REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1950/2021-20
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja GRIFON GRAD d.o.o., OIB: 63603263338, Zagreb, Kninski trg 1, kojeg zastupa opunomoćenica Nela Šuša, odvjetnica u Rijeci, Janeza Trdine 2/IV, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi poreznog nadzora, 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništavaju se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/18- 01/292, URBROJ: 513-04-21-15 od 12. svibnja 2021. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I-471-02/18-01/37, URBROJ: 513-07-22-18-13 od 17. srpnja 2018. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura (pet tisuća eura) uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke ove presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/18-01/292, URBROJ: 513- 04-21-15 od 12. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I-471-02/18-01/37, URBROJ: 513-07-22-18-13 od 17. srpnja 2018. kojim mu je utvrđen manje obračunani porez na dodanu vrijednost za 2015. i 2016.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome osporava zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja u cijelosti. Smatra da je tijekom postupka došlo do povrede zakona te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ističe da je Upravni sud u Zagrebu u presudi poslovni broj: Us I-1119/20 između istih stranaka izrijekom naveo da je za 2015. nastupila zastara te je dao uputu tuženiku da utvrdi je li u međuvremenu nastupila zastara i za 2016. Mišljenja je da je tuženik vezan pravnim shvaćanjem suda. Dodaje da je tuženik pogrešno utvrdio da zastara nije nastupila. Vezano uz dostavljenu dokumentaciju ističe da porezna prijava ne odgovara Ugovoru o kupoprodaji. Iznosi da se osporavano rješenje temelji na pogrešno utvrđenoj činjenici da je on kao prodavatelj 19. svibnja 2018. prijavio isporuku građevinskog zemljišta u k. o. [katastarska općina] kupcu NE. Nastavlja da je iz dostavljenog izlista Porezne uprave razvidno da se u njemu kao porezni obveznik navodi NE - kupac, a što je protivno ugovoru o kupoprodaji od 3. srpnja 2015. Opisuje da je u članku 6. citiranog ugovora ugovoreno da on kao prodavatelj plaća porez na promet nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je, također, u izlistu pogrešno navedeno da je porezni oblik PDV umjesto porez na promet nekretnine. Dodaje da je pod datumom prijave navedeno da je javni bilježnik izvršio prijavu 19. kolovoza 2015. dakle prije ovog nije izvršio on kao porezni obveznik. Ističe da nije nikada zaprimio porezno rješenje o porezu na promet nekretnine temeljem navedene prijave javnog bilježnika. Ukazuje da predmetna nekretnina u trenutku isporuke nije imala ishođenu lokacijsku niti građevinsku dozvolu te da se stoga nije smatrala građevinskim zemljištem sukladno članku 40. stavku 1. točki k) istog Zakona. Navodi da iz očitovanja tuženika od 12. ožujka 2026. odnosno uz njega dostavljenog očitovanja Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije od 5. ožujka 2026. slijedi da mu je zabunom dostavljeno rješenje koje sadrži pogrešku kao i da mu druga ispravljena verzija rješenja koja je umetnuta u predmet i poslana Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak nikada nije dostavljena. Dodaje da mu je, dakle, greškom dostavljeno rješenje koje sadrži pogrešku, a da mu dostava "ispravljenog" rješenja nikada nije izvršena. Zaključuje da iz svega navedenog slijedi da je tuženik postupao nezakonito te da su osporavana rješenja nezakonita. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Nesporno je da je tužitelju prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđen manje obračunani porez na dodanu vrijednost za 2015. i 2016.
6. Sporno je, je li rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tuženika pravilno i zakonito.
7. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-1950/2021-14 od 13. veljače 2026. naloženo je tuženiku da se očituje kako to da u spisu tuženika prileži porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije KLASA: UP/I-471-02/18-01/37, URBROJ: 513-07-22-18- 13 od 17. srpanj 2018., a koje je različito od prvostupanjskog rješenja koje je uz tužbu dostavio tužitelj.
8. Iz očitovanja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Službe za nadzor, Odjela za nadzor pdv-a KLASA: UP/I-471-02/18-01/37, URBROJ: 513-07-22-26-47 od 5. ožujka 2026., a koje je dostavio tuženik podneskom zaprimljenim na sud 16. ožujka 2026., proizlazi da je vezano uz rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1950/2021-14 od 13. veljače 2026., uvidom u spis predmeta i radnu dokumentaciju utvrđeno da je nakon potpisa rješenja KLASA: UP/471-02/18-01/37, URBROJ: 513-07-22-18-13 od 17. srpnja 2018. primijećena greška u smislu da utvrđena obveza PDV-a u izreci rješenja nije razvrstana po poreznim stopama, zbog čega je nakon ispravka i prilagodbe ostalih točaka izreke i obrazloženja, isprintana i potpisana nova verzija rješenja, međutim, da je zabunom poreznom obvezniku (ovdje tužitelju) poslana prva verzija s izdvojenom poreznom stopom od 25%, dok je u predmet umetnuto i Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak poslano ispravljeno porezno rješenje s izdvojeno iskazanim PDV-om po stopi od 25% i po stopi od 13%. Izneseno je da navedeno nije utjecalo na visinu ukupno utvrđene obveze PDV-a po godinama i na zatezne kamate.
9. Imajući u vidu da tužitelju nije dostavljeno ispravljeno porezno rješenje s prilagođenim točkama izreke i obrazloženja, već mu je dostavljeno porezno rješenje s greškom u smislu da utvrđena obveza PDV-a u izreci rješenja nije razvrstana po poreznim stopama, a što je utjecalo i na ostale točke izreke i na obrazloženje rješenja, osporavana rješenja se nisu mogla ocijeniti zakonitim jer da bi tužitelj imao mogućnost podnijeti djelotvoran pravni lijek mora mu biti poznat točan sadržaj poreznog rješenja. Stoga se osporavana rješenja nisu mogla ocijeniti zakonitim.
10. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja da se javnom bilježniku Miroslavu Baniću uputi službeni upit u vezi prijave poreza na promet nekretnina za prethodno navedeni ugovor ovjeren pod brojem OV-3916/15 te da se od Upravnog odjela Primorsko-goranske županije za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša službenim putem pribavi dokumentacija o postojanju građevinske ili lokacijske dozvole za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 2015., budući da izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke.
11. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) riješiti kao u točki I. izreke, s time da će se u ponovnom postupku donijeti novo rješenje pri čemu je potrebno imati u vidu i izvedene dokaze tijekom ovog spora.
12. Člankom 144. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.) te da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom (stavak 3.).
13. Kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi trošak sastava tužbe te troškovi zastupanja na ročištima 14. siječnja 2025., 15. siječnja 2026. i 11. lipnja 2026. sve u skladu s Tbr. 27. 1. i. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife te sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife odnosno po radnji 1.250,00 eura. Tužitelju nisu priznati sastav podnesaka od 29. svibnja 2023. i od 29. siječnja 2025., jer se ne radi o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. 1. Tarife te drugi put zatražen trošak za zastupanje na ročištu 14. siječnja 2025., jer se tužitelju za zastupanje na tom ročištu može priznati samo jedan trošak.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točkama II. i III. izreke.
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnica Nela Šuša – e. komunikacijom
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – e. komunikacijom
3. U spis
