Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 82 Kzd-95/2024-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Mitri Meštrović kao sucu za mladež, uz sudjelovanje Tihane Petrović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠĐ zbog kaznenog djela iz čl. 174. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11) i čl. 177. st. 2. KZ711, sve u vezi čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (u daljnjem tekstu ODO Zadar) poslovni broj KOz-DO-54/2020. od 10. rujna 2020., konačno uređene 7. listopada 2025. nakon održane rasprave zaključene dana 7. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenika ODO Zadar RĐ, oštećenika JĐ, okrivljenika osobno i braniteljice okrivljenika Darie Krajina Štivičić, odvjetnice u Zadru, 10. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o j e

Temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, 36/24 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08),

Okrivljenik ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i R, rođen **.**.1974., u [adresa], gdje i prebiva [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, zaposlen, razveden, otac dvoje djece, neosuđivan

Oslobađa se od optužbe

1. da je u razdoblju od 20. listopada 2019. do srpnja 2020., u Zadru, iako svjestan da je dijete TĐ rođen **.**.2007. pravomoćnom i ovršnom posudom Općinskog suda u Zadru broj P-5541/09 od 28. rujna 2010. pravomoćnom 25. listopada 2010. povjeren na čuvanje i odgoj majci BĐ, dok su u skladu s presudom njemu kao ocu određeni susreti i druženje s imenovanim djetetom svaki drugi dan u trajanju od 3 sata u smjeni suprotno od nastave, svaki drugi vikend u trajanju od petka u 18,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, polovicu ljetnih i zimskih školskih praznika, svaki drugi državni praznik i blagdan, te po dogovoru roditelja drukčijem od određenog minimuma ove odluke, preuzeo dijete od BĐ kako bi navedeno dijete održalo susrete i druženje s njim tijekom vikenda kako je to određeno presudom, nakon čega je u nakani da dijete neovlašteno ostavi kod sebe, protekom vikenda dijete ostavio kod sebe na adresi gdje stanuje, te ga nije vratio majci BĐ kojoj se prestao javljati na telefonske pozive kojima je ona htjela stupiti u kontakt s djetetom čime je imenovano dijete protivno pravomoćnoj presudi nastavilo živjeti kod njega

dakle, kao roditelj protupravno zadržao dijete,

2. da je u razdoblju od 20. listopada 2019. do srpnja 2020., kao otac djeteta JĐ rođenog **.**.2007. iako svjestan da opisanim postupanjem ugrožava pravilan psihofizički razvoj svog djeteta koji je ionako otežan uslijed djetetovih poteškoća sa djetetovim sluhom te vezano uz to razvojem govora, također uvažavajući okolnost da je riječ o emocionalno nezrelom dječaku čije su kognitivne sposobnosti na razini niskog prosjeka, a što ga čini podobnim za manipulativne i sugestibilne poruke, pa pristajući na to, u cilju manipulacije i emocionalnog odvajanja djeteta od majke BĐ djetetu govorio da je bio tužan nakon što je njegova bivša supruga BĐ, a majka njegovog sina JĐ našla izvanbračnog druga ĆĐ, objašnjavao mu da ga majka ponekad laže, a da dijete zna uvijek kad majka laže jer da tako kaže on i njegova sestra HĐ, da ga mama viče i da se zbog toga ne može koncentrirati, pa tako ne može pisati domaći rad, dok on kao otac nije ništa kriv, te da on želi živjeti s njim, a da on kao otac na nikakav način nije utjecao na njega iako je svjestan da takvo što ne odgovara istini, pa je tako kod svih članova njegove obitelji prema djetetu stvorio pozitivnu sliku, a u odnosu na djetetovu majku negativnu zbog čega dijete govori da zna sve što se dogodilo u prošlosti jer da je njega mama vukla i udarala po licu, a kada bi bio kod njega preko vikenda da bi ga majka zvala i tjerala da dođe kući i ode od oca, te da se mama ružno ponaša, a da je mama tukla i njegovu sestru, a svoju kćerku J pa da je tako vidio dva puta kada je majka plesnula HĐ zbog čega je HĐ završila u bolnici, te je dijete obavještavao o stadiju i tijeku sudskih postupka i postupanju službenika Centra za socijalnu skrb u Zadru, pa je tako dijete TĐ redovito izjavljivalo da njega muči i sud i centar, a da ga on redovito izvješćuje kada će doći sud, zbog čega dijete TĐ prema majci ima ambivalentne osjećaje iako je u ponašajnom otporu vezano za život i kontakte s njom, dok oca idealizira te su djetetovi otpori prema majci izazvani očevim manipulativnim porukama pa je tako dijete TĐ dječak koji je iracionalno otuđen od majke i koji daje beznačajne i smiješne isprike za odbacivanje majke zbog čega dijete idealizira život s ocem, a odbija i negativno opisuje i rodbinu s majčine strane što ukazuje da je njegov sin dijete TĐ u procesu iracionalnog otuđenja od majke, odnosno da je od nje potpuno otuđen,

dakle, zlostavio dijete,

čime da bi počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – pod točkom 1. oduzimanje djeteta opisano i kažnjivo po čl. 174. st. 2. u vezi sa st.1. KZ/11 i djelom po točkom 2. povredu djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je dana 11. rujna 2020. optužnicu poslovni broj KOz-DO-54/20 protiv okrivljenika ŠĐ zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – pod točkom 1. oduzimanje djeteta opisano i kažnjivo po čl. 174. st. 2. u vezi sa st.1. KZ/11 i djelom po točkom 2. povredu djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11 sve u vezi čl. 51. KZ/11, koja optužnica je konačno uređena 7. listopada 2025.

2. Okrivljenik se očitovao da se na smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Okrivljenik ispitan na raspravi ostao je pri svojoj obrani koju je do sada iznio u ovom kaznenom postupku, pa je tako prilikom pravog ispitivanja opisao da je njegov sin cijelo vrijeme htio živjeti kod njega, ali kako je sazrijevao, da je taj pritisak rastao. Da je njegova kćer HĐ živjela kod njega od 2014. radi trajno narušenih odnosa s majkom. Nju da je majka fizički napala, kćer je završila na hitnom prijemu i od tada je on dobio skrbništvo nad njom. Njegov sin da ga je stalno pitao kad će doći kod njega, a on mu nije znao dati odgovor, čak se posavjetovao i sa osobama koje su stručnije od njega na koji način da mu to objasni. JĐ je odmah inkriminiranog događaja rekao majci da se neće vratiti i to da mu je rekao kada je došao kod njega kući, te da je milio da je to još jedan od tih pokušaja njegovog sina, obzirom da je već jednom bio došao kod njega u vrijeme kada nije trebao doći po presudi i onda da je zvao BĐ da dođe po njega, na što je ona došla i odvela ga kući. Nije točno da bi zz oštećenika došla u nedjelju po JĐ kao što je to bilo uobičajeno, da nije došla jer se JĐ s njom čuo telefonskim putem i u subotu i u nedjelju i rekao joj da je voli, ali da neće više živiti u toj ludnici. Ona ne samo da nije došla u nedjelju, nego ga nije uopće zvala i u srijedu, nakon 3 dana, iz revolta ga je ispisala s Juda, koji JĐ trenira i jako voli. JĐ da ga je tada nazvao da je ispred dvorane i da ne može ući, na što je on zvao trenera i pokušao mu objasniti. BĐ da je isto pokušao dobiti na mobitel, ali ona se njemu ne želi javiti i uopće ne želi razgovarati s njim. Par dana kasnije da je nazvao Centar za socijalnu skrb, ravnateljicu Centra i rekao joj da ima problem, da je dijete kod njega, a ne bi smjelo biti i da je on u prekršaju, na što da mu je rekla da što će mu pomoći kad je dijete samo došlo kod njega te ga spojila s gospođom CĐ, koja vodi njihov slučaj. Rekao je i njoj da ne zna što da napravi. On da je zvao Centar da im to prijavi, ali oni nisu ništa napravili. I fizički da je otišao tamo, međutim da mu nisu bili skloni pomoći. Nakon toga da je dobio od suda da mora vratiti dijete, prošlo je bilo malo vremena, možda mjesec dana, pisalo je da mora dijete vratiti u roku od 3 dana, inače da će platiti kaznu od 10.000,00 kuna, tako negdje, ne zna kolika je cifra bila. Djetetu da je uspio objasniti i privoliti ga da ode kod mame, vratio ga je na vrijeme. Ostavio ga je kod CĐ, na dogovoreno mjestu, odnosno kod stana od IĐ, njezine majke. Rekao je sinu da bude dobar i da se ne svađa i stvarno je otišao. Kada je došao do kuće, da se popeo na terasu i sin se vratio natrag, da je pričao na telefon, zvao je 92, da su se vjerojatno u međuvremenu zakačili, ne zna točno što je bilo, sin da je rekao da mu je mama rekla da uzme svoje stvari i ode ća, a kada joj je rekao da su mu sve stvari kod tate, da mu je rekla "ajde onda ulazi u auto gluvi konju", na što je da je sin jako osjetljiv jer ima problema sa sluhom. Putem da je nazvao policiju koja je došla kod njega kući i rekli su mu da oni to ne mogu riješiti, nego da mora gospođa T koja radi vezano za djecu. Ona da ih je pozvala već u petak, da su uz njega išla i njegova kćer HĐ, te sin JĐ. Izjavu da su dali HĐ i JĐ, s njim da puno nije komunicirala. Poslije toga da mu je došla još jedna presuda pa je on išao na sud da kontaktira sa sutkinjom da joj objasni za što ga se optužuje kada zna da nije kriv. Nije istina da je on sina uzeo fizički i da mu nije dao da ode. To da je nemoguće i još ne može vjerovati da to piše. Sin da je spavao kod majke kad mu je bila rodbina i prošli tjedan da je bio kod nje, sin da mu samo kaže "tata idem ja kod matere". Sin da je bio samo razočaran s njenim ponašanjem od ranije, jer je bio loš u školi pa mu nisu htjeli dati mobitele, nitko ga nije zvao na rođendane jer nosi aparate i to. Okrivljenik da ga je upisao u Libru, dodatnu školu blizu Čistoće negdje, gdje rade profesorice za svu djecu i onu koja imaju problema i onu koja su napredna. JĐ da u šestom razredu nije znao tablicu množenja, niti koji je glavni grad Hrvatske, ni gdje je [adresa], gdje je Split i slično. Njegov otac da je sa JĐ efektivno radio i učio ga hrvatski, a on da je sa sinom vježbao matematiku jer inače sin radi uz asistenta. JĐ da mu je ispričao kada mamu pita pomoć, da ga ona zaključa i ode sa svojim dečkom. U školi da su mu rekli da JĐ svi vole, ali da ima problema i da je u zaostatku, bez obzira na asistenta. Ovaj njegov rad s djetetom da je sve bilo kratko. Kada je nazvao u Libri radi jednog zadatka kojeg nije znao riješiti, oni da su mu dali do znanja da ako se Franina majka pojavi još jednom da će zvati policiju jer im je dužna neke novce i da je JĐ ispisan od strane majke. Pri rastavi da je tražio da provjere gdje djeca žive, a oni da nisu tri godine otišli pa je tražio nadzor nad sobom i nad CĐ da Centar vidi kako je kod koga. On da je s JĐ toliko radio, da je završio kod gastroenterologa pa su ustanovili da je dobio upalu tankog crijeva, nakon čega je 100 dana pio kortikosteroide. Zna da nije kriv i ne može se načuditi za što ga se tereti. Jednom prilikom da je JĐ došao kod njega kući i da mu je falio cijeli čup kose na glavi i bilo je krvi po rubu, rekao je da njega neće više nitko tući, zaključavati u sobu i uzimati mu mobitel. U Centru da je predloženo da se JĐ odvede kod psihologa. Po Internetu da je tražio nekoga tko radi s djecom od psihologa pa je našao dječjeg psihijatra dr. Veru Klarić kako bi ispunio ono što je od Centra bilo zatraženo, kao svaki put do sada. JĐ da je ove godine radio 5 sati efektivnog rada i sada je puno bolji u školi uz njegovu pomoć. Na upite je okrivljenik odgovorio da se CĐ nije htjela njemu javiti onaj dan kad je JĐ ostao kod njega, nego se javila JĐ. Ona je trebala doći po JĐ, ali nije. Nije ga ni zvala nego je JĐ njoj rekao. Sinu da je rekao da će vidjeti što će biti sutra, da mora ići u školu i kod mame, a JĐ mu je rekao da ga više ne tjera iz kuće jer ga je do sada svaki put na lijep način potjerao. JĐ da je i u Centru izjavio tu svoju želju i svaki put kad bi trebao ići kod majke bi izražavao tu želju da ostane s njim. Nakon par dana je kontaktirao Centar. Njegov sin da je visok i sav u mišićima, s njim nije lako baratati. Kada je došao sudski djelatnik radi ovrhe, JĐ mu je rekao da će ići s njim do kuće majke pješke, a onda da će mu trebati pola sata da se ponovno vrati natrag. Strogo je pazio na to da JĐ ne bude upućen o to što on zove službe, policiju, Centar i slično. Ružnu riječ ispred njega o njegovoj majci da nije rekao nikada, dapače, HĐ i JĐ su govorili ružne riječi ispred njih, a on bi ih ukorio i rekao da imaju samo jednu majku, kakva je takva je i da ih sigurno ne mrzi. On je uvjeren u to da ona njih ne mrzi, samo nema načine. Ne možeš imati seksualni odnos ispred svoje djece. Treba imati neke načine. Sud da je donio rješenje da je najbolje da djeca žive odvojeno, što nema nigdje. U Centru da je rekao da s njom obave razgovor jer ona ne želi razgovarati s njim, nakon čega su iz Centra zvali njih oboje. Dijete da je vratio na vrijeme, prije korone, ne može se točno sjetiti kada. S JĐ da je o incidentu kada se posvađao s mamom i kada su išli kod gospođe B nije razgovarao, JĐ da je rekao da zašto bi njega netko nazivao glupim konjem i čupao ga za kosu, zaključavao i slično, što je okrivljenik shvatio da bi moglo kulminirati. JĐ da je u šestom razredu bio kod njega, u odnosu na peti razred da je bio daleko, daleko bolji i dobio je pohvale, čak da je radio i zadatke koje druga djeca nisu htjeli. Šest razred da je prošao s četiri, ne zna točno s koliko je prošao peti razred, da su ga htjeli poslati da radi po prilagođenom programu, a psihologinja u školi da je rekla da s njim treba raditi puno više nego s drugom djecom. On da je CĐ predložio da odu u Rijeku da obave zahvat na JĐ kako bi čuo bez aparatića, što je CĐ uvijek govorila da ne treba. JĐ da je objasnio da svi imaju neki hendikep, da je to sve normalno i prirodno i da se tako ljude trebaju prihvaćati, a ne rugati se. JĐ da je išao na kontrolu u bolnicu u Dubravi jer nije mogao više čekati pošto je ovdje dobivao samo antibiotike, da su JĐ dali prašak da zaspe kako bi mu puštali neke zvukove u komori, ali su mu rekli da postoji mogućnost da se ne probudi. Nije morao ići na kontrole svake godine, ali morali su mu namještati frekvenciju radi toga što bi mu mogli uništiti bubnjić ako frekvencija bude prejaka, a ako bude premala onda nema ništa od toga. Kasnije da ej JĐ majka vodila u Zagreb na pregled, da mu pregledaju sluh i da vide koliki je postotak napredovanja, da ga je vodila u Suvag. Sada čak i kada skine aparatić, ako pričaš s njim u oči. JĐ da će sve razumjeti. On da nije vodio JĐ u [adresa], čuo se samo telefonski s njima jer JĐ zna sam sebi namjestiti frekvenciju, ali da s JĐ ode kod doktora da mu ispere sluhovode i ode s njim na servis aparata za uši. CĐ da je predlagao da odvede JĐ na operativni zahvat koji nije rizičan, da ne treba ništa plaćati, ali ona je rekla da ne želi da on ide na nikakve zahvate. CĐ da se 19. listopada javila JĐ na mobitel i to nakon što je nju JĐ zvao. Poslije toga da se JĐ čuo s majkom još dva puta. CĐ da ga nije zvala ni za Božić, rekla mu je da će moći ponovno trenirati jedino ako se vrati njoj jer ga je ispisala s treninga. Predložio je u Centru da CĐ zove JĐ svaki dan i da krene s manjim stvarima, npr. da izađu na sladoled i slično jer je sad između njih praktički ratno stanje. On da je slušao pozive između JĐ i majke i govorio je sinu da zove majku, a JĐ nije htio jer ju već zvao nekoliko puta prije toga, a osim toga da je predlagao sinu da ga odveze do majke, ali JĐ nije htio ići jer je rekao da oni tamo stalno piju i puše. U životu da nije rekao djeci ništa protiv majke, dapače, da im je uvijek govorio da ne govori ništa protiv majke. JĐ da nije određivao kada će ići ni kad će se vraćati od majke. Na preporuku CZSS- a da je vodio JĐ kod dječjeg psihologa, doktorice Ć, koja je rekla da ne vidi razloga da on dovodi JĐ kod nje i troši novce jer je JĐ zdravo i veselo dijete, da je rekla da po njegovoj priči jedino kome treba pomoć je njegova majka, koju će pozvati na razgovor. Misli da je Centar zvao u ponedjeljak ujutro, međutim nisu ga mogli spojiti, a zvao je u četvrtak ujutro jer srijedom ne primaju stranke. Već šest godina da je tako s JĐ, koji da je cijelo to vrijeme htio živjeti s njim. Na ovrsi da je bio sudski ovršitelj, dječja psihologinja, CĐ iz Centra i njegova bivša supruga CĐ, da im je ponudio da uđu u kuću, međutim oni su ostali vanka, a ovršitelj je ušao u kuću. Ovršitelj da je s njim pričao, te mu nije branio da odvede JĐ, složio se s tim da JĐ ode, ali je rekao da želi da to bude što bezbolnije, bez nekog potezanja za ruke i slično jer je to već prekršaj. JĐ da je ovršitelju dao ruku i predstavio se, nešto su pričali i JĐ je rekao da ne želi ići, na što da mu je ovršitelj rekao da ne može silom JĐ izvesti i da on pokrene novi sudski postupak, a što je i učinio, te još čeka izvješće od Centra. CĐ da je automatski rekla da ne želi pristati na ništa, da ju ne interesiraju savjetovanja niti išta. On da je surađivao s Centrom pa ne može vjerovati da ga je Centar prijavio. Upalu tankog crijeva da je dobio sredinom studenog, a kada je dobio poziv, da je dobio visoki krvi tlak.

Na daljnje upita okrivljenik je odgovorio da se nakon iskaza svog sina sa rasprave od 8. srpnja 2025. osjećao jako loše u tome što je iskazivao jer ga nije prepoznao u smislu sadržaja njegovoga iskaza, a poslije rasprave da mu je sin rekao da bi studirao psihologiju, ne zna što mu je to značilo, uglavnom da već čita neku literaturu vezano za to. On da nikad nije imao želju ostaviti sina JĐ kod sebe mimo njegove volje, H sačuvaj, da je znao da bi time odmah bio u prekršaju. Odmah u ponedjeljak kada je vidio da JĐ odbija otići kod majke da je otišao u Centar to prijaviti. Ono što je navedeno u izmjeni činjeničnog opisa da nije točno, odnosno da nije točno da se ne bi javio BĐ na telefonske pozive, naime ista da je sa JĐ pričala te nedjelje kada se JĐ trebao vratiti kod nje, a kada ju je on nakon toga zvao ista mu se nije htjela javiti na telefon, misli da ju je bio nazvao jedno 5-6 puta. Upravo zato što je znao da bi mogao biti u prekršaju da je odmah u ponedjeljak otišao u Centar prijaviti to što se njegov sin JĐ ne želi vratiti kod majke i molio ih je da mu pomognu jer da ne zna što mu je u takvoj situaciji činiti. Osim toga, iako je svjedokinja ŠĐC ispitana na raspravi rekla da se ne sjeća da je on toga dana doista s njom pričao, njezin broj mobitela da joj je dao njen suprug. Vezano za sina JĐ da niti od ovlaštenih osoba u njegovoj školi, a niti od stručnog osoblja Centra za socijalnu skrb do nalaza i mišljenja vještakinje Didić nije nikad čuo da bi itko za njega rekao da je podoban za manipulaciju. Također da je njegovo mišljenje da sin JĐ nije podoban za manipulaciju, dapače isti da je jako tvrdoglav i kada nešto odluči on samo ide za tim, ništa ga u tome ne može omesti. JĐ da je uspio završiti srednju školu, sada radi u struci. Njegov sin JĐ da nije zatvoren, ima društveni život, čak i mijenja društvo.

4. U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitan je oštećenik mlt. TĐ (l.s. 576-578, 603-605), te su uz suglasnost stranaka pročitani iskazi svjedoka zz oštećenika BĐ (l.s. 104-106, 202, 491-492), KĐ (l.s. 388-391), UĐ (l.s. 403-404), ŠĐC (l.s. 496-498), HĐ (l.s. 571-572), LĐ (l.s. 573) i CĐ (l.s. 574), stalne sudske vještakinje Danijele Didić (l.s.378-381), te nalazi i mišljenja iste vještakinje (l.s.59-81), kao i dopuna nalaza i mišljenja (l.s.352-368), provedeno psihologijsko vještačenje ŠĐ, BĐ i JĐ (l.s. 412-478), te je čitano i razgledavano službene zabilješke CZSS Zadar (l.s. 2, 13, 15, 18-19, 21), mišljenje stručnog tima CZSS Zadar (l.s. 3-4) kopije e-mail poruka (l.s. 5-8, 10-11, 14, 31, 32, 33, 34, 42, 43, 44-47), podnesak OŠ Petar Preradović (l.s. 9, 20), presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1043/18 (l.s. 22-26, 134-138, 146-147, 155- 159), presuda Općinskog suda u Zadru broj P-5541/09 (l.s. 27-30, 139-142, 148, 160- 164), nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima (l.s. 35-39), presuda Prekršajnog suda u Zadru broj Pp 23 J-192/17 (l.s. 82-86), zapisnik Općinskog suda u Zadru broj Ovr Ob-35/19 (l.s. 102), medicinska dokumentacija za mldb. JĐ (l.s. 107), presuda Prekršajnog suda u Zadru broj Pp 23 J-192/17 (l.s. 108-112), zapisnik CZSS Zadar (l.s. 113-114, 149), rješenje CZSS Zadar (l.s. 115-116, 150-151), rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (l.s. 117-118), podnesak zz oštećenika (l.s. 144), individualni plan i program provođenja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o mlt. djeci (l.s.152-154), podnesak zz oštećenika (l.s. 167-168), podnesak zz oštećenika – nalaz i mišljenje vještaka dr. Darka Labure iz spisa broj P Ob-226/20 (l.s. 217-313), podnesak braniteljice okrivljenika s rasprave 21. ožujka 2023. (l.s. 396-401), prekršajni predmet Općinskog suda u Zadru broj Pp J- 79/19 i presuda, ovršni predmet poslovni broj Ovr Ob-40/20, ranijeg broja Ovr Ob- 35/19 i presuda, podnesak posebne skrbnice (l.s. 396-397), zapisnik predmeta P Ob- 226/2020 (l.s. 398-401), potvrde o visini dohotka za okrivljenika (l.s. 198-200), te izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Svjedok oštećenik mlt. TĐ ispitan je na raspravi od 8. srpnja 2025., te nadoslušan na raspravi od 7. srpnja 2026.

5.1. Svjedok-oštećenik mlt. TĐ je na raspravi od 8. srpnja 2025. u svom iskazu naveo da je u listopadu 2019. otišao živjeti kod oca iako je to trebao biti susret kod njega da je ostao jer je to htio zato što je tada njegova sestra živjela kod oca pa je htio više vremena provoditi s njom, dakle, majka za takvu njegovu želju nije bila kriva i nije imala ništa s njom. Od sjećanja na taj period kada je živio kod oca "tijelo mu se brani" što znači da o tome ne želi razmišljati jer je bilo jako loših perioda. Trenutno da ne viđa oca, s njim nema komunikaciju a to zadnjih otprilike mjesec dana, zaboravio je zašto, to ga ne zanima, ide dalje. Kod oca da je živio od tog listopada 2019. pa negdje do 2023. ili 2024., ne može se točno sjetiti s tim da je njegova sestra ranije otišla od oca, negdje 2023., te se preselila živjeti kod majke, a sad živi sa svojim dečkom. On da se od oca htio preseliti kod majke jer kod nje nije tako bučno. Kada je njegova majka tražila da ga otac vrati on da je bio donio odluku da će ostati kod oca te iako ga je otac više puta nagovarao te mu rekao da se vrati majci, što da je to odbijao zbog čega je otac na kraju od toga odustao s tim da napominje da ne zna zašto je toliko inzistirao, odnosno, bio uporan da ostane kod oca. Kada je otac tražio da se vrati majci pri tome da nije spremio njegove stvari već ga je molio da se vrati majci jer ona to traži. Jedan period da je bio ljut na majku ali to je bilo poslije kada je već živio kod oca. Ne sjeća se više zašto je bio ljut na nju. Da je bilo perioda kada ga je otac sa vozilom odvezao do majke kako bi ga vratio, ali da bi se onda ponovno vratio kod oca, da se vraćao pješke. Na pitanje da li se sjeća osobe imenom UĐ, svjedok

- oštećenik je odgovorio da će na to pitanje odgovoriti da "mu se tijelo brani", dok da se ne sjeća psihologinje Danijele Didić. Također da se ne sjeća da bi kod njegovog oca u kuću dolazio neki čovjek sa suda i tražio da se vrati živjeti kod majke. Kada je živio kod oca njegov uspjeh u školi ostao je sličan onom otprije, tada da je najviše učio s djedom. Na upit da li se sjeća da bi taj period njegov otac govorio ružno o njegovoj majci svjedok oštećenik je odgovorio "da se njegovo tijelo brani" dakle da je blokirao to sjećanje. Dok je živio kod oca da su postojali periodi kada je bilo dobro i periodi kada je bilo loše. Da mu nikad nije branio da ide kod majke, te je imao ključ majčinog stana. Kod oca da mu ništa nije "falilo" u smislu smještaja, hrane...Na upit što mu znači izraz "tijelo mi se brani", svjedok-oštećenik je odgovorio da to to znači da kada doživi neku negativnu stresnu situaciju naknadno je zaboravi. Dok je živio s ocem da su postojale situacije u kojima bi otac kada bi došlo do neslaganja vikao na njega, a postojale su situacije i kada bi mirno pričao s njim, ali da ga nikad nije tukao.

5.2. Svjedok – oštećenik mlt. TĐ nadoslušan je na raspravi od 7. srpnja 2026. je naveo da se doista zbog proteka vremena ne može sjetiti što se to događalo u ovom periodu za koji ga se pita od 20. listopada 2019. do srpnja 2020., a vezano za to da bi ga otac htio ostaviti kod sebe unatoč tome što je odluka suda bila da živi s majkom, odnosno da je njoj povjeren na čuvanje i odgoj. Ono čega se sjeća jest da je otac u tom periodu i to vrlo kratko govorio o majci da je loša i da je komunista, ali brzo nakon toga se promijenio i više mu ništa o njoj nije negativno govorio. To da mu je oprostio sada da ima dobar odnos i s ocem i s majkom, trenutno živi s majkom jer je punoljetan pa je tako odlučio, ali da se redovno viđa s ocem, čuju se, sve je normalno, s njim je sretan. Kada je u navedenom periodu odbijao ići kod majke, to da je bilo iz razloga što mu je otac rekao da je ona komunist, a tada da je, doista ne zna zašto, mrzio komuniste, i rekao je ocu da zbog toga ne želi ići kod majke. Ne zna zašto je na zapisniku sa rasprave od 8. srpnja 2025. izjavio kada ga se pitalo da li se sjeća osobe imena UĐ, da mu se "tijelo brani" jer ustvari ne zna tko je ta osoba. Također da se sjeća da mu je u tom periodu otac davao da ide kod majke, i ne samo davao nego i tražio da ode kod nje te ga pokušao vratiti, ali da to nije htio iz naprijed navedenih razloga. Sada da je u stalnom radnom odnosu, godinu dana da je radio kao pripravnik u frizerskom salonu Mr. Razor, a sada nakon završetka škole da je zaposlen za stalno u istom frizerskom salonu.

6. Svjedokinja zz oštećenika, BĐ ispitana je na raspravi od 17. studenog 2021. te nadoslušana na raspravi od 4. listopada 2023.

6.1. Na raspravi od 17. studenog 2021. svjedokinja BĐ ostala je kod svog iskaza iz prethodnog postupka od 13. kolovoza 2020. kada je naveo da se za okrivljenika udala 2000., da s njima ima dvoje djece HĐ i JĐ i da su se razveli 2010., te da je pravomoćno presuđeno da djeca žive s njom, a okrivljenik je dobio pravo viđanja svakog drugog dana po tri sata i svaki drugi vikend od petka do nedjelje 18,00 sati kao i polovicu školskih praznika. Nakon godinu dana od pravomoćnosti presude okrivljenik ju je prijavio Centru za socijalnu skrb da djeca žive u nemogućim uvjetima i da je ona nepodobna majka. Centar im je dodijelio nadzor koji se provodio naredne dvije godine i isti nikada nisu utvrdili nepravilnosti s njezine strane. Nakon toga okrivljenik da je pokrenuo sudski postupak za skrbništvo nad djecom jer je htio da isti žive sa njim. U vrijeme trajanja sudskog spora kćer HĐ da je provodila ljetne praznike s njim i kada se trebala vratiti da je odbila to učiniti. Prilikom razgovora sa HĐ i inzistiranja da se vrati kući istu je uhvatila za trenerku jer je HĐ imala napadaj ljutnje nakon čega je otišla tati, a on je oštećenicu prijavio da je bila nasilna prema djetetu što nije istina. Može reći da je tu vidljiva okrivljenikova manipulacija HĐ, jer od tada više nije redovito viđala svoje dijete iako je na snazi presuda po kojoj ona treba živjeti sa oštećenom. Pokušavala je s njom kontaktirati, ali je ona odbijala, te je tek nakon godinu i po povremeno znala s njom otići na piće, ali nije spavala kod nje niti dolazila. Također da je okrivljenik prijavio da zlostavlja i JĐ te da ga je 13. veljače 2017. fizički napala, a za što je presudom Prekršajnog suda u Zadru Pp 23 J-192/17 od 3. listopada 2017. oslobođena optužbe. Presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-Ob-1043/18-2 od 16. listopada 2018 određeno je da će HĐ živjeti s ocem, a JĐ s njom s time da je okrivljenik dobio pravo viđanja. Sve je funkcioniralo u redu do 20. listopada 2019. kada je okrivljenik trebao vratiti JĐ ali to nije učinio i od tada JĐ živi kod njega. Prijavila je okrivljenika više puta Centru za socijalnu skrb kao i policiji bez uspjeha. Sina JĐ nije vidjela od 19. listopada 2019. pa do konca ožujka 2020. Od strane Centra za socijalnu skrb da im je određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora, a za voditelja mjere da je određena KĐ, a rješenje o istom da je doneseno **.**.2020. JĐ da nije vidjela, kako je već navela od 19. listopada 2019. pa do ožujka 2020. da ga je zvala na mobitel, ali da bi joj on znao odgovoriti sa porukama da ga pusti jer on sada živi kod tate. Dana 30. listopada 2019.da je kontaktirala i ŠĐ želeći da joj vrati JĐ, ali da joj nije odgovarao, pa je nazvala i njegovog oca C sa kojim da se sastala u kafiću blizu njihove kuće jer ga je htjela zamoliti da joj pomogne odnosno da kaže ŠĐ da joj vrati sina. Njezin bivši svekar da je joj je tom prilikom rekao da on tu ne može ništa napraviti i da je josi rekao da JĐ ne može biti kod nje kroz tjedan, a da će možda moći biti kod nje preko ljeta kada su školski praznici što da joj je dovoljno reklo o tome koliko ŠĐ poštuje zakon i pravomoćnu sudsku presudu. Nakon toga da se obratila Centru za socijalnu skrb da joj pomognu da vrati svoje dijete sukladno sudskoj presudi, te je početkom 2020. temeljem rješenja ODO-a [adresa] posl. br. 29 Or Ov- 35/2019-6 trebala biti provedena ovrha nad JĐ, ali je ista protekla bezuspješno jer JĐ nije htio ići s njom, a iz razloga što je izmanipuliran od strane oca. S obzirom da je JĐ dijete sa posebnim potrebama da joj je nedopustivo da je on sam dio odluku jer je ovrhovoditelj trebao poslušati odrasle osobe, a dijete samo saslušati, a ne i poslušati. Na takav način je doveo dijete u jako stresnu situaciju, jer je morao birati između mame i tate, a što da je nedopustivo. JĐ da je dijete koje je jako vezano i za nju, ali da je vezan i za otac tako da mu cijela ova situacija teško pada i loše djeluje na njegov psihofizički razvoj. Franin razrednik da joj je rekao na informacijama da su u školi primijetili da se JĐ promijenio i to na gore, te su zabrinuti za njega, a poznato joj je da je Centar za socijalnu skrb izlazio na teren u školu. U tom periodu od listopada 2019. do ožujka 2020. da nije viđala sina, a tijekom ožujka da ga je povremeno viđala na način da bi izašla preko svoje pauze na poslu u vrijeme Franinog velikog odmora te bi se malo podružila s njim, prošetala s njim, donijela bi mu sok i pecivo, te bi na takav način provela s njim malo vremena. Nakon što je nadzor Centra za socijalnu skrb profunkcionirao gospođa MĐ je dogovorila sa njezinim bivšim suprugom da će ona moći viđati JĐ u vrijeme dok mu pomaže u savladavanju školskog gradiva odnosno učenju iz engleskog jezika, informatike i prirode. Tako da se počela sastajati sa JĐ i to u stanu svoje majke koja živi blizu njezinog bivšeg supruga. Na takav način da je vidjela JĐ 2-3 puta tjedno i oko dva sata i to da je trajalo do konca školske godine, a ako bi se JĐ malo duže zadržao ta da bi ga nazvao i onda bi JĐ morao odmah ići od nje, odnosno od bake i u tome da je također vidljivo kakav je utjecaj ŠĐ imao na dijete. Preko ljeta da je JĐ došao kod nje i ostao pet dana, a u isto vrijeme da je bila njezina nećakinja iz Zagreba s kojom se JĐ dosta dobro slaže i misli da je to razlog zašto je JĐ htio doći kod nje. Prije nego što je JĐ došao kod nje da ga je više puta zvala da ju posjeti, ali da je to uvijek odbijao, a kada je rekla da joj nedostaje da je rekao da ima sliku pa da ga pogleda. Također da je njezin bivši suprug svu komunikaciju s njom propustio njihovom sinu, odnosno da isti uopće ne razgovara s njom, a čak da je i socijalnoj radnici rekao neka se ona oko svega dogovara sa JĐ. Dakle, iz svega što je navela da je vidljivo da ŠĐ u niti jednom trenutku u periodu od 20. listopada 2019. do sada (ispitana u prethodnom postupku 13. kolovoza 2020.) ni na koji način nije stupio u kontakt s njom niti joj je vratio, a niti pokušao vratiti dijete koje po važećoj sudskoj presudi treba živjeti s njom, a viđati oca, čime da je oštetio njihovo dijete i njegov zdravi psihofizički razvoj, a isto tako njoj kao majci uskratio zajednički život s njezinim djetetom. Također da smatra da ŠĐ ne vodi adekvatnu brigu niti o Franinom zdravlju, pa da mu je tako jednom prilikom zaboravio podignuti slušni aparat koji se vratio sa popravka te je mjesec dana stajao u "Bon-tech" a JĐ da je u to vrijeme koristio aparat na samo jednom uhu, dok mu je drugo uho bilo začepljeno i bez aparata, a osim toga ŠĐ da nije odveo dijete na redovnu kontrolu u "Suvag" u Zagrebu, što je djetetu potrebno da bi mu se osigurao asistent u nastavi.

6.2. Na upite je svjedokinja BĐ odgovorila da je njezin odnos sa suprugom jednak kao i ranije, tj. da oni ne komuniciraju te da se ništa od ranije nije promijenilo. JĐ da i dalje živi kod oca jer ova ovrha nije bila uspješna, te da se bivšeg supruga novčano kaznilo, te da je njezin dojam da se JĐ boji oca i kada JĐ ima želju da se najčešće čuju telefonskim i vide internetski, ili kod bake, a da je zadnji put prespavao kod nje 10. rujna ove godine. Ovo ljeto da je bio kod nje na praznicima 10-ak dana, odnosno da su se viđali uz posredovanje Centra za socijalnu skrb. Kada ju ne vidi duže da joj zna doći na posao ili je nazove hoće li doći kod bake, onda on dođe od tate kod bake jer žive blizu. Kada ide iz škole Frane da zna svratiti kod nje jer radi u upravi dječjeg vrtića Sunce, te da je njezin dojam da tata za te susrete ne zna. JĐ da je imao ključ od njezinog stana, ali da joj je nakon jedne sudske rasprave gdje je to bilo pitanje, u nekom kratkom roku sam vratio ključ od stana i misli da je to utjecaj oca, iako joj nije ništa rekao zašto joj vraća ključ od stana. U trenutku podnošenja kaznene prijave JĐ da je imao 12 godina te da visine jednako kao i svjedokinja, a sada da je za pola glave viši od nje i da ima oko 90 kg. JĐ da oduvijek ima svoj mobitel. Od kada živi kod oca da nije mogla doći do njega zbog čega da nije s njim bila u kontaktu niti putem mobitela, da je pokušala doći 4 mjeseca do njega, ali da joj se nitko nije javio. Kada bi zvala na mobitel da joj se nitko nije javljao. Tek u trećem mjesecu 2020. da je uspjela doći do njega, a on bi joj odgovarao na poruke na mobitel da je dosadna i da ga pusti na miru, te da je dolazila i pred školu. U početku da je bio otpor s njegove strane, on da je nastojala pričati samo o školi, a ne o drugim stvarima pa su malo po malo bili u odnosu. Zadnji put da je vidjela JĐ ove nedjelje kod JĐ, da ga je zvala da dođe da ga poljubi i vidi te mu je donijela baterije za slušni aparatić te ga je vidjela na 10, 15 minuta.

Na upit na koji način joj je okrivljenik odbio vratiti JĐ, svjedokinja je odgovorila da joj se uopće nije očitovao, da bi ga .zvala na mobitel, ali se ne bi javljao, na poruke da joj nije odgovarao, da je znao da postoji sudska odluka, ali joj nije vratio dijete niti do sada. On da je na Centru iznosio, a što je njoj potvrđivao i JĐ da mu je otac govorio, da on treba biti tjedan dana kod oca, a tjedan kod nje i da mu je sud rekao da mora živjeti kod tate. Taj put kada je JĐ ostao kod tate i više se nije vratio, taj vikend, tata da obično dođe po njega u školu, taj vikend kada je viđanje. Tako da je bilo i taj put, tata da je došao po JĐ u školu u petak i u nedjelju ga nije vratio. Sada da se ne može sjetiti kada je JĐ bila škola taj petak, ali da je 99% sigurna da je tata tada došao po njega u školu jer bi se sjećala da ga je ona vozila. JĐ da nikada nije dopuštala da ide sam od nje pa sve do tate na viđanje, da ga je ona vozila, ali da je znao kada bi ga odvezla do svoje majke koja blizu živi, otići od nje kod tate. JĐ da nikad nije otišao sam od nje kod tate, ali da je znao ići sa Bokanjca na Višnjik, da ga je tata puštao da ide sam na trening, pa bi ona došla po njega. Ona da nema nikakva prava vezano uz odluka da JĐ živi s njom, a dok je bio vrtićke dobi da je imala pravo na pola radnog vremena, ali da nikakve novčane naknade nije koristila niti primala, a niti je tražila ikakve stambene uvjete.

6.3. Nadoslušana na raspravi od 4. listopada 2023. svjedokinja zz oštećenika BĐ je navela da otkad se preselila ovo ljeto u srpnju sa svojim nevjenčanim suprugom, da se dogodilo to daju je njezina kćer HĐ kroz kolovoz pitala, da sada ima 21 godinu, može li živjeti kod nje, pa joj je rekla da može, da joj nije rekla nikakav razlog, samo je priupitala da li može doći živjeti kod nje, da joj je rekla da može i ona da je došla sa svojim stvarima i ostala je kod nje, nije donijela sve stvari, a kada ona ide kod svoje majke HĐ da zna posjetiti tatu i ode po što joj zatreba, HĐ da studira. Što se tiče JĐ, otkad je u novom stanu da dolazi kod nje i zna prespavati po jednu noć, da im je oboma dala ključeve od stana. JĐ da isto ima svoju sobu u njezinom stanu, trenutno da je kod nje na tjedan dana, tako je rekao da će biti, došao je u nedjelju. Ona i okrivljenik da se čuju, ne baš tako često, ali što se tiče JĐ i njegovih potreba oko škole i prakse da se čuju i komuniciraju, da međusobno komuniciraju što bi trebalo napraviti vezano uz JĐ. Još uvijek da se vodi postupak P Ob i nije okončan, međutim da sa djecom o tome ne razgovra i ne želi ih s tim opterećivati, jedino HĐ zna ponekad nešto o tome priupitati. O ovim sudskim postupcima da ne razogovara sa JĐ, oni da razgovaraju o školi njegovoj i praksi, što mu je potrebno, što ga brine i što želi, sada da je nova situacija da on želi preći iz jedne škole u drugu, on želi iz frizerske škole u automehatroničare. JĐ da je rekao da je otac upoznat s tom njegovom željom i da mu je dao podršku, a ona da je to tek saznala i treba se ići detaljno infomrmirati u školu kakav je to postupak. Do ovih promjena da je došlo zbog svega skupa, djeca da su starija i na njih da je ovo sve skupa utjecalo, vjerojatno i JĐ dođe jer je Vjera kod nje. Ona da ne traži razlog zašto suprug s njom bolje komunicira, ali eto u posljednje vrijeme bolje komuniciraju, s tim da može reći da je ovo trenutno neki preporod u komunikaciji između njezine djece i nje, da je ozdravila kao mama. Prije da je živjela u podstanarskom stanu od 60m2 i djeca su imala sve potrebno u jednoj sobi, ali sada je ovaj stan veći pa imaju svatko svoju sobu, ovaj stan ima 80 m2. Vezano za preporuku psihologijskog vještačenja vještakinje Vidić da bi kao obitelj trebali ići u savjetodavni centar, da su išli, zajedno 3 puta u to savjetovalište, a onda da je dolazila sama. Bili su u obiteljskom centru kod EĐ pa kako je dolazila sama da joj je rečeno da nema smisla da dolazil sama. To da su išli početkom ove godine nakon što im je to određeno.

7. Svjedokinja KĐ, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar ispitana na raspravi u svom iskazu je navela da je najveća poteškoća u ovoj obitelji bila komunikacija između roditelja, zbog čega je dijete TĐ bilo ugroženo. U tom razdoblju JĐ da nije baš često viđao majku pa je Centar radio na tome da je on viđa učestalije. Inače da je skrb oba roditelja o JĐ bila dobra. JĐ da je govorio da bi on išao kod bake, a za neviđanje majke da nije davao konkretne razloge nego je govorio "da ide HĐ išao bih i ja". Ona da je o tome vodila razgovore s ocem, koji da je rekao da ne brani JĐ viđati majku nego da to potiče. Okrivljenik da je znao preda njom reći JĐ da mora ići kod majke, a ona da je pokušala organizirati neko zajedničko učenje njega i majke, da je organizirala to njihovo učenje i tako je njihov odnos i započeo i tako su se učestalije viđali, a učili su kod bake. Do toga da se uči kod bake, je došlo zato što je da je to bilo bliže mjestu Franina boravka i bio je neutralan teren gdje se nije nalazio novi majčin partner. Ona da nije upoznala majčinog partnera, ali da joj je JĐ rekao da ne želi biti u prostoriji i boraviti s njim, iako se i to nakon nekog vremena promijenilo pa je JĐ spavao kod mame, gdje je taj partner bio prisutan. Misli da je to bilo ljeto 2020. kada je on prespavljivao kod mame, a misli da je tada tamo bila i Franina rodica. Oni da su se svi zajedno dogovorili za ljetne praznike da ih JĐ provede i kod majke i kod oca, s tim da je okrivljenik bio suradljiv za postizanje dogovora. Njoj da nije poznato da bi okrivljeniku od strane Centra bilo sugerirano da zatraži izmjenu odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti. Okrivljenik da se nikada nije protivio da JĐ ide kod majke, osim toga da je njoj okrivljenik rekao da on nema ništa protiv toga da JĐ živi kod majke, da ga je više puta vraćao, ali da bi se JĐ vratio nazad i rekao je da ukoliko je to Franina želja, da mu on to neće braniti da živi s mamom. Vezano za odnos ĆĐ, majčinog partnera, sa mlt. JĐ da zna da su on i BĐ imali odličan odnos dok JĐ nije otišao kod oca. Njoj da je BĐ pričala da su imali blizak odnos dok JĐ nije otišao živjeti kod oca. Iz Franinih riječi da je mogla razabrati neku odbojnost prema maminom novom partneru. Jedino što je rekao za njega jest da pije pivu, ništa joj drugo nije rekao o njemu. Kada je vršila nadzor JĐ je bio sedmi, osmi razred, da je dva puta tjedno odlazila kod okrivljenika kada je nadzor bio intenzivan, a onda jednom tjedno. Okrivljenik da nikad ništa nije govorio protiv majke, samo vezano za HĐ, a nikada za JĐ, da joj je pričao o nekakvom fizičkom obračunu mame i HĐ. Nadzor Centra da je prestao jer se JĐ viđao učestalije s majkom, čak su se i samostalno čuli bez njezinog posredovanja te je Centar zaključio da nadzor više nije potreban. Njoj da nije poznato da bi JĐ imao ključ od majčinog stana. Ona da nije smatrala da bi Centar trebali nešto postupiti prema majčinom partneru i odnosu između JĐ i majčinog partnera, jer da je to doživjela da dijete reagira da mu je ta druga osoba razorila obitelj, ništa drugo. Okrivljenik da joj nije ništa pričao o svojoj supruzi pred djetetom, pred djetetom da su samo pričali o tome koliko je važno da dijete viđa majku, da su ona i otac u početku to stalno poticali kod djeteta, a o svemu tome da je sačinjavala izvješća. Njoj da je poznato da kada se dijete nije htjelo vratiti majci da je okrivljenik kontaktirao CZSS, a što je potom bilo da ne zna, niti za neko drugo obraćanje da ne zna. Okrivljenik da joj je rekao kada je ova mjera počela da je prije mjere on tražio od Centra da se vezano uz to nešto pokrene. Njoj da je okrivljenik rekao da je on išao direktno kod ravnateljice Centra. Osobno da to nije provjeravala, da ne zna koja je točno procedura za to, jer je vanjski suradnik za ovaj dio posla. Ona da ne može reći da je zapazila neke anomalije, dakle da je majka nastojala uspostaviti odnos s djecom, djeca da su živjela kod oca i oni da su radili na uspostavi ovog odnosa, tako da nije zapazila ništa posebno drugo da bi tu bio problem.

8. Svjedokinja UĐ, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Područne jedinice Split u svom iskazu na raspravi je navela da je od 2016. posebna skrbnica djeteta JĐ te je bila zadužena upoznati dijete sa postupkom i da dijete izrazi mišljenje vezano uz izmjenu sudske odluke da djeca žive sa ocem, što je traženo u parničnom postupku, da je tada dva puta razgovarala sa JĐ 2017. u nazočnosti psihologa GĐ u Obiteljskom centru gdje je dijete verbaliziralo želju da stanuje sa ocem. Sve o tome, sadržaj razgovora da je zabilježen i predan u spis. Po njezinom mišljenju da je dijete govorilo iskreno, a bio je nazočan i psiholog. Iste godine da je ponovno razgovarala sa djetetom vezano za parnicu, a vezano uz novonastale okolnosti kada je dijete opet verbaliziralo da želi živjeti sa tatom i sa sestrom, s time da se sve to detaljno u sadržaju nalazi u tom sudskom spisu. Dakle, njoj da je bilo logično da je dijete povezano sa sestrom HĐ, a i inače da je intencija da se djeca ne razdvajaju. Oba roditelja da je opisivao pozitivno. Od 2019. do 2021. dijete da je viđalo majku međutim neredovito. Ponovno 2020. za potrebe ovršnog postupka da je razgovarala s djetetom, tada da je dijete stanovalo s ocem, a što se tiče te ovrhe ista da je obustavljena. Ona da se ne može sjetiti kako se okrivljenik ponašao u tom postupku. Nakon toga da je ponovno za potrebe parničnog postupka razgovarala s djetetom koje je opet iskazalo da želi živjeti s ocem, ali je ukazivalo na nešto što do tada nikada nije rekao, na negativne okolnosti na strani majke. Dijete da je o ĆĐ imao neutralan stav, ali 2022. da s njim nisam razgovarala o ĆĐ. Ona da nije upoznata sa podatkom i da se ne može sjetiti da li je ĆĐ djetetu stisnuo šaku do razine boli.

9. Svjedokinja ŠĐC, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ispitana na raspravi je navela da se konkretno ovdje okrivljenika ŠĐ ne sjeća, s time da u njegovom predmetu osobno nikada nije postupala kao socijalna radnica. Trenutno da je u funkciji v.d. predstojnice, a također u razdoblju 2019.-2020. da je bila ravnateljica Centra za socijalnu skrb tako da nije nadležna za konkretan predmet. Takvih predmeta da imaju do 15.000 godišnje, niti sada kada vidi okrivljenika da se ne sjeća osobno okrivljenika ni da bi s njim ikada razgovarala. Moguće je, međutim ona da prima dnevno od 3 do 5 stranaka svaki dan kao ravnateljica, oni dođu razgovarati o svom predmetu ili pitaju za savjet. Obično da bude prisutan i stručni suradnik, a u konkretnom slučaju da se ne sjeća konkretnog gospodina.

9.1. Nakon što joj je predočena kaznena prijava svjedokinja ŠĐC je navela da kada vidi ovu kaznenu prijavu može reći da je ovo potpisala njezina zamjenica ŽĐ, da postoji stručni tim kojem je voditelj socijali radnik, a u timu da su pravnik i psiholog s time da inače kao ravnateljica potpisujem svaki akt Centra za socijalnu skrb. Da je vidljivo da su u tom timu bile CĐ, socijalna radnica, LĐ, psihologinja i SĐ, pravnica, što je vidljivo iz mišljenja stručnog tima i tu se vidi tko je bio u tom stručnom timu, to da su osobe koje su radile na konkretnom predmetu. Pravilnikom o sistematizacjii Centru je propisano što rade psiholog, što socijalni radnik, a što pravnik. Navedeni sturčni tim da donosi odluku o tome da se podnese kaznena prijava, a ako postoji razlog obično pravnik piše kaznenu prijavu, s tim da ona ne ulazi u stručni rad suradnika niti u to smije ulaziti kao ravnateljica, ali za to odgovara kao ravnateljica. To da se treba podnijeti kaznena prijava, to je stručno mišljenje, a i da su dužni ako za to postoje razlozi, postupati po zakonu i podnijeti kaznenu prijavu. Konkretno, općenito, sada ima 9 socijalnih radnika i svaki radi sa 150 obitelji s obzirom na broj predmeta. Ona da ne može strankama davati neke informacije nego ih uputiti na socijalnu radnicu koja vodi predmet. Ako je dijete kod okrivljenika ostalo preko vikenda i nije se htjelo vratiti, a okrivljenik da je zvao socijalnu službu da pita što će, da može samo reći da ako postoji sudska odluka onda je to odgovornost odluka, te savjet socijalnog radnika ne znači ništa, ali da mora reći da je CĐ izvrsna stručna radnica i da ona zna i da je zasigurno zapisala neku bilješku. Sigurno da se postupalo u skladu sa sudskom odlukom. Osim toga da nije bilo situacija da bi socijalni radnik dao uputu suprotno sudskoj odluci, to da se ne radi.

10. Svjedokinja HĐ ispitana na raspravi u svom iskazu je navela da je kritičnom periodu dakle taj listopad 2019. pa do srpnja 2020. po sudskoj odluci živjela kod svog oca ŠĐ dok je njezin brat JĐ živio kod majke BĐ, a kada je dolazio kod oca, kada je bila prisutna što je bilo često, to govori za period prije tog kritičnog događaja kada je JĐ odbio vratiti se kod majke, da nikad nije čula da bi otac nešto ružno pred JĐ govorio majci, dapače JĐ bi htio ostati kod oca pretpostavlja iz razloga što je ona tamo živjela pa mu je otac govorio da mora ići kod majke. Tog dana kada je JĐ trajno ostao kod oca da su prethodno tog dana dakle otac, brat, ona i pomajka bili na krštenju nakon čega je JĐ trebao ići kod mame, ali nije htio te mu je otac govorio da mora ići, ali je JĐ odbijao, ali se otac na kraju sažalio jer mu je bilo krivo tako tjerati dijete odnosno siliti ga da ode zbog čega je JĐ ostao s njima. Doista da se ne može sjetiti da li je, a kako se JĐ nije vratio kod majke, otac zvao majku ili majka njega, u svakom slučaju da se ne sjeća da se tu nešto posebno događalo, ono čega se sjeća jest da je otac tada zvao Centar za socijalnu skrb da bi pitao što da napravi u toj situaciji. Također da se sjeća kada je došao ovršitelj i kada je pokušao JĐ vratiti majci te nije uspio jer je JĐ odbijao, ali da se ne sjeća kako se otac tada ponašao.

10.1. Na upite je svjedokinja HĐ odgovorila da su se događale situacije da kada je JĐ trebao biti kod majke da bi otišao u školu i umjesto kod majke s knjigama bio otišao kod oca. JĐ da je imao ključ od majčinog stana, barem koliko ona zna. Također da su postojali periodi kada JĐ nije htio ići u posjet majci, a onda poslije da je sve učestalije išao kod nje, na kraju da se sve izreguliralo. U trenucima kada JĐ nije htio ići kod majke, a ne zna koji su njegovi razlozi za to bili, otac ga je poticao da ide kod majke. U tom periodu da nije imala uvid u Franin uspjeh u školi, njegove ocjene, kao starija sestra da bi mu pomogla s gradivom u dijelu koji je znala. O njoj i bratu da je u kući skrbio otac. Njihov otac da je o njima skrbio kao normalan roditelj, koliko je to u datom trenutku moglo biti normalno zbog odnosa njega i majke uglavnom da se skrbio o njima, priuštio im je što je mogao. Ona da nije primijetila da je bilo nekih svađa između oca i JĐ, JĐ da je poštivao oca koji ih nije kažnjavao nego se znalo tko je otac u kući, još jednom napominje da nije čula da bi otac ikad išta loše JĐ govorio o majci. Sa JĐ da nije htjela pričati o tome zašto ne želi kod majke, to im je bila bolna tema i izbjegavali su o tome pričati. JĐ da je kod oca imao svoju sobu, kao i ona. Kod majke da su imali zajedničku sobu ali to nije bilo od značaja jer te 2019., 2020. nije živjela kod majke. Ona da je bila upoznata da su u tijeku sudski postupci jer kada je bila mlađa da je dva puta bila na sudu, a osim toga da su često smo bili u Centru za socijalnu skrb te su djelatnici centra dolazili kod njih kući. Otac da preda njom nije govorio o sudskim postupcima, da ne zna da li je pred bratom, preda njom d je o tome govorio jedino ako se nešto ticalo nje pa je morala ići na sud.

11. Svjedokinja LĐ u svom iskazu na raspravi je navela da više ne radi u područnom uredu i to još od 2022. pa joj je trebalo malo vremena da se prisjeti ovog konkretnog slučaja. Obitelj HĐ da je bila kod njih u skrbi i to zbog konfliktnog odnosa između oca i majke tako da je mjera provođena u cilju uspostavljanja normalnog odnosa između oca i majke. Sjeća se da je odlukom suda sin JĐ povjeren majci dakle da živi s njom ali je JĐ u jednom trenutku odlučio živjeti s ocem, tu da je bilo i jednom izvršenje sudske odluke da se JĐ vrati majci, ali je JĐ to odbio učiniti, dakle želio je živjeti kod oca tako da ne može reći da je tu bilo nekakve prisile da on ostane kod oca, naime JĐ da bi izrazio želju da bude kod oca a kako je Centar djelovao u najboljem interesu djeteta smatra da se dječju odluku trebalo uvažiti, a upravo zbog te Franine odluke da ostane kod oca gore navedena odluka koju je spomenula s se nije mogla izvršiti.

11.1. Na upite svjedokinja LĐ je odgovorila da se sjeća da su oboje roditelja dolazili u taj period u centar i oni su znali da se JĐ nalazi kod oca, ali doista da se ne može sjetiti točnih detalja, načina na koji su to doznali, dakle da li je od oca ili od majke. Uistinu da se ne može sjetiti da li je osobno pričala s JĐ, s ocem da je komunicirala i to višestruko, isti se odazivao na pozive centra, ali doista da se više ne može sjetiti sadržaja tih razgovora. Nakon što je JĐ ostao kod oca, da je znao povremeno odlaziti kod bake, ali da ne zna da li je taj period odlazio kod majke, ne sjeća se. Pri toj ovrsi kada je dijete trebalo vratiti majci da su sudjelovali djelatnici Centra na način da su samo nazočili izvršenju te odluke, da je bila prisutna i majka, pretpostavlja da su otac i majka o tome obaviješteni od suda, ali kako je već navela izvršenje te odluke nije uspjelo jer je JĐ odbio vratiti se kod majke.

12. Svjedokinja CĐ u svom iskazu na raspravi je navela da već duže vrijeme ne radi u Centru za socijalnu skrb u Područnom uredu Zadar, osim toga da nije sudjelovala u provođenju mjere koja je bila određena obitelji HĐ, da je sudjelovala u njenom izricanju ali nije je provela na način da bi odlazila na teren. Ono čega se sjeća jest da je mjera prema roditeljima izrečena zbog poteškoća u njihovoj međusobnoj komunikaciji, oni da su pokušali stabilizirati njihove odnose radi dobrobiti njihove djece, sjeća se da je tada JĐ stanovao kod oca, za kćer ne zna možda kod majke i sjeća se da se tada provodio postupak ovrhe vezano za dijete JĐ, ali da doista ne zna kako se sve to završilo jer je negdje u to vrijeme otišla iz Centra. Napomenula je da su se oba roditelja odazivala na pozive Centra ali se detalja vezano za to da se doista ne može sjetiti.

12.1. Na upite svjedokinja CĐ je odgovorila da se ne sjeća koliko je JĐ bio star kad se provodila ova mjera, dali viši razredi osnovne škole ili srednja škola. Kako je već navela problem zbog kojeg su otac i majka dolazili u Centar je bila njihova komunikacija, o tome da je pričala s ocem, ali da se doista ne može sjetiti da bi ikad s njim pričala o tome da JĐ ne želi biti kod majke. Inače kada komuniciraju sa strankama o tome ne sačinjavaju uvijek službenu zabilješku već kada procijene da je to potrebno.

13. Stalna sudska vještakinja Danijela Didić ispitana na raspravi je ostala kod svog nalazi i mišljenja (l.s.59-81), kao i dopuna nalaza i mišljenja (l.s.352-368), pa je tako u zaključku nalaza i mišljenja od 14. srpnja 2020. vještakinja Didić utvrdila u kojem je zaključila da je provedenim psihologijskim vještačenjem majke BĐ utvrđeno da je ista psihomotorno mirna i staložena ispitanica bez odstupanja u strukturi ličnosti i bez odstupanja u emocionalnom doživljavanju. Na planu ponašanja da je mirna, nije impulzivna, rijetko se ljuti i odgovornog je ponašanja. Projektivno da se saznaje o I da je adekvatne strukture ličnosti, toplog afektivnog izražavanja, učinkovitih mehanizama obrane ličnosti od emocionalno zahtjevnih situacija, zadovoljavajućih osobnih kompetencija za samostalno rješavanje životnih teškoća, emocionalne stabilnosti i teškoća u području socijalnog funkcioniranja. Ista da je potpuno razriješila partnersku ulogu sa bivšim suprugom i u potpunosti se posvetila roditeljskoj ulozi. Psihologijskom obradom oca ŠĐ da je utvrđeno da je psihomotorno snažno napet, reducirane mimike i emocionalne ekspresije, doima se emocionalno hladan, udaljen i rigidnih razmišljanja, snažno usmjeren na negativno atribuirane bivše supruge, sklon neosnovanom prijavljivanju iste i manipulativnim ponašanjima i izjavama u odnosu prema djetetu JĐ. U strukturi ličnosti da su izražena određena psihopatološka odstupanja, sklonost ka privlačenju pažnje i naklanosti drugih ljudi, zaokupljenost zdravstvenim problemima i sklonost somatizaciji, pretjerana osjetljivost, ljutnja i uvrijeđenost. U emocionalnom doživljaju da je izražena anksiozna simptomatologija, ali i depresivna sa suspektnim suicidalnim tendencijama. Projektivno da se saznaje o krutom i rigidnom ispitaniku sa patološkim sadržajem u području kontroliranja anksioznosti i u području socijalnog funkcioniranja što govori u prilog neučinkovitim mehanizmima obrane ličnosti u emocionalno zahtjevima situacijama i značajnim teškoćama u području socijalnog funkcioniranja i interpersonalnih odnosa, uradak ukazuje na emocionalnu nestabilnost, pasivnom odnosnu prema problemima i nedostatnim osobnim kompetencijama za rješavanje problema. Vještačenje da su kod oca ŠĐ utvrđeni obrasci ponašanja roditelja otuđitelja.

Psihologijskom obradom dječaka JĐ da je utvrđeno da je isti emocionalno nezreo dječak, sa izraženim teškoćama govora i sluha i kognitivnim sposobnostima na razini niskog prosjeka što ga čini prijemčivim za manipulativne i sugestibilne poruke za koje je tijekom vještačenja utvrđeno da ih je odbio od oca i starije sestre. U emocionalnom doživljavanju da se ne uočavaju odstupanja, ali da se rezultati disperziraju prema blažoj depresivnoj simptomatologiji. Projektivno da se saznaje da prema majci ima ambivalentne osjećaje iako je u ponašajnom otporu vezano za život i kontakte s njom, dok oca idealizira. Također da se uočava da je otac pozitivne osjećaje djeteta njemu "kupio" stvarima, a otpori prema majci da su izazvani manipulativnim porukama kojima je dijete izloženo za vrijeme boravka sa ocem i sestrom. Da se radi o dječaku koji je iracionalno otuđen od majke i koji u razgovoru daje beznačajne, čak i smiješne isprike za odbacivanje majke te je sklon nekritički prihvaćati i vjerovati svim informacijama koje o majci dobiva od oca i sestre. Franina trivijalna objašnjenja za otpor prema majci, podržavanje lažne optužbe za fizičko naselje, idealiziranje života sa ocem, odbijanje i negativno atribuiranje rodbine sa majčine strane, da su sve to znakovi da je JĐ u procesu iracionalnog otuđenja od majke.

Vještačenjem članova obitelji JĐ da su jasno utvrđeni znakovi da je JĐ pod utjecajem oca i sestre potpuno otuđen od majke što predstavlja oblik emocionalnog zlostavljanja djeteta.

U dopuni svog nalaza i mišljenja od 23. siječnja 2023. stalna sudska vještakinja Danijela Didić je zaključila da kod mlt. TĐ u odnosu na vještačenje iz 2020. nije došlo do promjena u načinu verbalizacije o majci i ponašajnih otpora koje pokazuje prema njoj. Također nisu uočena ponašanja i doživljavanja majke iz kojih bi se moglo zaključiti o očevom pozitivnom utjecaju na dijete u proteklom razdoblju. Dječak da je i dalje u iracionalnom otporu prema majci, pram kojoj u odnosu na prethodno vještačenje više nema ambivalentne osjećaje, aktualno da je doživljava isključivo negativno, što se može smatrati pogoršanjem u odnosu na vještačenje iz 2020, a za njeno odbacivanje koristi neuvjerljive razloge i racionalizacije, ovaj put još jasnije dijeli roditelj na potpuno lošeg (majka ) i potpuno dobrog (otac), dok govori o majci potpuno izostaje osjećaj srama i krivnje. Tijekom cijelog vještačenja prenaglašava da su njegova ponašanja prema majci isključivo njegov izbor, u čemu je vidljivo rigidniji u odnosu na vještačenje iz 2020. što se također može smatrati pogoršanjem odnosu na prethodni nalaz, ali da nije uočeno odbacivanje i proširene obitelji koje je uočeno tijekom prvog vještačenja što se može smatrati poboljšanjem u odnosu na prethodno vještačenje. Radi stabilizacije djetetovog psihičkog funkcioniranja da se preporuča neodgodivo uključivanje oba roditelja u intenzivni savjetodavni rad u nadležni Obiteljski centar i slijeđenje preporuka i savjeta stručne osobe koja će s njima savjetodavno raditi.

13.1. Na upit da pojasni točku 4 svog zaključka gdje predlaže savjetodavni rad oba roditelja, a radi djeteta, stalna sudska vještakinja Danijela Didić je odgovorila da je tijekom aktualnog vještačenja utvrđeno da je na samom kraju vještačenja mlt. JĐ vještakinji autentično izrazio želju "da se roditelji prestanu svađati" i ukoliko bi se oni prestali svađati izjavio je da bi to doprinijelo njegovim češćim i kvalitetnijim kontaktima s majkom. Obzirom na činjenicu da JĐ već dugi niz godina živi s ocem i dominantno je izložen utjecaju oca, ovakva njegova izjava, štogod to "svađanje roditelja značilo" da se može smatrati isključivim utjecajem oca i Franinom nesvjesnom željom da otac promijeni neka ponašanja i stavove koje mu nameće o majci kako bi ga to motiviralo na kvalitetnija druženja s njom. Također da je tijekom vještačenja, prije samog odlaska, vještakinja uočila da je majka pokazivala neke nespecifične otpore zajedničkom povratku u [adresa], koje joj je bivši suprug predložio, da je dijete tom prilikom izjavilo "ako ovo sad ne posluša, onda će teško poslušati bilo šta", misleći pri tome na majku. Iz toga razloga da je predložila da se oboje roditelja uključi u intenzivni savjetodavni rad pri čemu smatra da je on dominantno potreban tati, a tek usput i mami radi korigiranja njezinih ponašanja koja kod djeteta mogu izazvati emocionalnu frustraciju.

13.2. Na daljnji upit stalna sudska vještakinja je odgovorila da su u ovom periodu kontakti između majke i djeteta vrlo rijetki, vrlo sporadični, vrlo nekvalitetni i ovise isključivo o željama mlt. JĐ što smatra potpuno nedopustivim obzirom na činjenicu njegove kronološke dobi. Njoj da je poznata odredba obiteljskog zakona da se neće provoditi ovrha nad djetetom radi viđanja, ali ako je dijete navršilo 16, a ne 14 godina. Ukoliko se do djetetove 16 godine osobni odnosi sa roditeljem sa kojim ne živi ne održavaju kao posljedica psihičkih pritisaka roditelja sa kojim dijete živi, onda da je to poraz kaznenopravnog sustava koji roditelja s kojim dijete živi do djetetove 16 godine nije uspio sankcionirati jer da je isključiva odgovornost za neodržavanje osobnih odnosa na strani roditelja sa kojim dijete živi ukoliko je onaj roditelj s kojim dijete ne živi adekvatnih i zadovoljavajućih roditeljskih kapaciteta te ukoliko dijete nema nikakav racionalan razlog za odbacivanjem toga roditelja.

13.3. Na upit da objasni korijen problema odnosno da je JĐ odlazio od majke više puta i da ga je okrivljenik više puta vraćao nagovorom, a da je zadnji put došao i rekao da on više ne želi živjeti sa mamom u toj ludnici, ali da je želi vidjeti, pa je li to vještakinji poznato, stalna sudska vještakinja Danijela Didić je odgovorila da joj je sve to itekako dobro poznato obzirom na činjenicu da se o svemu tome govorilo još tijekom prvog vještačenja u srpnju 2020. Tijekom toga vještačenja da je zaključila, nakon svih prikupljenih saznanja, da je dječak iracionalno otuđen od majke, da tijekom razgovora ne nabraja nikakve specifične i kontekstualno uklopljene detalje njezinih ponašanja, da daje smiješne isprike za odbacivanje majke i da je sklon nekritički prihvaćati i vjerovati svim informacijama koje o majci dobiva od oca i sestre. Sve ove informacije da je znala prilikom prvog vještačenja, te da je i tada konstatirala da je dječak iracionalno otuđen od majke u zaključku pod toč. 5 vještačenja. Osobno da nije razgovarala s HĐ, ali da je s njom razgovarala psiholog DĐ, koja je ocijenila da je i ona otuđena od majke kao što je i JĐ jer ju je ona vještačila.

13.4. Na daljnji upit da je rekla da dječak nije dao specifične i kontekstualno uklopljene detalje i da li to može imati veze s njegovim specifičnim poteškoćama u govoru, stalna sudska vještakinja Danijela Didić je odgovorila da to nema veze, jer bez obzira na njegov fond riječi kod djece koja uopćeno kažu da ih je mama tukla ili s njima nije učila, kada ih pitaš da opišu barem jedan takav događaj, onda da znaju opisati barem jedan takav specifični događaj ili prvi ili posljednji ili slično, ali ga znaju opisati detaljno, što da nije bio slučaj u konkretnom slučaju.

14. Iz provedenog kontrolnog psihologijskog vještačenje ŠĐ, BĐ i JĐ po stalnoj sudskoj vještakinji Jadranki Zorić od 25. svibnja 2023. proizlazi da je vještakinja zaključila da je okrivljenik ŠĐ osoba koja intelektualno funkcionira na donjoj granici granične kategorije kojeg karakteriziraju anksiozne odlike ličnost, nesigurnost i sklonost paranoidnih interpretacija. U okolnostima depresivnih i anksioznih epizoda da su moguća agresivna postupanja prema okolini. Okrivljenik da nije razriješio raniji bračni prekid, još uvijek žali za istim i svoj način gledanja na bivšu suprugu je sklon prenositi na djecu kako bi umanjio svoju odgovornost za prekid bračne zajednice. U tom kontekstu da se mogu očekivati njegova manipulativna djelovanja spram djece. Nadalje je vještakinja Zorić zaključila da je majka BĐ osoba koja intelektualno funkcionira na prosječnoj razini i koja se prezentira kao osoba bez psihičkih smetnji. Aktualno da se nalazi anksioznih i subdepresivnih tendencija kao rezultat životnih okolnosti u kojima se nalazi, prvenstveno vezno uz odvojenost od vlastite djece. Za majku BĐ da nije utvrđeno da bi njeno ponašanje bilo manipulativno, usmjereno na odvajanje mlt. JĐ od oca. Vještakinja Zorić je također zaključila da mlt. ošt. TĐ, sa navršenih 16 godina odrasta u nepovoljnim okolnostima razdvojene obitelji. Od rođenja da je suočen sa zdravstvenim teškoćama vezanim za obostranu perceptivnu nagluhost. Intelektualno da funkcionira na graničnom nivou, te se kod njega nalazi izraženih anksioznih odlika ličnost, nestabilnost u emocionalnom planu, i razvoja opozicionih tendencija. Odbijanje majke i njena negativna valorizacija, obzirom na izostanak opisa konkretnih iskustava i korištenje kvalifikacija i rječnika koji je sukladan očevim da se može smatrati rezultatom induktivnog manipulativnog djelovanja oca u smislu odvajanja od majke.

15. Iz presude Općinskog suda u Zadru broj P-5541/09 od 28. rujna 2010., pravomoćne 25. listopada 2010. proizlazi da je brak razveden brak između okrivljenika i VĐ, djev. BĐ, da se mlt. djeca HĐ i TĐ povjeravaju na odgoj i čuvanje majci VĐ, djev. BĐ i da će se druženja mlt. djece HĐ i JĐ sa ocem OĐ održavati svaki drugi dan u trajanju od tri sata, u smjeni suprotno od nastave, svaki drugi vikend u trajanju od petka u 18,00 h do nedjelje u 18,00 h, polovicu ljetnih i zimskih praznika, svaki drugi državni praznik i blagdan te po dogovoru roditelja drukčije od određenog minimuma po ovoj odluci.

16. Iz nalaza i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 15. veljače 2018. proizlazi da je dijete TĐ emocionalno topao i vedar dječak, nezreliji za dob, koji živi u obitelji rastavljenih roditelja izrazito narušene komunikacije i suradnje, da kroz psihologijsku obradu iznosi zadovoljstvo u odnosu sa oba roditelja uz istovremenu opterećenost davanja iskaza i eventualnim posljedicama, a koje ponašanja djeteta ukazuje na izloženost neadekvatnom pritisku na dijete uslijed njihovog konflikta, s tim da se u razgovoru s istim ne dobivaju informacija o eventualnim negativima postupanjima roditelja u odnosu na dječaka. U dječaka da postoje izvjesne dizmorfične fenotipske promjene, u ponašajnom segmentu kraća pažnja uz impulzivnost, govor ometen, u finoj motrioci i koordinaciji je graničnog do odstupajućeg nalaza, a gruba motorika da je tromija. S obzirom na navedeno da se preporuča poduzeti adekvatnu mjeru zaštite djeteta od strane institucija odnosno da je u dječakovom interesu uspostava roditeljske suradnje radi čega se preporuča daljnje angažman Centra za socijalnu skrb, a za dječaka se preporuča psihologijsko praćenje u mjestu stanovanja te ponovna procjena oblika školovanja pred prelazak na predmetnu nastavu.

17. Iz zapisnik Općinskog suda u Zadru broj Ovr Ob-35/19 od 29. siječnja 2020. proizlazi da je provedena ovrha ovrhovoditelja BĐ protiv ovršenika ŠĐ radi predaje/oduzimanja djeteta mlt. JĐ iz kojeg proizlazi da je ovrha započeta13,30 sati u [adresa] u [adresa]., da je na navedenoj adresi zatečen ovršenik i mlt. NĐ, da je ovršenik naveo da je suglasan s tim da ovrhovoditeljica – majka preuzme mlt. JĐ, ali da je mlt. TĐ naveo da ne želi poći kod majke jer da voli svog oca i sestru i želi živjeti s njima, ali je na nagovor oca izašao iz kuće i razgovarao sa ovrhovoditeljicom – majkom te joj kazao da je voli, ali da se njom, ne želi živjeti te se vratio u kuću. Na zapisnik je u 14,40 sati konstatirano da ovrha – predaja djeteta majci nije uspjela, te da se ovrhovoditeljica BĐ ne slaže s time da mlt. JĐ stane kod oca.

18. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Zadar od 18. ožujka 2020. proizlazi da roditeljima ŠĐ i BĐ određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanje skrbi o njihovom djetetu TĐ u svrhu pomoći roditeljima da uspostave minimum suradnje na razini roditeljska, poticanja kontakta djeteta sa majkom, motiviranja roditelja da žurno uključe dijete u psihoterapijski tretman, a koja mjera je određena u trajanju od šest mjeseci, od 11. ožujka 2020. do 11. rujna 2020., a kao voditeljica mjere je imenovana vanjska stručna suradnica Centra, KĐ.

19. Izvršenim uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. 21 GŽ Ob- 1043/18-2 od 16. listopada 2018. proizlazi da je odbijen zahtjeva tužitelja ŠĐ da se mijenja pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P- 5541/09 od 28. rujna 2010. u dijelu u kojem su određeni susreti i druženje oca s maloljetnim TĐ.

20. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih dokaza, kako svakog posebno tako i u njihovoj međusobnoj ukupnosti, ovaj sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik ŠĐ počinio kaznena djela za koja se tereti.

21. U odnosu na kazneno djelo pod t. 1. iz čl. 174. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11

22. U odnosu na kazneno djelo oduzimanja djeteta iz čl. 174. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, u postupku nije sporno da je pravomoćnom presudom ovog suda br. P-5541/09 od 28. rujna 2010. pravomoćnom 25. listopada 2010. određeno da mlt. TĐ živi sa majkom BĐ dok je ocu određeno pravo na susret i druženje s djetetom, a niti je sporno da je mlt. TĐ **.**.2019. nakon boravka kod oca tijekom vikenda u sklopu određenog prava oca na susret i druženje s djetetom, ostao kod okrivljenika i nakon vremena kada ga je prema sudskoj odluci trebalo vratiti maci te da je nakon toga nastavio živjeti s ocem.

23. Okrivljenik navedene objektivne okolnost u bitnom nije osporavao. Međutim, okrivljenik je poricao da je JĐ protupravno zadržao kod sebe, navodeći da je dijete samo odbilo vratiti se majci, da ga na takvo ponašanje nije nagovarao, da ga je pokušao vratiti majci te da se zbog nastale situacije obraćao nadležnom za socijalnu skrb, te da je mlt. JĐ i prilikom pokušaja prisilnog izvršenja sudske odluke odbio otići s majkom.

24. Sud je takvu obranu okrivljenika cijenio u vezi s iskazom samog mlt. JĐ, iskazima stručnih osoba koje su u neposredno radile s obitelji TĐ, te materijalom dokumentacijom, pri čemu je utvrdio da obrana okrivljenika u odlučnim dijelovima nalazi potvrdu u drugim izvedenim dokazima.

25. Tako je mlt. TĐ u svom je iskazu prilikom ispitivanja na raspravi od 8. srpnja 20205. naveo da je od listopada 2019. ostao živjeti kod oca jer se nije želi vratiti majci. Premda se zbog proteka vreme nije moga pouzda prisjetiti razloga zbog kojih je tada odbijao odlazak majci opisao je i situacije u kojim ga je otac odvezao majci kako bi ostao kod nje nakon čega bi se on ponovno pješice vraćao ocu.

26. Prilikom nadoslušanja 7. srpnja 2026. mlt. JĐ je ponovno naveo da se više ne može prisjetiti zbog čega tada nije želio živjeti s majkom, ali je ostao kod navoda da ga otac nije sprječavao u odlasku majci. Naprotiv, iz njegovog iskaza proizlazi da je otac ne samo dopuštao da ode majci, već je od njega i tražio da ode, iako takve njegove dolaske nije unaprijed najavljivao majci.

27. Sud je iskaz svjedoka mlt. JĐ prihvatio u dijelovima u kojima je mogao iznijeti konkretna vlastita sjećanja na predmetne događaje ne nalazeći razloga sumnjati da je iskazivao u skladu sa svojim sadašnjim sjećanjem. Pri tome je sud imao u vidu znatan protek vremena, kao i njegove navode da se pojedinih događaja i razloga svojeg tadašnjeg ponašanja više ne može pouzdano prisjetiti. Stoga sud iz njegovih teškoća u prisjećanju nije izvodio zaključke o činjenicama kojih se mlt. JĐ više ne sjeća, dok je njegove konkretne navode o vlastitom odbijanju povratak maci i postupanja oca ocijenio u vezi o ostalim izvedenim dokazima.

28. Takav iskaz svjedoka mlt. djeteta JĐ u bitno je sukladan i objektivno zabilježenim okolnostima pokušaja izvršenja sudske oduke iz zapisnika Općinskog suda u Zadru br. Ovr-Ob-35/19 od 29. siječnja 2020. o provedbi ovrhe radi prodaje djeteta, iz kojeg proizlazi da je mlt. JĐ prilikom pokušaja izvršenja sudske odluke izjavio da ne želi ići s majkom i da želi živjeti s ocem i sestrom. Iz istog zapisnika također proizlazi da ga je okrivljenik poticao da izađe iz kuće i razgovara s majkom, nakon čega je mlt. JĐ izašao, ali se potom ponovno vratio u kuću odnosno odbio otići s majkom, zbog čega predaja djeteta nije ostvarena.

29. Sud je navedeni zapisnik cijenio kao osobito značajan objektivan otkaz jer je sastavljen tijekom samog razdoblja obuhvaćenog optužnicom i neposredno bilježi ponašanje mlt. JĐ i okrivljenika prilikom pokušaja njegove predaje majci. Iz njegovog sadržaja ne proizlazi postupanje okrivljenika kojim bi mlt. JĐ sprječavao da ode majci već naprotiv da ga je poticao da izađe iz kuće i razgovara s majkom, dok je sam mlt. JĐ izrazio protivljenje odlasku s majkom.

30. Iskaz svjedokinje UĐ sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio ga u dijelu u kojem opisuje razgovore koje je u svojstvu posebne skrbnice vodila sa mlt. JĐ te sadržaj njegovih tada izraženih želja. Iz njezinog iskaza proizlazi da je mlt. JĐ još 2017. godine izražavao želju da živi s ocem i sestrom HĐ pri čemu je oba roditelja opisivao pozitivno, a njegovu tada izraženu želju je ocijenila iskrenom. Navedeno je značajno za ocjenu vremenskog slijeda događaja jer pokazuje da je mlt. JĐ želju da živi s ocem izražavao prije razdoblja obuhvaćenog optužnicom. Okolnost da se mlt. JĐ prilikom nadoslušanja 7. srpnja 2026. nije sjećao ove svjedokinje niti razgovora koje je s njima vodila, prema ocjeni suda ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaz, imajući u vidu protek vremena i činjenicu da je s njim razgovarala u službenom svojstvu.

31. Sud je nadalje cijenio iskaz svjedokinja KĐ, koja je neposredno radila s obitelji i opisala Franino kontinuirao odbijanje odlaska majci te pokušaje da susreti majke i sina ostvare i na neutralnom mjestu, primjerice kod bake, kao i kako je okrivljenik u pojedinim situacijama govorio mlt. JĐ da mora otići majci, te mu nije branio viđanje s majkom.

32. Sud nije našao razloga dovoditi u sumnju vjerodostojnost iskaza KĐ koja je o navedenim okolnostima iskazivala na temelju saznanja stečenih tijekom neposrednog stručnog rada s obitelji. Njezin iskaz sud je prihvatio u dijelu u kojem opisuje ustrajno Franino odbijanje odlaska majci, pokušaje uspostavljanja njihovog kontakta te okolnosti koje je sama u tvrdila tijekom rada s obitelji, pri čemu ova svjedokinja nije navela konkretno postupanje okrivljenika iz kojeg bi proizlazilo da je upravo on mlt. JĐ protupravno zadržavao kod sebe.

33. Nadalje je svjedokinja CĐ u svom iskazu opisala postojanje ozbiljnih teškoća u komunikaciji roditelja i provođenje stručne mjere radi stabilizacije obiteljskih odnosa, ali iz njezinog iskaz ne proizašli da bi neposredno opažala da okrivljenik mlt. JĐ zadržava kod sebe protivno njegovoj volji ili mu omogućava povratak majci.

34. Iskaz svjedokinje CĐ ovaj sud je cijenio kao vjerodostojan u granicama onoga čega se ista s obzirom na protek vremena, mogla prisjetiti. Njezin iskaz svud je prihvatio u dijelu u kojem opisuje okolnosti svog stručnog rada s obitelji i teškoće u odnosima roditelja do nije iznijela vlastita saznanja o konkretnom postupanju okrivljenika kojim bi mlt. JĐ bio zadržavan kod njega.

35. Iskaz svjedokinje BĐ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem iz vlastitog neposrednog saznanja opisuje da joj mlt. JĐ nakon boravka kod oca nije vraćen, da je tražila njegov povratak, te da je dijete odbijalo vratiti se k njoj. Njezin iskaz stoga potvrđuje činjenicu da pravomoćna sudska oduka prema kojoj je mlt. K trebao živjeti s majkom u predmetom razdoblju nije bila izvršavana. Međutim, svjedokinja nije bila nazočna razgovorima između okrivljenika i mlt. JĐ niti je neposredno opažala okolnosti pod kojima je mlt. JĐ odlučio ostati kod oca, pa se samo na temelju njezinog iskaz ne može utvrditi da li je okrivljenik svojim konkretnim postupanjem protupravno zadržavao dijete kod sebe.

36. Sud je tako iskaze UĐ, kao posebne skrbnice te, svjedokinja KĐ, LĐ i CĐ, koju su u okviru svojih stručnih poslova bile uključene u rad s obitelji, ocijenio vjerodostojnim u pogledu okolnosti u o kojima su imale vlastita saznanja. Njihovi iskazi se u bitnim dijelovima međusobno nadopunjuju i sukladni su ostalim izvedenim dokazima, osobito u pogledu ranije izražene želje mlt. JĐ da živi s ocem, te njegovog ustrajnog odbijanja povratka majci. Međutim, iz ni iz jednog od tih iskaza ne proizlazi konkretno postupanje okrivljenika kojim bi mlt. JĐ bio protupravno zadržavan kod njega.

37. Sud je pri ocjeni izražene želje mlt. JĐ da ostane živjeti kod oca cijenio i nalaze i mišljenja psihologijskih vještakinja, iz kojih proizlazi da je u relevantnom razdoblju kod mlt. JĐ postojao negativan utjecaj oca, da je dijete idealiziralo oca, a majku negativno doživljavalo te da su kod njega utvrđena obilježja emocionalnog otuđenja od majke, dakle ovako izraženu želju mlt. JĐ da ostane kod oca sud nije promatrao izdvojeno niti ju prihvatio kao dokaz njegove potpuno autonomno formirane odluke, neovisne o obiteljskim odnosim i utjecaju okrivljenika,

38. Međutim, navedeni stručni zaključci sami za sebe ne dokazuju da je okrivljenik u razdoblju obuhvaćenom toč. 1. optužnice poduzimao konkretne radnje kojima bi mlt. JĐ protupravno zadržao kod sebe odnosno onemogućavao mu da živi s majkom. Vještačenja objašnjavaju psihološko stanje djeteta i dinamiku njegovom odnosa prema roditeljima, ali ne daju neposredan odgovor na pitanje da li je okrivljenik, nakon što je mlt. JĐ ostao kod njega, svjesno i voljno postupao s ciljem njegova protupravnog zadržavanja. Pri tome je za ocjenu volje mlt. JĐ značajna i vremenska komponenta, jer iz iskaza svjedokinje UĐ proizlazi da je mlt. JĐ želju da živi s ocem i sestrom izražavao još 2017. kada je oba roditelja opisivao pozitivno.

39. Stoga, iako kasniji nalazi vještakinja upućuju na očev negativan utjecaje i razvoj otuđenja od majke, ne može se samo na temelju provedenih psihologijskih vještačenja izvesti zaključak da je upravo takav utjecaj stvorio prvotnu želju mlt. JĐ da živi s ocem niti da je njegovo odbijanje povratka majci u cijelosti bilo rezultat postupanja okrivljenika. Naposljetku, za postojanje kaznenog djela iz čl. 174. KZ/11 potrebno je utvrditi da je okrivljenik ostvario jednu od zakonom propisanih radnji izvršenja. Postojanje psihološkog utjecaja na dijete ne može s smo po sebi poistovjetiti s njegovim protupravnim zadržavanjem.

40. Stoga je sud nalaze i mišljenja sudskih vještakinja psihologijske struke Danijele Didić i Jadrane Zorić cijenio zajedno s ostalim izvedenim dokazima, osobito iskazima mlt. JĐ, svjedokinje UĐ kao posebne skrbnice, te svjedokinja KĐ, LĐ i CĐ, koje su u okviru svojih stručnih poslova bile uključene u rad s obitelj, kao i zapisnika o provedbi ovrhe od 29. siječnja 2020., iz kojih proizlazi da je mlt. JĐ i sam ustrajno odbijao povratak majci, dok postoje i konkretni podaci da ga je okrivljenik pokušavao vratiti majci te ga je prilikom ovrhe nagovorio da izađe iz kuće i s njom razgovara.

41. Pri tome sud ne smatra da volja tada dvanaestogodišnjeg djeteta TĐ mogla sama po sebi izmijeniti pravomoćnu sudsku odluku o tome s kojim će roditeljem živjeti niti osloboditi okrivljenika obveze njezinog poštivanja. Međutim, njegov jasno i ustrajno izražena volja, osobito kada je potvrđena i ponašanjem pred stručnim i službenim osobama predstavlja važnu okolnosti prilikom utvrđivanju da li je upravo okrivljenik ostvarivao radnju protupravnog zadržavanja djeteta.

42. Kazneno djelo iz čl. 174. st. 1. KZ/11 može se ostvariti alternativno - oduzimanjem djeteta od osobe kojoj je povjereno njegovim protupravnim zadržavanjem ili onemogućavanjem djetetu da živi s osobom ili u ustanovi kojoj je povjereno, dok je st. 2. propisan oblik djela kada ga počini roditelj ili posvojitelj.

43. U konkretnom slučaju budući da je mlt. JĐ zakonito došao kod oca radi ostvarivanja vremena određenog za susrete i druženje za ocjenu optužbe odlučno je prije svega pitanje da li je okrivljenik nakon isteka vremena određenog za susrete i druženja protupravno zadržao dijete kod sebe odnosno da li je svjesno i voljno postupao tako da mlt. JĐ protivno postojećoj sudskoj odluci ostane kod njega i ne nastavi živjeti s majkom.

44. Za ostvarenje tog kaznenog djela nije nužno da roditelj dijete fizički zadržava, zaključava ili silom sprječava u odlasku. Međutim, mora biti utvrđeno konkretno postupanje počinitelja iz kojeg proizlazi da upravo on protupravno zadržava dijete odnosno onemogućava da ono živi s osobom kojoj je povjereno kao i njegov subjektivni odnos prema takvom postupanju. Upravo u odnosu na te odlučne činjenice rezultati provedenog dokaznog postupka ne pružaju dostatnu osnovu za zaključak da je okrivljenik ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnoj kaznenog djela.

45. Nasuprot nespornoj činjenice da mlt. JĐ nakon isteka vremena određenog za susrete i druženje sa ocem nije vraćen majci i da je nastavio živjeti kod oca stoji čitav niz međusobno povezanih okolnosti, pa je tako mlt. JĐ želju da živi s ocem i sestrom izražavao još 2017., sam je potvrdio da se u inkriminiranom razdoblju nije želio vratiti majci, isti je opisao situacije u kojima ga je otac odvezao majci nakon čega se sam vraćao ocu, a naveo je i da je otac od njega tražio da ode maci, te prilikom službenog pokušaja ovrhe ponovno je odbio otići s majkom i vratio se u ocu premda ga je upravo okrivljenik nagovorio da izađe i razgovara s njom.

46. Navedene okolnosti proizlazi kako iz obrane okrivljenika, tako i iz iskaza svjedoka mlt. JĐ kao i naprijed navedenih svjedoka koji su u svojstvu stručnih osoba radili s obitelji JĐ, te materijalne dokumentacije nastale prilikom provođenja ovrhe.

47. U tom smislu sud nalazi važnim razlikovati objektivno neizvršavanje postojeće obiteljskopravne odluke od dokazanosti kaznopravno relevantnog protupravnog zadržavanja djeteta. Sama činjenica da mlt. JĐ nije vraćen majci i da je nastavio živjeti kod oca važna je i nesporno, ali iz nje se, bez utvrđivanja konkretnog postupanja i namjere okrivljenika ne može automatski izvesti zaključak da su ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz čl. 174. KZ/11.

48. U ovom predmetu mogućnost da je mlt. JĐ kod oca ostao prvenstveno uslijed vlastitog, ustrajnog odbijanja povratka majci, a ne zato što je okrivljenik svojim svjesnim i voljnim postupanjem ostvarivao radnju protupravnog zadržavanja nije ostala samo na razini moguće pretpostavke, već nalazi konkretnu potvrdu u izvedenim dokaza,

49. Stoga ovaj sud ocjenjujući sve navedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti nije mogao izvan svake razumne sumnje utvrditi da je okrivljenik, nakon što je mlt. JĐ došao kod njega radi ostvarivanja vremena određenog za susrete i druženje svjesno i voljno protupravno zadržao dijete kod sebe odnosno svojim postupanjem onemogućavao da ono živi s majkom kojoj je bilo povjereno.

50. Naime, iz ukupnosti izvedenih dokaza proizlazi da je postojala pravomoćna odluka prema kojoj je mlt. JĐ trebao živjeti s majkom i da ta odluka nije bila izvršavana, ali istodobno proizlazi da je dijete aktivno i u više navrata odbijalo povratak majci, da je takvu željnu iskazivao i ranije, da je prilikom sudske ovrhe samo pobjeglo nazad u očev dom, ali nije dokazano da ga je okrivljenik fizički zadržavao ili neposredno sprječavao u odlasku.

51. Stoga sud nalazi da provedeni dokazi ne daju dostatnu osnovu za zaključak izvan razumne sumnje je okrivljenik ostvario upravu radnju protupravnog zadržavanja dijeta na način opisan u toč. 1 optužnice.

52. U odnosu na kazneno djelo pod t. 2., iz čl. 177. st. 2. KZ/11

53. Kod kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 sud je prije svega smatrao potrebnim razdvojiti dvije međusobno povezane, ali dokazno različite činjenice. Jedno je pitanje da li je u inkriminiranom razdoblju postojao negativan utjecaj okrivljenika na odnos mlt. JĐ prema maci i da li je odnos majke i djeteta bio poremećen, a drugo je pitanje da li je dokazano da je okrivljenik takav utjecaj ostvarivao upravo konkretnim izjavama i postupcima sadržanim u činjeničnom opisu optužnice.

54. Provedena psihologijska vještačenja, ocijenjena u vezi s ostalim izvedenim dokazima, daju osnovu za zaključak da je u inkriminiranom periodu postojao negativan utjecaj okrivljenika na odnos mlt. JĐ prema majci, te da je odnos majke i djeteta bio izrazito poremećen.

55. Međutim, takav zaključak sam po sebi ne dokazuje da je okrivljenik taj utjecaj ostvarivao upravo konkretnim izjavama i postupcima sadržanim u činjeničnom opisu optužnice.

56. Naime, okrivljeniku se optužnicom ne stavlja na teret samo općenito negativno utjecanje na odnos djeteta prema majci, već niz konkretno opisanih postupaka i izjava kojima je, prama optužbi, kod mlt. JĐ stvarao negativnu sliku o majci, idealizirao život kod sebe, iznosio određene tvrdnje o majci i njezinu ponašanju te mlt. JĐ upoznavao sa sudskim, postupcima na način kojim je kod njega stvarao negativan odnos prema majci.

57. Stoga za donošenje osuđujuće presude nije dovoljno utvrditi postojanje negativnog utjecaja okrivljenika niti posljedice u vidu izrazito poremećenog odnosa majke i djeteta, već je potrebno utvrditi da je okrivljenik poduzimao upravo konkretne radnje koje su mu optužnicom stavljaju na tereti i kojim bi ostvario obilježje predmetnog kaznenog djela.

58. S obzirom na navedeno, prilikom ocjene da li su dokazane konkretne radnje koje se okrivljeniku stavljaju na teret, sud je osobito cijenio iskaz samog oštećenog mlt. JĐ, kao osobe kojoj su, prema optužbi, sporne izjave neposredno upućivane.

59. Prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 8. srpnja 2025. oštećenik mlt. TĐ je opisujući pojedine okolnosti u razdoblju u kojem je živ kod oca naveo da mu se „tijelo brani“ što je povezao s time da je to za njega bilo loše razdoblje i da je određena sjećanja blokirao, a na pitanje da li je otac pred njim ružno govorio o majci je također odgovarao na način da mu se „tijelo brani“, ali nije opisao konkretne izjave niti pojedinačne situacije u kojima bi mu okrivljenik izgovorio riječi sadržane u činjeničnom opisu optužnice.

60. Prilikom nadoslušanja, 7. srpnja 2026. oštećenik mlt. JĐ je naveo da se zbog proteka vremena više ne može prisjetiti što se točno događalo u inkriminiranom razdoblju niti razloga zbog koji tada nije želio ići majci. Međutim, prisjetio se jedne konkretne izjave oca o majci navodeći da je otac rekao da je majka „komunist“, a on da tada komuniste nije volio.

61. Sud je iskaz svjedoka oštećenog mlt. JĐ prihvatio u onim dijelovima u kojima je mogao iznijeti konkretna vlastita sjećanja, ne nalazeći razloga sumnjati da je iskazivao u skladu sa svojim sadašnjim sjećanjima na događaje. Istodobno je pri ocjeni njegova iskaza imao u vidu znatan protek vremena, njegove opetovane navode da se pojedinih događaja i razloga svojeg tadašnjeg ponašanja više ne može prisjetiti te činjenicu da je određena sjećanja opisivao kao blokirana. Stoga iz njegovih teškoća u prisjećanju sud nije izvodio zaključak da se određeni događaji nisu dogodili, ali isto tako nije mogao smatrati dokaznim konkretne izjave i postupke okrivljenika koje mlt. JĐ kao svjedok nije potvrdio.

62. Navod mlt. JĐ dad je otac za majku rekao da je „komunist“ sud je cijenio kao dokaz da je okrivljenik pred djetetom iznio jednu negativno intoniranu tvrdnju o majci što je sukladno zaključcima prevedenih psihologijskih vještačenja o postojanju negativnog očevog utjecaja na odnos mlt. JĐ prema majci.

63. Međutim, okrivljeniku se činjeničnim opisom optužnice ne stavlja na teret da je mlt. JĐ govorio da mu je majka „komunist“, ta konkretna izjava nije obuhvaćena optužbom dok se mlt. JĐ tijekom svojih ispitivanja nije potvrdio konkretne izjave i postupke koji su sadržani u činjeničnom opisu optužnice.

64. Prema ocjeni suda, upravo činjenica da se mlt. JĐ unatoč znatnom proteku vremena i teškoćama u prisjećanju uspio prisjetiti jedne korektne izjave oca o majci, ali upravo izjave koja nije predmet optužbe, ne pruža dostatnu osnovu za zaključak da je okrivljenik izgovorio i druge sadržajno različite izjave navedene u optužnici. Iz činjenice da je je dokazano jedno negativno očitovanje okrivljenika o majci ne može se bez drugih pouzdanih dokaza, izvesti zaključak da je izgovorio ii konkretne tvrdnje koje mu se stavljaju na teret.

65. Za ocjenu razvoja odnosa mlt. JĐ prema roditeljima značajan je iskaz svjedokinje UĐ koja je kao posebna skrbnica s mlt. JĐ razgovara 2017. godine u nazočnosti psihologa. Prema njezinom iskazu mlt. JĐ je već tada izražavao želju da živi s ocem i sestrom HĐ, ali je oba roditelja opisivao pozitivno, te je navedena svjedokinja njegov tadašnji iskaz doživjela iskrenim. Svjedokinja UĐ je navela i da je prilikom kasnijeg razgovora sa mlt. JĐ, nakon što je već živio s ocem uočila promjenu jer je tada uz želju da i nadalje živi s ocem počeo iznositi određene negativne okolnosti na strani majke koje ranije nije spominjao.

66. Iskaz svjedokinje UĐ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje razgovore koje je u svojstvu posebne skrbnice vodila s mlt. JĐ te promjene koje je tijekom vremena uočila u način na koji je govorio o majci. Njezin iskaz u tom dijelu nalazi uporište i u kronologiji događaja, te nije u suprotnosti s drugim provedenim dokazima o postupnom pogoršanju odnosa majke i djeteta.

67. Takva kronologija može upućivati na naknadu promjenu odnosa mlt. JĐ prema majci te je u tom smislu sukladna sa zaključcima provedenih psihologijskih vještačenja o postojanju negativnog utjecaja na dijete. Istodobno pokazuju da sama želja mlt. JĐ da živi sa ocem i sestrom nije nastala tek tijekom razdoblja obuhvaćenog optužnicom budući ju je iskazivao još 2018. kada je oba roditelja opisivao pozitivno.

68. Međutim, svjedokinja UĐ nije bila nazočna razgovorima između okrivljenika i mlt. JĐ niti je neposredno čula da bi okrivljenik izgovarao konkretne riječi sadržane u optužnici. Njezin iskaz stoga potvrđuje promjenu u načinu na koji je mlt. JĐ tijekom vremena govorio o svojoj majci, ali ne daje neposredan odgovor na pitanje kojom je konkretnim postupcima okrivljenika ta promjena nastala.

69. Sud je iskaz svjedokinje UĐ cijenio i u vezi s kasnijim iskazom oštećenog mlt. JĐ. Prilikom nadoslušanja od 7. srpnja 2026. kada je upitan da li se sjeća osobe imena UĐ mlt. JĐ je naveo da ne zna tko je to. Navedena okolnost, prema ocjeni suda, sama po sebi ne dovodi u pitanje vjerodostojnosti iskaza svjedokinje UĐ imajući u vidu znatan protek vremena i činjenicu da je ona s mlt. JĐ razgovarala u službenom svojstvu. Međutim, budući da se mlt. JĐ ne sjeća ni svjedokinje niti razgovora koje je s njima vodila, njegovim kasnijim iskazom nije moguće potvrdi sadržaj tih razgovora kako ga je opisala svjedokinja UĐ.

70. Slijedom navedenog, iskaz svjedokinje UĐ tako ukazuje da je tijekom vremena došlo od promjene u načinu na koji je mlt. JĐ pred njom govorio o majci, ali ne omogućuje zaključak da je takva promjena bila posljedica upravo konkretnih izjava i postupaka okrivljenika sadržanih u činjeničnom opisu optužnici, budući svjedokinja razgovorima između okrivljenika i mlt. JĐ nije bila nazočna, niti je osobno čula da bi okrivljenik izgovarao sporne riječi niti je navela druga saznanja iz kojih bi proizlazi da je okrivljenik mlt. JĐ izgovorio upravo konkretne riječi navedene u optužnici.

71. Iskaz svjedokinje BĐ sud je prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem iz vlastitog neposrednog saznanja opisuje promjenu u odnosu mlt. JĐ prema njoj, njegovo odbijanje kontakata te izrazito narušen odnos majke i sina, što je u bitnom sukladno i ostalim izvedenim dokazima o odnosu u inkriminiranom periodu. Međutim, svjedokinja BĐ nije bila nazočna razgovorima između okrivljenika i mlt. JĐ u kojima bi bile izgovorene konkretne tvrdnje navedene u optužnici, niti je osobno čula da bi okrivljenik izgovarao konkretne riječi navedene u optužnici, pa se na temelju njezinog iskaza ne može utvrditi da je okrivljenik izgovorio upravo konkretne riječi odnosno poduzimao konkretne postupke sadržane u činjeničnom opisu optužnice.

72. Nadalje, sud nije našao razloga dovoditi u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje KĐ, koja je o okolnostima vezanim za obitelj iskazivala na temelju saznanja stečenih tijekom stručnog rada sa obitelji. Iz njezinog iskaza proizlazi da je najveći problem predstavljala komunikacija roditelja, da je mlt. JĐ odbijao odlazak majci, te da su se kroz stručni rad pokušavali ponovno uspostaviti odnosi majke i djeteta. Međutim, svjedokinja nije bila nazočna razgovorima između okrivljenika mi mlt. JĐ, nije osobno čula da bi okrivljenik pred mlt. JĐ izgovarao konkretne riječci sadržane u optužnici niti o tom ima drugih saznanja.

73. Sud je iskaz svjedokinje LĐ prihvatio u dijelu koji se odnosi na okolnosti koje je utvrdila tijekom svog stručnog postupanja s obitelji, osobito glede konfliktnih odnosa roditelja, želje mlt. JĐ da živi s ocem i njegovog odbijanja povratka majci. Međutim ni ova svjedokinja nije bila nazočna razgovorima između okrivljenika i mlt. JĐ niti je čula sporne izjave koje se okrivljeniku stavljaju na teret, a niti je navela da bi o njihovom izgovaranju imala drugih saznanja.

74. Iskaz svjedokinje CĐ sud je također ocijenio vjerodostojnim u granicama onoga čega se svjedokinja, s obzirom na protek vremena, mogla prisjetiti. Ona je potvrdila da je obitelji bila određena mjera stručne pomoći zbog poteškoća u komunikaciji roditelja i potrebe stabiliziranja obiteljskih odnosa, ali se zbog proteka vremena nije mogla prisjetiti pojedinosti pojedinih razgovora, a niti bila nazočna razgovorima između okrivljenika i mlt. JĐ, niti je čula da bi okrivljenik pred njim ogovorio o majci na način opisan u optužnici, a niti je navela da o tome ima drugih saznanja.

75. Nadalje, sud je prilikom ocjene iskaza svjedokinje HĐ u dijelu u kojem je navela da nije čula da bi otac pred mlt. JĐ ružno govorio o majci imao u vidu njezino blisko srodstvo s okrivljenikom ali nije našao osnovu da ga samo zbog te okolnosti ocjeni nevjerodostojnim. Njezin iskaz sud je cijenio u vezi s ostalim izvedenim dokazima osobito činjenicom da ni svjedokinje UĐ, KĐ, LĐ ni ZĐ nisu bile nazočne razgovorima u kojima bi okrivljenik izgovorio konkretne riječi sadržane u optužnici.

76. Navedene personalne dokazne sud je potom ocijenio u vezi s nalazima i mišljenima sudskih vještakinja psihologijske struke Danijele Didić i Jadrane Zorić.

77. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Danijele Didić te njegove dopune proizlazi da su kod mlt. JĐ utvrđeni znakovi utjecaja oca i sestre u obliku emocionalnog zlostavljanja, uz idealiziranje oca, nekritičko prihvaćanje informacija dobivenih od oca i sestre te negativan odnos prema majci.

78. Sud nalaz i mišljenje vještakinje Danijele Didić prihvaća kao stručan, obrazložen i uvjerljiv u dijelu koji se odnosi na pitanje za čiju je ocjenu potrebno posebno stručno znanje, odnosno na psihološko stanje mlt. JĐ, način njegovog emocionalnog funkcioniranja, njegov odnos prema roditeljima, postojanje iracionalnog otpora prema majci, idealiziranje oca te stručnu procjenu postojanja negativnog utjecaja na dijete.

79. Međutim, pri ocjeni dokazne vrijednosti nalaza i mišljenja ove vještakinje potrebno je razlikovati stručne zaključke vještakinje od činjeničnih navoda koje je mlt. JĐ tijekom psihologijske obrade eventualno iznosio o konkretnim događajima odnosno o tome što mu je otac govorio. Naime, razgovor koji vještak vodi s djetetom radi provođenja psihologijske obrade i davanja nalaza i mišljenja nije dokazna radnja ispitivanja djeteta u svojstvu svjedoka. Stoga se ono što je mlt. JĐ tijekom takvog stručnog razgovara eventualno rekao vještakinji o konkretnim riječima koje mu je otac govorio ne može koristiti kao zamjena za njegov svjedočki iskaz niti se preko sadržaja nalaza vještakinje može posredno dokazivati istinitost tih konkretnih činjeničnih tvrdnji. Navedeno ne umanjuje dokaznu vrijednost samog vještačenja. Sud prihvaća stručne zaključke vještakinje o psihološkom stanju djeteta i postojanju negativnog utjecaja na njegov odnos prema majci. Međutim stručni zaključak da je dijete bilo pod takvim utjecajem ne predstavlja samo po sebi dokaz da je okrivljenik izgovorio upravo određene riječi ili poduzeo upravo konkretne radnje sadržane u činjeničnom opisu optužnice.

Takvo razgraničenje osobito je značajno u ovom predmetu jer mlt. JĐ kada je ispitan u svojstvu svjedoka, konkretne izjave okrivljenika sadržane u činjeničnom opisu optužnice nje potvrdio, dok se od konkretnih negativnih izjava o majci prisjetio izjave da je maka „komunist“ koja nije sadržana u optužnici.

80. Sud je pri ocjeni nalaza i mišljenja vještakinje Danijele Didić cijenio i njezino pojašnjenje dano na raspravi da mlt. JĐ tijekom psihologijske obrade nije davao specifične i kontekstualno uklopljene detalje pojedinih događaja. Vještakinja je pojasnila da bi dijete njegove dobi, kada govori o konkretnom doživljenom događaju, u pravilu moglo opisati barem neki specifičan događaj, početak ili završetak događaja odnosno drugu individualizirajući okolnost.

81. Nedostatak takvih konkretnih podataka dodatno upućuje na potrebu da se stručni zaključak o postojanju negativnog ili manipulativnog utjecaja razdvoji od utvrđenja jesu li dokazane upravo pojedine konkretne radnje navedene u optužnici.

82. Sud je prihvatio i nalaz i mišljenje sudske vještakinje Jadranke Zorić kao stručan i obrazložen u dijelu koji se odnosi na psihološka obilježja okrivljenika i procjenu obiteljske dinamike. Iz tog vještačenja proizlazi da okrivljenik nije razriješio raniji bračni prekid, da je sklon vlastiti način gledanja na bivšu suprugu prenositi na djecu, te da odbijanje majka od strane mlt. JĐ, negativna verbalizacija i korištenje kvalifikacija i rječnika sukladnog očevu mogu predstavljati rezultat induktivnog manipulativnog djelovanja oca u smislu odvajanja djeteta od majke.

Navedeni vještački nalaz stoga predstavlja dodatnu stručnu osnovu za zaključak o postojanju negativnog utjecaja okrivljenika na odnos mlt. JĐ prema majci, ali ni on ne omogućuje utvrđenje da je okrivljenik izgovorio upravo konkretne riječi ili poduzeo pojedine postupke sadržane u optužnici, već predstavlja stručnu procjenu psihološke i obiteljske dinamike na temelju provedene obrade.

83. Kada se nalazi i mišljenja sudskih vještakinja Danijele Didić i Jadranke Zorić ocjene u vezi s iskazima svjedoka mlt. JĐ, te svjedokinja UĐ, BĐ, KĐ, LĐ, CĐ proizlazi dostatna osnova za zaključak da je u relevantnom razdoblju postojao negativan utjecaj okrivljenika na odnos mlt. JĐ prema majci te da je odnos majke i djeteta bio izrazito poremećen.

84. Iskaz svjedokinje HĐ ne pruža osnovu za takav zaključak budući da je navela da nije čula da bi otac pred mlt. JĐ ružno govorio o majci. Njezin iskaz sud je cijenio u vezi s ostalim izvedenim dokazima, imajući u vidu i njezino srodstvo s okrivljenikom, ali nije utvrdio okolnost zbog kojih bi samo zbog tog odnosa njezin iskaz trebalo ocijeniti nevjerodostojnim. S druge strane ni iz iskaza svjedokinja UĐ, BĐ, KĐ, LĐ i CĐ ne proizlazi da je neka od njih bila nazočna razgovorima između okrivljenika i mlt. JĐ ili osobno čula konkretne izjave sadržane u optužnici niti su njihovi iskazi pružili dostatna druga saznanja temeljem kojih bi se moglo pouzdano utvrditi da su upravo te riječi bile izgovorene.

85. Stoga, iako provedeni dokazi upućuju na postojanje negativnog utjecaja okrivljenika na odnos mlt. JĐ prema majci, na temelju njih nije moguće pouzdano utvrditi da je taj utjecaj ostvarivan upravo konkretnim izjavama i postupcima sadržanim u činjeničnom opisu optužnice.

86. Pri tome je sud imao u vidu i vremenski slijed događaja. Mlt. JĐ je želju da živi s ocem i sestrom izražavao još 2017. kada je prema iskazu svjedokinje UĐ oba roditelja opisivao pozitivno. U kasnijem razdoblju njegov se odnos prema majci izrazito pogoršao, a nalazi i mišljenja psihologijskih vještačenja upućuju na postojanje negativnog utjecaja okrivljenika na taj odnos

87. Međutim, navedene okolnosti ne omogućuju same za sebe utvrđenje da je do takve promjene došlo upravo uslijed konkretnih izjava i postupaka opisanih u optužnici.

88. Mlt. JĐ prilikom ispitivanja u svojstvu svjedoka nije potvrdio konkretne izjave i postupke koji se okrivljeniku stavljaju na teret, dok se od konkretnih negativnih izjava oca o majci prisjetio izjave da je majka „komunist“ koja nije sadržana u činjeničnom opisu optužnice. Njegove teškoće u prisjećanju sud nije tumačio kao dokaz da se događaji navedeni u optužnici nisu dogodili, ali se iz činjenica da ih se mlt. JĐ ne sjeća niti ih potvrđuje ne može izvesti ni zaključak da su se dogodili, osobito kada njihovo postojanje nije pouzdao utvrđeno drugim izvedenim dokazima.

89. Jednako tako, zaključci psihologijskih vještačenja o negativnom utjecaju okrivljenika, emocionalnom otuđenju mlt. JĐ od majke i obilježjima emocionalnog zlostavljanju predstavljaju stručnu ocjenu psihološkog stanja djeteta i obiteljske dinamike ali sami po sebi ne dokazuju način na koji je taj utjecaj ostvarivan. Iz utvrđenog postojanja negativnog utjecaja i posljedica koje je takav odnos ostavio na dijete ne može se bez drugih pouzdanih dokaza izvesti zaključak da je okrivljenik poduzimao upravo konkretne radnje navedene u optužnici.

90. Sud je stoga utvrdio da izvedeni dokazi, promatrani pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti pružaju osnov za zaključak o postojanju negativnog utjecaja okrivljenika na odnos mlt. JĐ prema majci i izrazitoj poremećenosti njihovog odnosa, ali ne pružaju dostatnu osnovu za zaključak, izvan svake razumne sumnje, da je okrivljenik taj utjecaj ostvarivao upravo konkretnim izjavama i postupcima koji mu se činjeničnim opisom optužnice stavljaju na teret.

91. Za napomenuti je da sud nije imao razloga dovoditi u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinja ŠĐC, međutim njezin iskaz nije bio od značaja za utvrđivanje odlučnih činjenica budući ova svjedokinja ne raspolaže saznanjima o okolnosti relevantnim za ocjenu postupanja okrivljenika prema mlt. JĐ u razdoblju obuhvaćenom optužnicom.

92. Slijedom svega navedenog, a kako temeljem provedenog dokaznog postupka sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik počinio kaznena djela opisana pod toč. 1. i 2. optužnice na način kako mu je to stavljeno na teret, to ga je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

93. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

94. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 10. srpnja 2026.

Sutkinja

Mitra Meštrović

Uputa o pravom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KOz-DO-54/2020

2. Okrivljenik ŠĐ

3. Braniteljica okrivljenika Darija Krajina-Štivičić, odvjetnica u Zadru

4. ZZ Oštećenika BĐ

5. U spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte