u [adresa], koja nekretnina je kod Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 2571/83 označena kao dvorište, površine 1242 m2, kuća, [adresa], površine 104 m2 i pomoćna zgrada, površine 17 m2. Predmetna nekretnina graniči sa nekretninom u posjedu [adresa], te je spornoga dana u jutarnjim satima, okrivljena u vlastitom dvorištu, odnosno na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 2571/83 k. o. [katastarska općina] uočila ŽG i dvije nepoznate osobe, a koje su bez valjane pravne osnove i bez dozvole vlasnice nekretnine, ušli u privatni posjed okrivljenice. Nesporno je da je okrivljenica, nakon što je opazila u vlastitom dvorištu nepoznate osobe, a posebno iz razloga što ista samo povremeno boravi u [adresa]. obzirom da živi i radi u inozemstvu, upozorila nepoznate osobe da borave na privatnom posjedu te je zatražila da isti odmah i bez odlaganja napuste privatni posjed okrivljenice. Nepoznate osobe su odbile napustiti privatni posjed okrivljenika a što je ista nesporno prijavila nadležnoj policijskoj postaji koja je intervenirala istoga dana u 09:45 sati. Sporni navodi u samom prekršajnom navodu o samome događaju ukazuju na propust policijskih službenika i to policijskog službenika CG, broj značke 43885, koji je nakon što je prvobitno pristupio na adresu [adresa], gdje je evidentno uočio tri muške osobe kako neovlašteno prelaze na posjed okrivljenice, nije spriječio nepoznate osobe da zadiru u tuđi posjed bez ovlaštenja, već je policijski službenih došao do okrivljenice, te umjesto da sa njezinog posjeda udalji nepoznate osobe koje su protupravno tamo boravile, isti je izdao sporni prekršajni nalog te u istome naveo niz nelogičnosti i proturječnosti sa stvarnim događajem. Okrivljenica je u samome prigovoru dostavila dokaz da je zajedno sa suvlasnicom nekretnine i svojom majkom UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], još u lipnju 2025. godine podnijela nadležnom državnom inspektoratu u Zagrebu, prijavu protiv ŽG radi bespravne gradnje i zadiranja u posjed i vlasništvo okrivljenice i UG. Člankom 141 Kaznenog zakona propisano je da tko neovlašteno prodre u tuđi dom ili poslovni prostor ili zatvoreni ili ograđeni prostor koji pripada tom domu ili poslovnom prostoru ili se na zahtjev ovlaštene osobe otuda ne udalji, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Uvidom u fotografije od spornoga dana 15.07.2025. godine uslikane od strane okrivljenice, evidentno je da su u ograđenom prostoru koji pripada domu okrivljenice tri muške osobe neovlašteno prodrle, na istome prostoru su se zadržale te su odbile udaljiti se na zahtjev okrivljenice. Upravo je obveza policijskog službenika bila da zatečenim osobama koje su neovlašteno prodrle u prostor okrivljenice udalji sa navedenog prostora, a što policijski službenik nije učinio. Okrivljenica opetovano napominje da je ista jasno ukazala ŽG i nepoznatim osobama da se neovlašteno nalaze na posjedu okrivljenice odnosno na ograđenoj zk.č.br. 2571183 k. o. [katastarska općina], a policijski službenik umjesto da je zaštitio okrivljenicu od počinitelja kaznenog djela Narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora, isti je okrivljenici izdao sporni prekršajni nalog i time podupirao ČG i nepoznate osobe u počinjenju kaznenog djela Narušavanja nepovredivosti doma. Dakle, okrivljenik napominje da u trenutku spornog događaja ista se nalazila na privatnom posjedu i to na zk.č.br. 2571/83 k. o. [katastarska općina], pa samim time je nesporno da se ista nije nalazila na javnom mjestu. Ujedno je okrivljenik počiniteljima kaznenog djela Narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora (članak 141 KZ-a) ukazala na neovlašteni boravak u ograđenom prostoru u posjedu okrivljenika te je te od istih zahtijevala da se otuda udalje, što su isti odbili. Slijedom navedenoga okrivljena poriče počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret obzirom da je ista branila nepovredivost vlastitog doma, obzirom da vlastitu zaštitu nije dobila od policijskog službenika. Isto tako neosnovano je da prekršajnim nalogom navedeno da bi okrivljena zalila kantom vode ZG obzirom da isti niti je bio zatečen mokar od strane policijskog službenika, niti je okrivljenik ikoga zalijevala vodom.

4. S obzirom na poricanje djela sud je radi utvrđivanja odlučnih činjenica odredio provođenje dokaznog postupka te je odredio nastavak glavne rasprave za 29. listopad 2025. kada je njezin nedolazak podneskom od 29. rujna 2025. ispričala njezina majka UG, koja je uz ispriku okrivljenice iznijela i zamolbu da se okrivljenici zakaže termin zbog terapija i operacije u 2026. godini, a kojem podnesku je priložila i dokumente koje joj je poslala kćer i to podnesak okrivljenice od 17. rujna 2025. kojim ista postavlja molbu da se postupak protiv nje obustavi zbog nedostatka dovoljnih dokaza, a podredno ako se postupak ne obustavi traži odgodu ročišta za 2026. godinu zbog prirode njezine bolesti, a uz koji podnesak je priložila i Žalbu na nečuveno ponašanje dvojice policijskih službenika i to gospodina FG broj značke 43885 i gospođe BG broj značke 44612, prema kojem nije razvidno kome je isti podnesak niti kojeg dana podnijela, a uz isti primjerak žalbe je sudu priložila fotografije koje su uložene u spis na listovima 58 do 63, kojima se obraća sudu kao prijedlog dokaza da se uvidom u iste fotografije može vidjeti da nije nikoga polila kantom vode, već da je zalijevala svoju ječmenu travu, te je sudu ispriku za okrivljenicu podneskom 14. listopada 2025. za isti datum ponovila njezina majka uz ovjereni prijevod liječničke potvrde od 15. listopada 2025. koja je uložena u spis na listovima 67 do 69, a iz kojih proizlazi da prema istoj okrivljena nije sposobna putovati u Hrvatsku i da se ne može predvidjeti kada će biti sposobna za putovanje u Hrvatsku. Nedolazak okrivljenice ispričao je podneskom zaprimljenim preporučenom pošiljkom 24. listopada 2025. i njezin branitelj Tomislav Mučnjak uz ovjereni prijevod liječničke potvrde od 15. listopada 2025. koja je uložena u spis pod listom 72 i koja je identična primjerku potvrde što ga je priložila majka okrivljenice. Ovakvu liječničku potvrdu, budući nije našao objektivnog razloga za posumnjati u njezinu istinitost, sud je prihvatio kao relevantnu, te je ispriku za okrivljenicu prihvatio i glavnu raspravu zakazanu 29. listopada 2025. je odgodio, a u svrhu osiguranja dokaza vanraspravno je saslušan svjedok GG, uz pristanak branitelja okrivljenice Tomislava Mučnjaka, a nakon saslušanja svjedoka ŽG, branitelj okrivljenice je predložio sudu da sasluša majku svjedoka TG i majku okrivljenice UG, te je sud odredio nastavak glavne rasprave za 17. prosinac 2025. kada je rasprava ponovno odgođena uz ispriku što ju je sudu za okrivljenicu podnio njezin branitelj Tomislav Mučnjak, uz ovjereni prijevod s njemačkog jezika liječničke potvrde od 15. prosinca 2025., koji prileži spisu na listovima od 81 do 84., a prema kojem proizlazi da okrivljenica boluje od kroničnog poremećaja boli sa somatskim i psihičkim čimbenicima i da nije u mogućnosti otputovati u Hrvatsku, niti je psihički u stanju sudjelovati u sudskom postupku, niti je moguće predvidjeti kada će biti sposobna putovati u Hrvatsku i kada će biti u psihičkom stanju. Sud je u dobroj vjeri prihvatio i ovu ispriku za okrivljenicu i prema navedenoj liječničkoj potvrdu odgodio glavnu raspravu, te je uz pristanak branitelja okrivljenice u svrhu osiguranja dokaza vanraspravno saslušao svjedoka ZG, a valja napomenuti da je rasprava 17. prosinca 2025. odgođena nakon zamolbe branitelja okrivljenice Tomislava Mučnjaka, koji je naveo da okrivljenica dalje u postupku želi nazočiti dokaznom postupku i suočenju sa svjedocima.

4.1. Svjedok GG saslušan je uz izričitu dozvolu branitelja okrivljenice vanraspravno na zapisnik ovog suda 29. listopada 2025., a svjedok ZG, također uz odobrenje branitelja okrivljenice, vanraspravno na zapisnik ovog suda 17. prosinca 2025.

4.2. Svjedok GG izjavio je da se dobro sjeća da se dana 15. srpnja 2025., u 09:45 sati nalazio na adresi u [adresa] gdje se izvodila rekonstrukcija pomoćne građevine u skladu sa projektnom dokumentacijom, gradilište je uredno prijavljeno, ugovor sa glavnim izvođačem postoji, imenovanje voditelja radova postoji, imenovanje nadzornog inženjera postoji, imenovanje koordinatora zaštite na radu postoji, gradilišna tabla i glede zaštite na radu i glede Zakona o graditeljstvu postoji, kompletno gradilište je uredno, a on obavlja funkciju nadzora kao ovlašteni inženjer građevine. Navedeno su potvrdili da je sva dokumentacija uredna, Državni Inspektorat, policija, komunalno redarstvo. Kritične zgode pristupila je gospođa EG koju je tada vidio prvi put i ona je osporavala da se radi o njegovom objektu, shvatila je da se radi o njezinom, sudski vještak je potvrdio da je međa koju je on pokazao točna i da se objekt nalazi na njegovoj čestici. Kad se radila fasada predmetnog objekta gospođa je počela trgati izolaciju sa objekta što je bilo upravo toga dana, za što postoje fotografije, za što ju je upozorio da uništava tuđu imovinu, ona se derala i vikala, a ne sjeća se točno koje riječi je upotrebljavala, nalijevala je vodu u ljepilo, on ju je upozorio da uništava imovinu, zatim je uzela kantu vode i polila radnika i njega osobno na što je on pozvao policiju, a na što ju je upozorio u trenutku kada je počela trgati izolaciju. Par minuta nakon toga je došla policija, policija je pogledala njegovu dokumentaciju, zatim se ona počela derati na policajce. Na poseban upit sutkinje tko se toga dana nalazio na gradilištu odgovorio je da se na gradilištu nalazio on osobno, radnik ZG i njegova majka koja je bila na balkonu obiteljske kuće koja se nalazi odmah do predmetne građevine i istakao je da ga je ponašanje gospođe EG uznemirilo, kao i radnika ZG koji je čak odlučio prestati raditi na toj građevini, a uznemirena je bila i njegova majka. Na nekoliko posebnih pitanja branitelja okrivljenice svjedok je odgovorio da se predmetna građevina nalazi uz parapetni zid, što je potvrdio i sudski vještak za geodeziju, da je radi izvođenja radova doista morao preći među i stupiti na parcelu koja je u vlasništvu EG i da nije osobno tražio suglasnost od vlasnice te parcele, ali da je njegova majka TG obavijestila majku od gospođe EG da će se izvoditi radovi, na što je ona rekla da s tim nema nikakvih problema i da se u trenutku događaja gospođa EG nalazila na svojoj parceli i da nije plaćao nikakvu naknadu za korištenje njezine parcele, a da je znao da bi platio. Zaključno je naveo kako želi sudu ukazati na okolnost da je EG nakon predmetnog događaja više puta dolazila na među ili u neposrednu blizinu gdje su se izvodili radovi, s namjerom da ga isprovocira, što je njezin sin snimao sa mobitelom, a on se nije isprovocirao i nije pozivao policajce na postupanje.

4.3. Svjedok ZG izjavio je da je on zaposlenik tvrtke "Baupartners" d.o.o., vlasnika VG, koji je podizvođač glavnog izvođača "Niskogradnja Japec" , a radovi su se izvodili na čestici koje je vlasnik GG i članovi njegove obitelji, te je od poslodavca upućen tamo na građevinske radove postavljanja fasade. Radovi su se izvodili prije tri ili četiri mjeseca i on se ne može točno sjetiti kojega je dana došlo do incidenta povodom kojeg je pozvan kao svjedok, a u kojem je sudjelovala ženska osoba srednjih godina, koja je došla iza njega dok je izvodio radove i počela je galamiti na njega i to je govorila nešto na njemačkom jeziku i čupala je hidro izolaciju, polila ga je vodom iz kante za cvijeće i vodu je prolila po ljepilu i on je nastavio raditi svoj posao, a nakon nekog vremena je došla policija, on ne zna tko je pozvao policijske službenike. Na posebna pitanja sutkinje i odvjetnika odgovorio je da ne zna tko je ta ženska osoba, da li je to bio prolazeći građanin ili netko od susjeda, da je na mjestu događaja postojala ograda između zemljišta na kojem su se izvodili radovi i zemljišta na kojem se nalazila ta gospođa, da je ograda bila stara i da je prešao preko te ograde na zemljište na kojem se nalazila ta gospođa kako bi mogao izvesti radove i da se sjeća da mu je tada ta gospođa rekla da se makne s njezinog zemljišta, jer je to njeno, a na što on nije obraćao pažnju, jer je morao završiti posao i ostao je radove izvoditi sa njezinog zemljišta, da se ta gospođa nalazila na balkonu svoje kuće, od kuda je galamila, a potom je sišla dolje i kao što je rekao, polila ga vodom, čupala instalacije i polila ljepilo, a da je to učinila nakon što ga je prvo tražila da se makne s njezinog zemljišta, a što on nije učinio.

5. Budući je branitelj okrivljenice Tomislav Mučnjak zatražio odgodu ročišta 17. prosinca 2025. kako bi ista mogla prisustvovati dokaznom postupku i suočenju sa svjedocima to je nastavak glavne rasprave zakazan za 27. veljače 2026.

5.1.Ovoj glavnoj raspravi okrivljenica je prisustvovala osobno uz svog branitelja Tomislava Mučnjaka, te je pristupio i svjedok GG.

5.2. Okrivljenica ispitana u ovom postupku izjavila je da se ne smatra krivom i ne priznaje djelo prekršaja koje joj je stavljeno na teret te je u svojoj obrani navela da ostaje pri navodima svoje pisane obrane, što ju je za nju podnio njezin branitelj Tomislav Mučnjak. Sudu samo želi pojasniti da se je kritične zgode odnosno dana 15. srpnja 2025. u 9:45 sati nalazila u [adresa], gdje se nalazi kuća koja je u posjedu njene majke UG i nje osobno. Te zgode došla je na poziv njene majke kako bi potpisala dokumentaciju vezanu za razvrgnuće suvlasničke zajednice koja je postojala na ovoj čestici temeljem dogovora njenog pokojnog oca i njegovog brata. Toga jutra kada se je probudila vidjela je u svom dvorištu njoj nepoznate ljude, nekakve kante, alat i slično, što je sve bilo na njenom zemljištu, na što je nazvala majku budući je ista tada boravila u [adresa] i njena je pretpostavka da je susjed Drenški misleći da nijedna od njih nije u kući, pristupio građevnim radovima na način da je maknuo ogradu i jednom radniku je on omogućio da radove izvodi na način da pređe na njezino zemljište. Ona je na to izašla na balkon svoje kuće i rekla je: "Halo, vi ste u mom vrtu, molim vas da napustite moj posjed.", to je gospodin GG morao čuti, međutim okrenuo joj je leđa, radnik je nastavio sa radovima i ignorirao ju je. Na to je nazvala svog odvjetnika Tomislava Mučnjaka budući ju je isti zastupao u postupku razvrgnuća i rekla mu je da se u njenom vrtu nalaze gospodin GG i jedan radnik i pitala je odvjetnika za savjet i što da radi, na što joj je odvjetnik rekao da li ju je GG pitao za dozvolu da pristupi na njezin posjed radi izvođenja radova, na što je odgovorila da nije, i odvjetnik ju je savjetovao da pozove policiju, što je i učinila. Policijski službenici su zaprimili njenu prijavu i rekli su da će doći tijekom dana, na što se je ona spustila u dvorište i obratila se je GG i tom radniku riječima: "Molim vas napustite moj vrt.", na što je gospodin GG se obratio svom radniku i rekao: "Ništa se ti ne brini, samo ti radi dalje.". Ona je tamo zatekla kanticu kojom njena majka zalijeva cvijeće, te je istu napunila vodom i obratila im se riječima: "Idem zaliti svoju travu na mojem posjedu i molim vas maknite se od tamo.". Ona je zalijevala travu, a istu nije uzela sa namjerom da zalije radnika, a da li je koja kap vode njega okrznula ona ne zna. Na poseban upit sutkinje da li se je gospodinu GG i zatečenom radniku obraćala povišenim tonovima, odgovorila je da nije, nego im je samo rekla: "Maknite se, ja zalijevam svoju travu.". U to vrijeme su stigli policijski službenici koji su prvo pristupili gospodinu GG, nakon čega joj je prišao jedan od policijskih službenika te ju je isti upitao zašto ne pusti GG na miru i zašto ju to smeta na što je ona reagirala i rekla da nije način da joj se obraća na taj način. Taj policijski službenik je to očito shvatio kao kritiku, te je tek naknadno razgovarao s njom i tražio ju je na uvid osobnu iskaznicu i pozvao ju da ide sa njim do automobila, na što je ona rekla da automobil stoji na dvorištu GG, na što je ona rekla da neće prelaziti česticu od susjeda i išla je okolnim putem do službenog automobila u kojem je sjedio taj isti policijski službenik i nije ju pozvao da uđe u automobil, niti je isti izašao van nego je samo spustio prozor i postavio neka pitanja na koja je ona odgovorila. Tog jutra je bilo jako vruće i ona se je osjećala iscrpljeno i pozvala je policijskog službenika da sjednu u kuću i razgovaraju, na što nije pristao, uputio ju je da ide kući i da će doći naknadno, ona ga je čekala u kući i konačno je dočekala tog policijskog službenika koji je došao u automobilu u prisutnosti kolegice i samo joj kroz prozor pružio prekršajni nalog na kojeg se može žaliti u roku od tjedan dana, a odbila je potpisati taj prekršajni nalog istog je naknadno proslijedila odvjetniku koji je uložio prigovor.

6. U nastavku dokaznog postupka pročitana je dokumentacija koja prileži spisu i to prekršajni nalog pod brojem 000524393940 koji je po pravodobnom prigovoru okrivljenice stavljen izvan snage na zapisnik ovog suda 15. rujna 2025., a uvidom u isti utvrđeno je da je isti okrivljenica odbila potpisati, a da je prekršajni nalog izdao policijski službenik FG, pročitan je prigovor okrivljenice od 21. srpnja 2025. što ga je uz prateću dokumentaciju za okr. podnio branitelj Tomislav Mučnjak, a koja dokumentacija prileži spisu na listovima 3 do 29 i koja u naravi predstavlja fotografije predmetne nekretnine u vlasništvu okrivljene i samog čina smetanja posjeda od strane ŽG i SG, a koje fotografije su uslikane sa balkona okrivljenice neposredno prije događaja, a nakon izvođenja ovih dokaza okrivljenica je na posebno pitanje sutkinje tko je sačinio predmetne fotografije odgovorila da ih je za vrijeme događaja sačinio njezin sin i ona osobno, a nakon što su pročitani iskazi svjedoka koji su vanraspravno saslušani okrivljenica je na upit sutkinje odgovorila da nije bila upoznata sa iskazom ovih svjedoka, a na što je reagirao njezin branitelj ukazujući da da joj je zapisnike uredno i na vrijeme poslao i da je bio siguran da ih je okrivljenica pročitala, a na što okrivljenica poriče da je iste pročitala, pa su joj isti ponovno predočeni, pa je okrivljenica nakon što je pročitala iskaze svjedoka prigovorila tim iskazima u cijelosti uz tvrdnju da nisu istiniti i da ju smeta da ju je ŽG oslovljavao sa gospođom EG, jer je ona za njega gospođa EG.

6.1. Budući su obrana okrivljenice i iskaz svjedoka GG u bitnom bili suprotni sudac je odredio izvođenje dokaza suočenjem a na okolnost nastanka dinamike predmetnog događaja kritične zgode, a povodom kojeg događaja se vodi ovaj prekršajni postupak. Pri suočenju isti su u cijelosti ustrajali pri svojim verzijama događaja, prema njihovom stavu i držanju osjetila se njihova međusobna napetost budući su jedan prema drugom stajali u napadačkom stavu, te izraziti međusobni animozitet.

6.2. Dalje je u dokaznom postupku, u nastavku glavne rasprave 21. svibnja 2026. saslušana svjedokinja, majka okrivljenice, UG koja je izjavila da ona uopće nije bila prisutna i nije bila u Zagrebu na dan kada se navodno dogodio ovaj incident povodom kojeg se vodi ovaj prekršajni postupak protiv njezine kćeri EG. Toga dana 15. srpnja 2025. ona je bila u Njemačkoj, a inače živi i u Zagrebu, na adresi [adresa], a na poseban upit sutkinje da li poznaje ŽG, odgovorila je da joj isti nije poznat i da nikada sa njim nije osobno razgovarala, ona je suvlasnica kuće na navedenoj adresi, zajedno sa svojom kćerkom i da ne poznaje majku ŽG i da niti GG niti njegova majka nisu ikada tražili od nje dopuštenje radi izvođenja radova i da pristupe na njezinu parcelu.

6.3. Nakon izvedenih dokaza sudac je ocijenio potrebnim ponoviti poziv ovlaštenom predstavniku tužitelja i svjedoku policijskom službeniku FG koji se urednom sudskom pozivu za 21. svibanj 2026. nije odazvao, kao niti ovlašteni predstavnik tužitelja, koji se do sada u postupku nije odazvao niti jednom urednom sudskom pozivu, pa je glavnu raspravu toga dana prekinuo i nastavak iste zakazao za 9. srpanj 2026., s time da je okrivljenicu i njezinog branitelja pozvao da za nastavak glavne rasprave pripreme svoje završne riječi.

7. Na ovome sudu u Uredu predsjednice suda Zdravke Jagić, 8. lipnja 2026., preporučenom pošiljkom zaprimljen je zahtjev za izuzeće sutkinje koja vodi ovaj prekršajni postupak, uz pritužbu za njezin rad, a zahtjev je potpisan po okrivljenici osobno, bez potpisa i štambilja njezinog branitelja Tomislava Mučnjaka, a po zahtjevu za izuzeće suca, od sutkinje je po Predsjednici suda elektroničkim putem zatraženo očitovanje na predmetni zahtjev kojem traženju je sutkinja u dodijeljenom roku odgovorila 11. lipnja 2026., a postupajući po predmetnom zahtjevu Predsjednica suda donijela je Rješenje poslovni broj 29 Su-398/2026-4 16. lipnja 2026. kojim se odbija zahtjev Lare Ćorluke za izuzećem sutkinje Gordane Prpić u predmetu ovog suda poslovni broj Pp-10334/2025.

8. Glavna rasprava nastavljena je 9. srpnja 2026. i to u nazočnosti okrivljenice osobno uz branitelja Tomislava Mučnjaka, a bez nazočnosti uredno pozvanih predstavnika tužitelja i svjedoka FG, koji se urednim sudskim pozivima nisu odazvali, niti su svoj izostanak opravdali. Nalazeći činjenično stanje utvrđenim po provedenim dokazima, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka sudac je našao da nije potrebno saslušavati svjedoka FG i da su odlučne činjenice u potpunosti utvrđene, pa je pozvao branitelja okrivljenice i okrivljenicu da iznesu svoje završne riječi.

8.1. Branitelj okrivljenice iznoseći završnu riječ istakao je da okrivljena u cijelosti poriče prekršaj koji joj se prekršajnim nalogom stavlja na teret. Ista je u svojoj obrani istaknula kako nisu istinite tvrdnje da bi okrivljena spornoga dana u 9:45 sati u Zagrebu, na adresi [adresa], na javnom mjestu narušavala javni red i mir. Također je netočan navod da bi okrivljena u prisutnosti policijskih službenika vikala na sav glas neartikulirano na način kako je to opisano prekršajnim nalogom. Istinita činjenica je da je spornoga dana okrivljenica boravila na adresi u [adresa], dakle ista se nalazila na posjedu nekretnine koja je u njezinome suvlasništvu, a što je potvrdio i sam svjedok ZG u svom iskazu. Dakle, tijekom spornog događaja okrivljena se nalazila isključivo na nekretnini u svom suposjedu, a ne na javnome mjestu, a na koju nekretninu su neovlašteno i bez valjane pravne osnove pristupili svjedok GG, svjedok ZG i treća nepoznata osoba na način, a što potvrđuje i svjedok ZG u svom iskazu, da su uklonili postojeću žičanu ogradu između nekretnine svjedoka GG i ovdje okrivljene, te su neovlašteno pristupili na teren okrivljene. Čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da tko ima pravo zaštite posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja roka od 30 dana i silom od onoga tko mu je posjed samovlasno oduzeo ili ga u posjedu uznemirava, ako je to nužno, jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna i to na način da u zaštiti svoga posjeda ne primijeni prekomjernu silu (dopuštena samopomoć). Prema odredbi Konvencije o ljudskim pravima čl. 1. protokola br. 1. svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoga vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te općim načelima međunarodnog prava. Iskazom svjedoka ZG dokazano je da je okrivljena upozorila nepoznate osobe da borave na privatnom posjedu, te od istih zatražila da bez odlaganja napuste privatni posjed, a što su iste odbile, te su bez ovlaštenja nastavile radove na nekretnini okrivljene. Obrana ukazuje na propust policijskog službenika CG koji nakon što je prvobitno pristupio na adresu [adresa], a potom i na nekretninu okrivljene, na kojoj je i nadalje uočio tri osobe koje bez zakonskog ovlaštenja borave na tuđoj nekretnini nije iste spriječio da zadiru u tuđi posjed i vlasništvo. Ujedno okrivljena je počiniteljima kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora (čl. 141 KZ), dakle svjedoku GG i ZG ukazala na neovlašteni boravak i zadiranje u njezino vlasništvo, koji posjed su isti odbili napustiti, a iz kojeg razloga je okrivljena iskoristila svoje pravo samopomoći radi zaštite vlastitog posjeda. Uvidom u dostavljenu potvrdu III PP Zagreb od 7. listopada 2025. godine, te uvidom u iskaz svjedoka GG na ročištu dana 29. listopada 2025. ukazuje se da svjedok nevjerodostojnim iskazom te iznošenjem neistinitih činjenica dva različita događaja opisuje kao događaj od dana 15. srpnja 2025., a sve na štetu okrivljene. Slijedom navedenoga evidentno je da korištenje zakonskog ovlaštenja na pravo samopomoći iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ni u kojem slučaju ne predstavlja obilježje prekršaja koji se okrivljenoj stavlja na teret. Snaga pravne države ogleda se u tome da procesuira osobe koje su počinile prekršaj, ali i da ne proglašava krivima osobe koje štite svoje pravo vlasništva i posjeda od osoba koje neovlašteno zadiru u tuđi posjed, bez postojanja za to valjane pravne osnove, ugovora ili odluke suda. Slijedom navedenoga predlaže se da sud donese oslobađajuću odluku.

8.2. Okrivljenica je u svojoj završnoj riječi izjavila kako nakon provedenog dokaznog postupka nije sporno da je između nje i gospodina GG postojao sukob oko privatnog posjeda. Međutim, predmet ovog postupka nije građanskopravni niti vlasničkopravni odnos među strankama, nego isključivo pitanje jesu li u konkretnom slučaju dokazana sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Odgovor na to pitanje može biti samo jedan: nisu! Tijekom cijelog postupka nije dokazano nijedno od ključnih obilježja prekršaja koji se njoj stavlja na teret. Prvo i temeljno zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jest da se radnja mora dogoditi na javnom mjestu. To nije sporedna okolnost niti procesna formalnost, to je jedan od konstitutivnih elemenata samog prekršaja, ako toga nema, nema ni prekršaja. Upravo zbog toga Visoki prekršajni sud u odluci Jž-242/2020-2 jasno ističe da javnim mjestom može biti samo prostor dostupan neodređenom broju osoba odnosno prostor kojem javnost ima slobodan pristup. U ovom predmetu takva činjenica nije dokazana, naprotiv svi izvedeni dokazi potvrđuju upravo suprotno, policijski prekršajni nalog navodi da se događaj odigrao na adresi [adresa], a svjedok ZG potvrđuje da je prešao ogradu i ušao na privatni posjed. Drugim riječima, upravo dokaz optužbe pobija navode optužbe. Ako se događaj nije dogodio na javnom mjestu nego na ograđenoj privatnoj nekretnini tada nedostaje jedno od zakonom propisanih obilježja prekršaja. Bez javnog mjesta nema odgovornosti po čl. 13. To predstavlja pravnu zapreku za donošenje osuđujuće presude, čak i kad bi sud zanemario prethodno navedenu odlučnu činjenicu nije dokazano ni drugih bitnih obilježja ovog prekršaja. Naime svrha čl. 13. nije zaštita pojedinačnih osjećaja pojedinih osoba, njime se štiti javni red i mir. Dalje navodi da u ovom postupku nije dokazano da je jedan građanin bio uznemiren, da je bilo tko osjećao strah, da se okupilo veći broj ljudi, da je nastao bilo koji poremećaj javnog reda, niti da je postupila bilokakva posljedica koju zakon zahtjeva i da jedini dokaz optužbe predstavlja subjektivni doživljaj policijskog službenika no da međutim subjektivni dojam nije dokaz, pretpostavka nije dokaz, zaključak nije dokaz, sud ne odlučuje na temelju pretpostavki, nego isključivo na temelju pouzdano utvrđenih činjenica. U ovom predmetu takvih činjenica nema. Visoki prekršajni sud u odluci Jž- 1496/2017 izričito je zauzeo pravno stajalište da samo verbalno vrijeđanje ili neugodna komunikacija nisu dovoljni za ostvarenje obilježja čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Činjenični opis mora sadržavati ponašanje koje po svojoj naravi predstavlja svađu, viku ili drugo zakonom predviđeno narušavanje javnog reda. Drugim riječima, zakon ne sankcionira svaku povišenu emociju, ne sankcionira svaki privatni sukob, ne sankcionira svaku verbalnu raspravu među građanima, posebno ne sankcionira osobu koja od drugih zahtjeva da napusti njezin privatni posjed. Riječi:

Makni se s moga, predstavljaju upravo zahtjev vlasnika da neovlaštene osobe napuste njegov posjed. Takav zahtjev sam po sebi ne predstavlja narušavanje javnog reda i mira, naprotiv predstavlja ostvarivanje prava vlasnika na zaštitu posjeda koje proizlazi iz čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Okrivljena poriče da je polila radnika ZG sa kantom vode, navodeći da za takvu ozbiljnu tvrdnju nije ponuđen niti jedan dokaz i da ne postoje fotografija, videosnimka, medicinska dokumentacija, službena zabilješka o mokroj odjeći, očevid, materijalni trag niti bilo koji drugi objektivni dokaz, postoji samo tvrdnja, a tvrdnja sama po sebi nije dokaz. Okrivljena dalje iznosi da kazneno i prekršajno pravo ne poznaju institut osuđivanja na temelju pretpostavi. Ako za određenu činjenicu nema dokaza tada se ona pravno smatra nedokazanom. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je stvarni uzrok događaja bio spor oko privatnog zemljišta, to potvrđuju iskazi svih sudionika, međutim, privatni imovinskopravni spor ne može se uvjetno pretvoriti u prekršaj protiv javnog reda i mira, da je na upravo takvu opasnost upozorio je Visoki prekršajni sud u svojoj odluci Ppž- 7724/2022-2 naglašavajući da se čl. 13. ne smije tumačiti ekstenzivno te da izraz "Na drugi način remeti javni red i mir", ne dopušta proizvoljno proširenje prekršajne odgovornosti. Prekršajne norme moraju se tumačiti restriktivno, svako drugačije tumačenje bilo bi protivno načelu zakonitosti iz čl. 31. Ustava RH, te čl. 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Sud ne može proširivati zakonski opis prekršaja, sud može primijeniti samo ono što zakon propisuje. U ovom postupku ona nije bila dužna dokazivati nevinost, teret dokazivanja tijekom cijelog postupka leži isključivo na ovlaštenom tužitelju i da je to jedno od temeljnih načela prekršajnog prava. Ako postoji razumna sumnja u bilo koju odlučnu činjenicu sud nema zakonsku mogućnost donijeti osuđujuću presudu. U ovom predmetu ne postoji samo jedna sumnja, postoji čitav niz ozbiljnih i međusobno povezanih sumnji, sporno je mjesto događaja, sporno je postojanje javnog mjesta, sporno je postojanje narušavanja javnog reda, sporno je navodno polijevanje vodom, sporna su bitna obilježja samog prekršaja. Takva količina nedoumica isključuje mogućnost osuđujuće presude. Visoki prekršajni sud u svojim odlukama dosljedno naglašava da se osuđujuća presuda može donijeti samo kada su odlučne činjenice utvrđene s potpunom sigurnošću, sve dvojbe moraju se riješiti u korist okrivljenika. To nije pitanje milosti, to je pitanje primjene zakona. Načelo in dubio pro reo nije deklarativno načelo, ono predstavlja jednu od temeljnih garancija pravičnog postupka i vladavine prava. Zaključno, ovaj postupak nije dokazao da je počinila prekršaj, pokazao je upravo suprotno, pokazao je da se događaj odvijao na privatnom posjedu, pokazao je da nije bila na javnom mjestu, da nije narušavala javni red i mir, pokazao je da se privatni imovinskopravni spor pokušava pravno kvalificirati kao prekršaj protiv javnog reda i mira iako za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Kako nisu dokazana sva zakonska obilježja prekršaja koji se njoj stavlja na teret niti su otklonjene sumnje, ona predlaže sudu na temelju čl. 182. Prekršajnog zakona da donese oslobađajuću presudu. Svaka druga odluka bila bi protivna načelu zakonitosti, pravilima o teretu dokazivanja, ustaljenoj praksi Visokog prekršajnog suda RH, te temeljnom načelu in dubio pro reo koje obavezuje svaki sud u demokratskoj pravnoj državi.

9. Nakon ovako provedenog postupka na temelju svih izvedenih dokaza, analizirajući svaki pojedinačno i dovođenjem ih u međusobnu svezu, sudac smatra da su potpuno točno utvrđene sve odlučne činjenice, koje čine sva zakonom propisana obilježja prekršaja koji je okrivljenici stavljen na teret. Naime, čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a po ocjeni suda okrivljenica je upravo kritične zgode time što je vikala na sav glas neartikulirano na GG, vlasnika posjeda s kojim graniči njezin posjed i time što je treću osobu- radnika ZG, koji je izvodio građevne radove na objektu u vlasništvu GG polila kantom vode, ostvarila obilježje prekršaja i direktno narušila javni red i opću smirenost u odnosu na vlasnika susjedne zemljišnoknjižne čestice GG i u odnosu na treću osobu radnika ZG, koji u odnosu na okrivljenicu kao susjed i kao treća osoba, građanin predstavlja javnost i čije ponašanje je kod istih izazvalo osjećaj uznemirenosti čime je nedvojbeno svojim postupanjem remetila javni red i mir, a iako je po provedenom postupku jasno utvrđeno da se sam događaj odvio na međi između privatnih posjeda koji su u vlasništvu GG na adresi [adresa] i na posjedu koji je u suvlasništvu okrivljenice EG, na adresi [adresa] da je i prije samog kritičnog događaja postojao očiti sukob oko privatnog posjeda između navedenih, to ne opravdava postupanje okrivljenice kritične zgode, budući je opisana radnja vikanja i polijevanje radnika ZG kantom punom vode kao remećenje javnog reda i mira na drugi način, u cijelosti dokazana i po ocjeni suda predstavlja bitno obilježje prekršaja koji joj je stavljen na teret, a koji je posljedično izazvao kod navedenih osjećaj uznemirenosti. Okolnost što se okrivljenica kritične zgode nalazila na svom privatnom posjedu, dvorištu kako je to upisano u zemljišnoknjižni izvadak ne oslobađa okrivljenicu prekršajne odgovornosti za takovo postupanje jer je direktno ugrozilo prisutne, koji su istina kako su to i potvrdili zašli na njezin posjed, međutim ne i samo postupanje, čime sve utvrđeno ukazuje da je prekršaj počinjen na javnom mjestu, jer je njegova posljedica nastupila na fiktivnom javnom mjestu - međi ove dvije čestice, konkretno u samom dvorištu, koje nisu same po sebi javna mjesta, međutim s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja prekršaja, svojim posljedicama koje su izazvale kod susjeda GG i ZG, treće osobe i koji u odnosu na okrivljenicu predstavljaju javnost, a mogle su biti dostupne i ostalim građanima to sud u konkretnom slučaju smatra da, s obzirom na ponašanje okrivljenice u točno utvrđenim okolnostima, mjesto na kojem se dogodilo opisano ponašanje, predstavlja javno mjesto.

10. Svoje uvjerenje sudac prvenstveno temelji na iskazima saslušanih svjedoka ŽG i ZG, budući su isti iskazivali sigurno i određeno, dobro se sjećajući svih detalja kritičnog događaja, dok sud međutim nije prihvatio obranu okrivljenice, ocjenjujući da je ista upravljena na otklanjanje prekršajne odgovornosti od okrivljenice, a obrana je bazirana prvenstveno na institutima građanskog i kaznenog prava, što nije u nadležnosti ovog suda niti ovog prekršajnog postupka koji je vođen radi utvrđivanja krivnje okrivljenice za prekršaj za koji se tereti optužnim aktom tužitelja i koji je u nadležnosti ovog suda i koja obrana ne opravdava postupanje okrivljenice kritične zgode, jer prema pravnoj praksi građani su i susjedi i treće osobe kod kojih je postupanjem okrivljenice izazvana posljedica, konkretno osjećaj uznemirenosti. Također sudac nije mogao kao dokaz cijeniti iskaz saslušanje svjedokinje LG majke okrivljenice, budući ista nema neposrednih saznanja o samom kritičnom događaju, a niti je mogao izvesti dokaz o krivnji okrivljenice temeljem provedenog suočenja, jer su i okrivljenica i svjedok GG koji su upravo i suočeni na okolnost dinamike samog događaja, čvrsto ustrajali pri svojim ranijim iskazima koji su u bitnome suprotni. Zaključno, završni govor branitelja i završni govor okrivljenice nakon završenog dokaznog postupka ne obvezuju suca i ne predstavljaju obranu okrivljenice, jer je iznošenje obrane isključivo pravo okrivljenice da se izjasni o okolnostima koje ju terete i iznese činjenice koje joj idu u prilog, što je ista i iskoristila prilikom iznošenja svoje obrane kada navedeno nije osporavala pa je sudac ocijenio da završna riječ okrivljenice nije dokaz i da ga ne mora uzimati u obzir niti analizirati prilikom utvrđenog činjeničnog stanja i da nije od utjecaja na zakonito i pravilno suđenje u konkretnom slučaju.

10.1. S obzirom da je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno našao utvrđenim činjenice koje čine obilježja prekršaja koji je okrivljenici stavljen na teret, to je sud okrivljenicu proglasio krivom i izrekao joj je novčanu kaznu.

10.2. Za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

11. Prilikom odluke o adekvatnoj sankciji, sudac je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti. Kao olakotno okrivljenici je uzeo dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, pa joj je izrekao novčanu kaznu u zakonom zapriječenom minimumu, a za koju smatra da je primjerena značaju i težini počinjenog prekršaja, stupnju njezine odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, držeći da će se ovakvom novčanom kaznom u cijelosti postići svrha prekršajnih sankcija i djelovati na okrivljenicu da svojim postupanjem više ne počini ovakvo djelo prekršaja.

12. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenica proglašena krivom, obvezna je naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljini trajanja postupka, te njezinim financijskim prilikama.

Zagreb, 13. srpnja 2026.

Zapisničar

Sudac

Matej Jodanović

Gordana Prpić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8 u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Dostavna naredba:

1. okrivljenici: EG, putem branitelja odvj. Tomislav Mučnjak,

2. branitelju: odvj. Tomislav Mučnjak, Zagreb, Štefanovec 110A,

3. tužitelju: MUP, PUZ, III PP Zagreb,

4. pismohrana – ovdje