Poslovni broj: Usž-1306/2026-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Radmile Bolanča – Vuković, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆH iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4606/2023-8 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4606/2023-8 od 14. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/47, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 19. srpnja 2023., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22-013/1614, URBROJ: 251-09-22-1/004- 23-6 od 31. ožujka 2023. kao neosnovan te zahtjev za naknadu troška.
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 31. ožujka 2023. zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I- 551-06/17-013/325, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 7. veljače 2017., u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, sve na način kako je izrekom toga rješenja određeno.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Prigovara da je na ročištu za objavu presude ista tek pročitana te je u zapisnik unesena izreka presude, ali da nije ni na koji način obrazložena, radi čega smatra da je počinjena procesna povreda od utjecaja na zakonitost presude. Prigovara da joj nije dostavljen spis upravnog postupka te da joj nije omogućen uvid u spis predmeta. Ne spori da je dostavila očitovanje na odgovor na tužbu, ali prigovara da joj je onemogućeno očitovanje na svu dokumentaciju, zbog čega smatra da su joj povrijeđena procesna prava. Smatra kako nije jasno o kojem prigovoru je odlučeno osporavanim rješenjem te prigovara u odnosu na nadležnost gradonačelnika da odlučuje o istom. Smatra kako se sud tek paušalno pozvao na odluke viših sudova i utvrđenja iz objektivnog spora, propustivši ocijeniti konkretne prigovore tužitelja. Slijedom toga, prigovara da je obrazloženje presude nejasno te da nije postojala osnova da se zamijene dijelovi rješenja. S tim u vezi iznosi da je nezakonit opći akt tuženika temeljem kojeg je donesena prvostupanjska presuda - Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. - dalje: Odluka/22.), kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21. - dalje: Odluka/18.). Ističe da je osporila rokove za donošenje rješenja, stvarnu nadležnost tuženika kao i osobu prvostupanjskog tijela koja je neposredno rješavajući donijela rješenje. Smatra da tuženik ne može biti nadležno tijelo jer prigovor nije zakonit pravni lijek zbog članka 164. stavka 4. Statuta Grada Zagreba (,,Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj: 11/2021. - dalje: Statut), već je pravni lijek koji je propisan višim općim aktom žalba i za odlučivanje o istom je nadležno ministarstvo. Također ističe da je sporno je li tuženik ovlašten voditi upravni postupak u drugom stupnju te je sporna činjenica sadrže li upravna rješenja potpis ovlaštene osobe. Smatra kako joj je zbog stajališta upravnih sudova povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi.
6. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljici rješenjem Grada Zagreba, Ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 7. veljače 2017. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
7.1. Ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 19. srpnja 2023. izmijenjen je navedeni akt samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke 25/22.
8. Prvostupanjski sud se pozvao na okolnost da je Odluka temeljem koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 30. studenog 2022. bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. istu ocijenio zakonitom, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odnosu na istu odluku, svojom odlukom, poslovni broj: U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., odbio ustavne tužbe.
9. Odredbom članka 6. Odluke 25/22. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama Odluke, do 31. prosinca 2022., slijedom čega je i doneseno rješenje u ovoj stvari.
10. Ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore tužiteljice u pogledu nedostatka obrazloženja prvostupanjske presude, budući je prvostupanjski sud pravilno i uz dostatno obrazložene razloge otklonio njene prigovore, kojima je u bitnom, osporavala ovlast prvostupanjskog tijela na izmjenu rješenja kojim je ostvarila pravo na novčanu naknadu za roditelja odgojitelja kao i ovlast gradonačelnika Grada Zagreba da donese odluku o prigovoru protiv tog prvostupanjskog rješenja , te je isticala prigovor da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku.
11. S tim u vezi, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. (kojom je ocjenjena zakonitom odredba članka 6. Odluke 25/22) i na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom je pravomoćno odbijen prijedlog za ocjenu zakonitosti odrede članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21 i 25/22), kojom je propisano da se prigovor protiv pojedinačne odluke upućuje gradonačelniku.
12. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovore tužiteljice u odnosu na ovlast da se u provedbi Odluke 25/22. uskladi visina i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja pro futuro, odnosno od stupanja odluke na snagu pa nadalje.
13. Tužiteljica neosnovano smatra da su joj povrijeđena procesna prava time što joj u predmetnom upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje te je prvostupanjski sud pravilno s tim u vezi prihvatio obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju upravne stvari sukladno odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21).
13.1. Navedeno stoga, jer se i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju činjenično stanje moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojim raspolaže javnopravno tijelo te nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke, posebice imajući na umu da se radi o usklađivanju novčane pomoći na temelju ovlasti propisane člankom 6. Odluke 25/22, koja ovlast je ocijenjena zakonitom odlukama ovoga Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
13.2. S tim u vezi, u odnosu na žalbeni prigovor onemogućavanja uvida u spis predmeta, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tužiteljica u svakom trenutku i u upravnom postupku i u upravnom sporu mogla zatražiti i ishoditi neograničeni uvid u sve spise, međutim isto pravo nije iskoristila. Prema podacima spisa, opunomoćenik tužiteljice je pristupio raspravi pred prvostupanjskim sudom, međutim niti tom prilikom nije tražio uvid u spis predmeta.
14. Po ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje dostatno utvrđeno za donošenje presude te je dao razloge odbijanja dokaznog prijedloga provođenjem grafološkog vještačenja radi utvrđivanja istinitosti potpisnika rješenja. Nadalje, u ovom sporu nije bilo potrebno posebno saslušavati tužiteljicu kao stranku, posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
14.1. U odnosu na prijedlog tužiteljice za prekidom spora, odnosno pribavom spisa ovog Suda, Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je iznio dostatne razloge iz kojih je iste prijedloge ocijenio neosnovanima.
15. Ovaj Sud nije mogao uvažiti prigovore tužiteljice o postojanju procesnih povreda koje bi bile od utjecaja na zakonitost presude. Naime, uvidom u zapisnik o objavi presude, razvidno je da je opunomoćenik tužiteljice bio prisutan objavi, te je zapisnik potpisao bez primjedbi u odnosu na izreku presude i postupanje prvostupanjskog suda prilikom objave.
16. U odnosu na konvencijska prava, posebno u odnosu na pravo vlasništva prema članku 1. Protokola 1., treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz - 8/2022-68 od 5. srpnja 2022. utvrđeno da se ciljevi koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatraju legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast), na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.).
16.1. U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva.
17. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da pobijanim rješenjem tuženika, kao i prvostupanjskim rješenjem , nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
18. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS- a.
19. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
20. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, osnovano je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS -a navedeni zahtjev valjalo odbiti.
21. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
