Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2614/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Samardžija, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-400/2024-13 od 26. ožujka 2026., 10. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom dijelu pod točkom III izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-400/2024-13 od 26. ožujka 2026., za svotu od 662,04 eura.

II Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom dijelu pod točkom III izreke presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-400/2024-13 od 26. ožujka 2026., za svotu od 562,50 eura i rješava:

Odbija se tužiteljica RR sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 562, 50 eura.

III. Nalaže se tužiteljici RR naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. trošak žalbe u svoti od 43,13 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu [broj] od 28. srpnja 2005. sklopljenoga između tužiteljice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa] kao kreditora, a kojom je odredbom ugovorena naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa] da tužiteljici RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana isplati iznos od 477,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od 28. srpnja 2005. do 31. prosinca 2005. teče po stopi od 12 % godišnje, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2015. teče u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do naplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa] da tužiteljici RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana naknadi parnični trošak postupka u iznosu 1.224,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine."

2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u označenoj presudi u dijelu pod točkom III izreke, žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka , pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 80/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365 st. 2. ZPP, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP.

5. Pobijanim dijelom prvostupanjske odluke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 1.224,54 eura troškova parnice primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP a prema vrijednosti predmeta spora utvrđenoj na ročištu održanom 12. veljače 2025. u svoti od 1.805,00 eura, sukladno vrijednosti koju je označio tužitelj u tužbi.

5.1. Tako prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 51/23 i 107/25), prvostupanjski sud obređuje za sastav tužbe nagradu u visini od 100 bodova, sastava podneska od 5. studenog 2024. po Tbr. 8.1. Tarife 100 bodova, zastupanja na dva ročišta po Tbr. 9.1. Tarife 200 bodova te ročišta za objavu presude po Tbr. 9.3. Tarife 50 bodova ili ukupno 900.00 eura, uz trošak poreza od 225,00 eura i troškove sudske pristojbe na tužbu (33, 18 eura) i pristojbe na presudu (66, 36 eura).

6. Sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP protiv rješenja kojim je sud na prigovor tuženika, na pripremnom ročištu označio vrijednost predmeta spora nije dopuštena posebna žalba te se tako žalba može izjaviti u žalbi protiv odluke o troškovima , na koji način tuženik i pobija utvrđenu vrijednost predmeta spora.

7. Tužiteljica je u ovom predmetu istaknula zahtjev na utvrđenje kao deklaratorni zahtjev koji služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu pa se tako deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za isplatu , sve u smislu odredbe čl. 35 st. 1 ZPP prema kojem se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

7.1. Ovdje taj glavni zahtjev predstavlja zahtjev za isplatu svote od 477, 86 eura dok deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 28. srpnja 2005. predstavlja tek pravnu pretpostavku za glavni, kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva pa je, iako je točno da se tužbeni zahtjev sastoji od dva dijela, onoga na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i zahtjeva za isplatu svote plaćene u ispunjenju te ugovorne odredbe, zahtjev na utvrđenje s obzirom na predmet spora, zapravo samo deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu.

8. Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti pojedinog zahtjeva ali zahtjev na utvrđenje ne predstavlja zahtjev koji je odvojen od kondemnatornog dijela zahtjeva o kojemu je nadalje bilo moguće odlučiti i primjenom odredbe čl. 12. ZPP.

9. Stoga je prvostupanjski sud u pogrešnoj primjeni odredbe čl. 35. st. 1. ZPP mjerodavnom vrijednošću predmeta spora uzeo u obzir onu označenu u tužbi gdje je tužitelj označio tu vrijednost u svoti od 1.805,00 eura jer se mjerodavnom vrijednošću predmeta spora trebalo u obzir samo vrijednost kondemnatornog dijela zahtjeva (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-479/10-2 od 11. travnja 2011. i Zaključak sastanka predstavnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske sastanka i predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova od 23. travnja 2026. ) odnosno, svota od 477, 86 eura.

10. S obzirom na ovu vrijednost predmeta spora tako tužiteljici, primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP za sastav tužbe pripada nagrada u visini od 50 bodova, troška pristupa na dva ročišta po Tbr. 9.1. Tarife (2x50 bodova) kao i troška sastava podneska od 5. studenog 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife jer se njime kao obrazloženim podneskom tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu tuženika, u visini od 50 bodova te troška pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9.3. Tarife (25 bodova) ili ukupno 450,00 eura uz trošak poreza od 112, 50 eura ili ukupno 562,50 eura.

11. Glede zahtjeva za naknadu troškova pristojbe na tužbu i presudu treba reći da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., odredbom čl. 6. propisano oslobođenje potrošača kao tužitelja u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

12. Budući da ovaj postupak nije pokrenut na temelju takve pravomoćne presude, tužiteljica nije oslobođena plaćanja pristojbi u ovoj parnici pa joj je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 4. toč. 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br.: 118/18 i 51/23) obredio troškove pristojbe na tužbu i presudu.

13. Slijedom iznijetoga je trebalo prihvatiti žalbu tuženika kao osnovanu za svotu parničnog troška tužiteljice od 562,50 eura i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u toj svoti (čl. 380. toč. 3. ZPP) a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku o troškovima parnice u dijelu pod toč. III izreke pobijane prvostupanjske presude, za svotu od 662,04 eura.

14. Tuženik je sa žalbom uspio u omjeru od 46% pa mu je prema vrijednosti predmeta žalbe od 1.224,24 eura, za trošak sastava žalbe utvrđen osnovanim trošak u visini od 37,50 bodova ili 75,00 eura, uz trošak poreza od 18,75 eura ukupno 93,75 eura odnosno, prema uspjehu sa ovom parničnom radnjom obrediti 43,13 eura te primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima žalbe tuženika kao pod toč. III izreke ovoga rješenja.

U Zagrebu, 10. srpnja 2026.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb