Poslovni broj: Usž-2218/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Metalna galanterija Mucko d.o.o., Varaždin, Ulica Tina Ujevića 1, OIB: 10029593060, kojeg zastupa opunomoćenik Fran Ježić, odvjetnik iz Varaždina, Zagrebačka 89, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika, Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-41/2026- 6 od 31. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-41/2026-6 od 31. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe izjavljene protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II-351-02/25- 06/34, URBROJ: 517-09-25-2 od 17. studenoga 2025.
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud pogrešno zaključio kako se odgoda ne može odrediti jer Opći porezni zakon propisuje da žalba ne odgađa izvršenje, obzirom da je smisao sudskog odgodnog učinka upravo u tome da pruži zaštitu u situacijama kada zakon izrijekom isključuje suspenzivnost. Navodi se da je sud ignorirao dostavljene priloge koji dokazuju investiciju od preko 300.000,00 EUR financiranu kreditom, a pri čemu bi prisilna naplata iznosa od 23.520,43 EUR izravno ugrozila likvidnost i sposobnost otplate kredita, što predstavlja teško popravljivu štetu. Ističe da je samo potraživanje sporno zbog retroaktivne primjene propisa i povrede načela pravne sigurnosti, a da odgoda ne šteti javnom interesu, jer se novčani iznos može naplatiti naknadno, dok je šteta za društvo neposredna. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje te odrediti odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da u cijelosti odbacuje navode iz žalbe obzirom da je ista neosnovana i paušalna. Smatra da su žalbeni navodi usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka, što je u suprotnosti s načelom ekonomičnosti upravnog spora. Ističe da je Upravni sud u Zagrebu na temelju svih dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je ispravno primijenio materijalno pravo te da su utvrđenja suda o bitnim činjenicama potpuna i nedvosmislena, a pri čemu upućuje na već dostavljeni odgovor na tužbu i samo obrazloženje pobijanog rješenja. Predlaže žalbu odbiti te potvrditi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., 39/26 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijano rješenje bilo nezakonito ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom članka 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. iste odredbe Zakona, propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. Tužitelj je podnio tužbu radi poništenja rješenja tuženika od 17. studenog 2025. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: 403-05/24-01/1, URBROJ: 563-02-1/205-25-3 od 11. ožujka 2025., a kojim je odbijen prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodosto jne isprave od 19. prosinca 2024.
8. Kraj činjenice da je navedeno rješenje o ovrsi doneseno u primjeni odredbi članka 140. i 141. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22; dalje: OPZ), a da je odredbom članka 142. stavka 6. OPZ-a, izričito propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja kojim je odlučeno o prigovoru protiv rješenja o ovrsi, to je i po ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjskim rješenjem odbijen prijedlog tužitelja, jer nisu ostvarene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane člankom 42. stavkom 2. ZUS-a.
9. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene sve, naprijed navedene, zakonom propisane pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe, Sud se nije upuštao u ocjenu tužiteljevih navoda koji se odnose na nastanak teško popravljive štete.
10. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a (u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a) riješiti kao u izreci (točka I. izreke), a na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kao u točki II. izreke, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
