-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-278/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv HT zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog HT podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-423/2018 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog HT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi HT proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisana u članku 139. stavak 2. u vezi članka 51. KZ/11 te je optuženiku za svako kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci. Optuženi je uz primjenu članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom primijenjena uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi HT u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22– dalje u tekstu:

ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude ) optuženik je dužan je podmiriti trošak kaznenog postupka na način da dužan na ime paušalne svote platiti iznos u visini od 113,27 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi HT putem branitelja Branimira Zorice, odvjetnika u Zadru, a žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da oslobodi optuženika od optužbe, podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba optuženog HT nije osnovana.

4. Žaleći se iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik izrijekom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj obrazlaže tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su razlozi o navedenim odlučnim činjenicama nejasni, a ističe i znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Ovakvim obrazloženjem naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj zapravo parafrazira zakonski tekst naprijed navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka bez da je konkretizira i navede u čemu bi se točno ona sastojala. Navodeći bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 sam žalitelj navodi da je ista rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nasuprot stavu žalitelja sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za presuđenje u ovom predmetu, za svako je svoje utvrđenje dao dostatne i razumljive razloge pri čemu nije zapao u proturječje, pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

4.1. Valja primijetiti da je ovdje riječ o paušalnom i ničime argumentiranom prigovoru, odnosno o pukoj konstataciji kojom se ne može s uspjehom pobijati presuda iz naprijed naznačene žalbene osnove. Stoga je ovaj žalbeni sud pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti, uključujući i onu koja se uopćeno sugerira predmetnom žalbom. Naime, osporena presuda je jasna i razumljiva u svim svojim dijelovima, a sud prvog stupnja je u njoj iznio razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu ni u kakvoj uzajamnoj koliziji, tako da se ona u žalbenom postupku u potpunosti može meritorno ispitati.

5. U svojoj žalbi žalitelj HT tvrdi da je povrijeđen i kazneni zakon navodeći da činjenični opis kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti se ne može smatrati kaznenim djelom jer nije navedena namjera ustrašivanja.

6. Nije sporno da svaki činjenični opis treba sadržavati subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela za koje je neka osoba proglašena kriva, međutim žalitelj ispušta iz vida zakonski opis inkriminiranog kaznenog djela prema kojem se treba raditi o ozbiljnoj prijetnji smrću što je u činjeničnom opisu i navedeno ("ja ću vas ubiti, ja ću vas se riješiti, nećete šetati, eto ti puška, ja imam drugu, ja ću vas se riješiti'').Također je opisana i posljedica tako izrečenih riječi optuženika („koje riječi su kod oštećenika. izazvale osjećaj tjeskobe i nesigurnosti te strah od realizacije“), pa sve navedeno nedvojbeno upućuje na zaključak sa kojom namjerom se optuženik tim riječima obratio oštećenicima.

6.1. Prema tome, činjenični opis je jasan, razumljiv i potpun, te podoban (sadrži sve bitne elemente) za donošenje odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika, te kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženi HT proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

7. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara zaključku suda o utvrđenju kaznene odgovornosti optuženika. Po žalitelju, presuda se temelji na pretpostavkama, slijedom čega ga je trebalo osloboditi optužbe. U okviru istaknute žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo paušalno i bez konkretnih obrazloženja polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza, pa se u tom pravcu žalitelj upućuje na obrazloženje pobijane presude.

7.1. Suprotno navodima žalbe ističe se da je prvostupanjski sud sve dokaze iznesene u ovom postupku savjesno i detaljno raščlanio te ocijenio svakog posebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Potom je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, prihvativši iskaze svjedoka MT, ŠT i NT kao vjerodostojne, uvjerljive i istinite.

7.2. Žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud nakon što je dao ocjenu izvedenih dokaza, pa i onih proturječnih, pravilno utvrdio činjenično stanje, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik ozbiljno prijetio smrću MT i ŠT o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, oštećeni MT i ŠT detaljno su i okolnosno iskazivali o ponašanju optuženika tijekom inkriminiranog razdoblja, a njihov iskaz je potvrđen je iskazom svjedoka NT.

7.3. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka MT, ŠT i NT kao i ostalih dokaza izvedenih u dokaznom postupku kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

7.4. Navodima žalbe predstavljaju preocjenu provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio u kojem dijelu i zašto ne prihvaća obranu optuženika, a zašto prihvaća iskaz svjedoka MT, ŠT i NT, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.5. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirana mu kaznena djela prijetnje.

7.6. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je kazna izrečena optuženiku prestroga iz razloga što je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika. Za razliku od ovakvih tvrdnji žalitelja sud prvoga stupnja utvrdio je sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kazni u ovom predmetu. Tako je kao olakotno na strani optuženika utvrđeno i cijenjeno to što je do sada neosuđivana osoba, protek vremena te njegova starija životna dob. Otegotne okolnosti nisu nađene. Pravilnom ocjenom naprijed navedenih olakotnih okolnosti prvostupanjski sud je optuženiku zbog počinjenih kaznenih djela izrekao adekvatnu kaznu, koja će i po stavu ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom.

8.1. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nan io društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog naprijed iznesenog žalba optuženika na odluku o kazni nije osnovana.

9. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 10. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž