Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2957/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika pok. PO, zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranki trg 3 a, OIB:23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i dr. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-779/2025-10 od 5. svibnja 2026., dana 10. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana pa se preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 779/2025-10 od 5. svibnja 2026. u dijelu izreke pod točkom II. kojom je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 282,76 € do iznosa od 954,64 € (za iznos od 671,88 € ) i sudi:
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 671,88 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 84,34 €, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba u članku 10. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sklopljenog 13.07.2005. između prednice tužitelja pok. ĆO iz [adresa], kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je prednica tužitelja u obvezi platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u visini 1,00 % od iznosa kredita. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 954,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od
5. svibnja 2026. do isplate.
2. Protiv navedene presude pod točkom II. u pogledu odluke o parničnom trošku žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), kako to proizlazi iz sadržaja žalbe te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 381 ZPP, ali je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 40. st. 3. ZPP koju tuženik sadržajno ističe u žalbi.
5. Tuženik žalbenim navodima osporava odluku o parničnom trošku navodeći da prvostupanjski sud trebao postupiti u skladu s odredbom članka 40. st. 3. ZPP-a te prema prigovoru stranke iz odgovora na tužbu od dana 25.09.2024. odrediti vrijednost predmeta spora prema iznosu naplaćene naknade za koju se traži utvrđenje ništetnosti, odnosno da se kao vrijednost predmeta spora odredi iznos od 143,52 €, a ne uzeti kao vrijednost predmeta spora onu vrijednost koju je tužitelj označio u tužbi odnosno 1.330,00 €.
6. Osnovano žalitelj navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 40. stavka 3. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi jer prvostupanjski sud u povodu pravovremenog prigovora tuženika na vrijednost predmeta spora naznačenoj u tužbi u iznosu od 1.330,00 € nije rješenjem odredio vrijednost predmeta spora, a što je utjecalo na zakonitost i pravilnost odluke o troškovima postupka.
7. U konkretnom je slučaju tužitelj podnio tužbu samo s deklaratornim tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 10. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je prednica tužitelja u obvezi platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u visini 1,00 % od iznosa kredita" i taj je tužbeni zahtjev prihvaćen.
8. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.330,00 € kojoj je vrijednosti tuženik prigovorio u odgovoru na tužbu smatrajući je očito suviše visoko naznačenom s obzirom na to da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena u iznosu od 1.081,38 kn/143,52 €, dok je prvostupanjski sud propustio na pripremnom ročištu utvrditi vrijednost predmeta spora u tom iznosu.
9. Međutim, uzimajući u obzir iznos naplaćene naknade za obradu kredita od 143,52 € koju je čak i sam tužitelj naveo u tužbi da je naplaćena kao i odredbu članka 10. st. 1. ZPP kojom je propisano kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova, ali i ustaljenu sudsku praksu iz koje proizlazi pravno shvaćanje kako se u slučaju kada deklaratorni zahtjev predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva na činidbu (novčanog zahtjeva) kao vrijednost predmeta spora uzima samo novčani zahtjev iako ovdje takav zahtjev nije postavljen, (ovdje i Rev-1170/2020), ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora (u iznosu od 1.330,00 €), imajući pri tome u vidu odredbu čl. 10. ZPP, radi sprječavanja zlouporabe procesnih ovlaštenja.
10. Naime, vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi naime znatno utječe na pravo na naknadu troškova postupka jer nagrada odvjetniku za tu vrijednost iznosi 100 bodova, dok za vrijednost od 143,52 € (koliko iznosi tuženikova obveza uslijed ništetnosti ugovorne odredbe) iznosi 25 bodova – prema Tbr. 7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa/2023.).
11. Tužitelj je doduše postavio samo deklaratorni zahtjev iako je mogao odmah postaviti i kondemnatorni za isplatu iznosa na povrat kojega ima pravo uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o naknadama i troškovima (u ovom slučaju samo naknade za obradu kredita u iznosu od 143,52 €) pa može imati pravo na naknadu troškova postupka obračunatih prema vrijednosti novčanog zahtjeva u navedenom iznosu, tako da je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odrediti vrijednost postavljenog nenovčanog zahtjeva u istom iznosu. U suprotnom bi sud tolerirao zlouporabu prava tužitelja u postupku, a na tuženiku je da isplatom spriječi nastanak daljnjih troškova nove parnice.
12. Slijedom toga, vrijednost predmeta spora za odmjeravanje parničnog troška je iznos od 143,52 €, tako da je tužitelju vrijednost pojedine parnične radnje trebalo odmjeriti u iznosu od 25 bodova, pa mu na ime parničnog troška pripada ukupno iznos od ukupno 282,76 €, a ne 954,64 €. Stoga, kako je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 954,64 €, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u dijelu pod točkom II. izreke kojom je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 282,76 € do iznosa od 954,64 € (za iznos od 671,88 €), te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbiti za iznos od 671,88 € pa odlučiti kao u izreci pod točkom I.
13. Budući da je tuženik sa žalbom uspio, to mu pripada i trošak žalbenog postupka temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP te 10/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22, 138/23), u iznosu od 31,25 € uz plaćenu sudsku pristojbu odnosno ukupno 84,34 € te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove odluke.
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić
