Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-262/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. ŠŠ i II-opt. mpo. ČŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi II-opt. mpo. ČŠ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-95/2021-142 od 20. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba II-opt. mpo. ČŠ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-95/2021-142 od 20. studenog 2024. I-opt. ŠŠ i II-opt. mpo. ČŠ proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine – teška krađa u pokušaju, opisano u čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11 te je I-opt. ŠŠ na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok je II-opt. mpo. ČŠ na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a I-opt. ŠŠ i II-opt. mpo. ČŠ su u cijelosti oslobođeni obveze da nadoknade troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do toč. 6. ZKP-a, te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja te su oni pali na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio II-opt. mpo. ČŠ putem branitelja po službenoj dužnosti Nikole Žganeca, odvjetnika iz Čakovca zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da II- optuženika oslobodi krivnje za počinjenje predmetnog kaznenog djela, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu II-opt. mpo. ČŠ kao neosnovanu.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP), spis je bio dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba II-opt. mpo. ČŠ nije osnovana.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka II-opt. mpo. ČŠ ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno, da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osim što parafrazira tekst zakonske odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. II-optuženik žali se i zbog povrede kaznenog zakona, pri čemu navedenu povredu ne obrazlaže. Ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP-a ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja II-opt. mpo. ČŠ osporava zaključak prvostupanjskog suda upirući da nije dokazano da bi zajedno sa I-opt. ŠŠ nasilno otvorio vrata podruma oštećenika jer o tome ne postoje dokazi, da su obojica ovisnici o drogama koji su od oštećenika često nabavljali drogu koju su konzumirali u predmetnom podrumu, a da su to htjeli učiniti i predmetne zgode. Povrh toga, da su se vrata podruma otvorila sama nakon što se na njih naslonio I-opt. ŠŠ, da sud nije točno utvrdio koje predmete su optuženici navodno otuđili i kolika je njihova vrijednost, kao i da su iskazi braće TŠ i njihove majke TŠ nedosljedni i razlikuju se u ključnim dijelovima.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog dokaza posebno te svih izvedenih dokaza u međusobnoj vezi, dajući ocjenu i proturječnih dokaza, izveo pravilan zaključak, tj. da je II-opt. mpo. ČŠ zajedno sa I-opt. ŠŠ počinio kazneno djelo krađe na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.2. Naime, s pravom je prvostupanjski sud obranu optuženika kako nije zajedno s optuženim ŠŠ provalio u šupe oštećenika već da se I-opt. ŠŠ naslonio na vrata koja su se sama otvorila, ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Ovo jer iz zapisnika o očevidu (str. 39 spisa) proizlazi da su na podrumskoj prostoriji ošt. TŠ zatečena otvorena vrata dimenzije 60x220 cm na čijem se lijevom rubu na visini od 138-140 cm nalaze pravokutno smještene četiri rupe promjera 2 mm, dok je na podu uz lijevi dovratnik pronađena metalna alka dimenzija 3x4 cm i 4 vijka, a da su u prostoriji zatečeni ribolovni štapovi i pribor, naslagana obuća te reketi za tenis. Povrh toga, na vratima podrumske prostorije ošt. HŠ uočeni su tragovi mehaničkog oštećenja na desnom rubu ulaznih vrata i na desnom dovratniku na visini od 64-136 cm u vidu višestrukih utisnuća širine oko 1 cm i dubine od 2-3 mm. U odnosu pak na navode iz obrane opt. ŠŠ koju je iznio tijekom prvog ispitivanja da su išli ukrasti PŠ, sinu ošt. TŠ travu koju je on držao u podrumskoj prostoriji, kao i obrane koju je iznio na raspravi da je kritičnog dana s opt. mpo. ČŠ u podrumskim prostorijama stambene zgrade došao konzumirati drogu te da mu je tamo joint dao NŠ, koji su zajedno pušili, pravilno je prvostupanjski sud istu ocijenio konfuznom, neuvjerljivom, nelogičnom i kontradiktornom, uostalom, kao i obranu II-opt. mpo. ČŠ koji je tijekom iznošenja prve obrane iskazao kako je PŠ molio I-opt. ŠŠ za joint koji su sva trojica smotali i pušili u podrumu, da bi na raspravi iskazao kako je došao s opt. ŠŠ s namjerom da konzumiraju drogu u podrumu predmetne stambene zgrade. Iako su tijekom postupka svjedoci PŠ i NŠ nedosljedno iskazivali u odnosu na okolnosti tko je prvi došao u podrumske prostorije i koga je od dvojice optuženika tamo zatekao, osnovano prvostupanjski sud smatra da su određene nedosljednosti u njihovim iskazima, a koje se ne odnose na odlučne činjenice, rezultat proteka vremena jer su o događaju iskazivali 2022., dakle, šest godina od događaja, zbog čega je prihvatio iskaz svjedoka PŠ od 28. lipnja 2016., kao i iskaz svjedoka NŠ od 7. srpnja 2026. koji su dani kratko vrijeme nakon događaja. Povrh toga, takve njihove iskaze potvrđuje u bitnome i oštećenica TŠ čiji je stan u prizemlju i koja je oko 15,30 čula dva jaka udarca, zbog čega je izašla na stubište te na ulazu u zgradu zatekla opt. ŠŠ kojeg inače poznaje, nakon čega se vratila u stan i isto rekla sinovima te su svi zajedno otišli u podrum gdje je primijetila da su odbijena vrata od prostorije koju su koristili, da je iz iste istrčao mladić kojeg do tada nije vidjela niti poznavala (II-opt. mpo. ČŠ), a da je potom otišla u policijsku postaju prijaviti događaj. U odnosu na oštećenja na vratima podrumskih prostorija ošt. HŠ i ošt. TŠ i NŠ i zapisnika o očevidu utvrđen je pokušaj nasilnog ulaska u spremište ošt. HŠ, kao i nasilan i provalan način ulaska u spremište ošt. TŠ i NŠ, kao i vrsta predmeta, odnosno stvari koje su se nalazile u istom spremištu. Napokon, potpuno su promašeni žalbeni navodi II-opt. mpo. ČŠ kako sud nije utvrdio koje su pokretnine otuđili i kolika je njihova vrijednost te da ne postoje dokazi da su otuđili razne pokretnine, kada im optužnicom nije ni stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela teške krađe, već pokušaj kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. KZ/11.

9. U žalbi zbog odluke o kazni žalitelj (II-opt. mpo. ČŠ) smatra da je sud prilikom odabira vrste i visine kazne nedovoljno vodio računa o olakotnim okolnostima smatrajući da je kazna na koju je osuđen u trajanju od osam mjeseci prestroga.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci s obzirom na osobna svojstva optuženika, njegov dosadašnji život i odsutnost olakotnih okolnosti, nije prestroga. Ovo posebice kada se imaju u vidu utvrđene otegotne okolnosti u vidu ranije osuđivanosti ovog optuženika koji je osuđivan u tri navrata i presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj K-12/2015 od 4. veljače 2015. zbog produljenog kaznenog djela teške krađe na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj Kmp- 39/2016 od 13. listopada 2016. zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj K-27/2018 od 5. veljače 2019. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Dakle, imajući u vidu da je II-opt. mpo. ČŠ u dobi od 30 godina već u tri navrata osuđivan na bezuvjetne kazne, da se radi o višestrukom pa i specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izrečene bezuvjetne kazne nisu na njega odgojno utjecale da se suzdrži od činjenja kaznenih djela jer je i dalje nastavio s činjenjem istih, i po nalaženju ovog vijeća, u skladu s čl. 47. st. 1. KZ/11 pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju može postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora i to u trajanju osam mjeseci, koja je kazna bliže donjoj granici propisane kazne (za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, s time što se počinitelj može i blaže kazniti jer je djelo ostalo u pokušaju). Upravo navedena bezuvjetna kazna zatvora adekvatna je stupnju krivnje, okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih II-opt. mpo. ČŠ pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 10. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović