- 1 -              Revd 641/2024-2

Broj: Revd 641/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K., iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici u R., protiv tuženika H. o. k. d.d., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-992/2022-2 od 24. svibnja 2023. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-211/2020-45 od 7. listopada 2022., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-992/2022-2 od 24. svibnja 2023. (kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-211/2020-45 od 7. listopada 2022.) i to u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, prijedlog za dopuštenje revizije je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio tužitelj naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Da li se odredbe Zakona o parničnom postupku o obveznom sadržaju pisano izrađene presude iz čl. 338. ZPP primjenjuju i na drugostupanjske odluke?,

2. Da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu opisanu čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ukoliko se odluka ne može ispitati i da li se na taj način oduzimaju prava stranci na odluku temeljenu na zakonu, ukoliko mu Vrhovni sud ne dopusti podnošenje revizije?,

3. Da li je sud dužan primijeniti Orijentacijske kriterije VSRH za naknadu neimovinske štete kako je to navedeno u kriterijima, te da li je presudu dužan obrazložiti sadržaj priznatih kvalifkatornih okolnosti na temelju kojih je donio odluku i iznose po istima, ukoliko ne, da li je na taj način oduzeta mogućnost stranci na ispitivanje zakonitosti odluke suda?,

4. Da li odluka suda mora biti razumljiva da ju stranka svaki građanin može razumjeti, te da li odluke koje strankama sadržaj istih nije razumljiv mogu proizvesti pravni učinak na parnične stranke obzirom da obveza stranke nije da ima kvalificiranog punomoćnika u parničnom postupku?.

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., 2. i 4. nisu pravna pitanja koja bi mogla imati prirodu važnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što su odgovori na ta pitanja sadržani u jasnim i potpunim zakonskim odredbama.

2.2. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 3. nije važno za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju da nižestupanjski sud ne bi bio dužan primijeniti Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete.

2.3. Ne postoji niti razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Odluka ovog revizijskog suda (presuda broj Rev 1917/2017-2 od 21. travnja 2021.) na koju se poziva tužitelj donesena je u bitno drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od okolnosti kakve su u ovom predmetnom slučaju.

2.4. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredaba čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 13. veljače 2024.

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.