Poslovni broj: Usž-2277/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Frana Vrbanića 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-235/2025-17 od 24. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje točka V. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-235/2025-17 od 24. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom Upravnog suda u Zagrebu poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 141-02/24-03/03521671835, urbroj: 341-99-06/2-24-3091, broj spisa: 765481 od 7. siječnja 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, klasa: UP/I 141-02/23-03/03521671835, urbroj: 341-18-06/2- 23- 18278 od 24. travnja 2024. (točke I. i II. izreke presude). Utvrđeno je da je kod tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, 19. siječnja 1993. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kao posljedica 50% bolesti zadobivene sudjelovanjem u ratu i 50% zbog bolesti koja nije u svezi sa sudjelovanjem u ratu. (točka III. izreke presude), te je točkom IV. izreke naloženo prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude u odnosu na tužitelja utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora od 2.850,00 eura, u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točke V. izreke citirane presude prvostupanjskog suda navodeći u bitnom da je izreka presude u suprotnosti s obrazloženjem. Ističe da je u točki 15. obrazloženja navedeno da je tužitelj uspio u sporu i da se stoga nalaže tuženiku da mu nadoknadi trošak u ukupnom iznosu od 2.850,00 eura (trošak vještačenja od 350,00 eura, te sastav tužbe u iznosu od 1000,00 eura i pristup ročištu u iznosu od 1000,00 eura) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa ), ali da navedeni zbroj dosuđenih troškova iznosi 2.350,00 eura, a ne 2.850,00 eura. Nadodaje da je moguće da se razlika od 500,00 eura odnosi na PDV, no da isto nije navedeno u presudi ni obrazloženo, odnosno da se ne spominje PDV. Predlaže da ovaj Sud donese odluku o trošku spora.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika navodi da se radi o omašci suda, koju je sud ispravio rješenjem od 14. travnja 2026., pa predlaže da ovaj Sud žalbu odbije.

Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. I 39/26- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se točka V. izreke presude žalbom pobija.

6. Nije sporno da je u točki 15. obrazloženja presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-235/2025-7 od 24. ožujka 2026. bilo navedeno da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak upravnog spora za provedeno sudsko vještačenje u iznosu od 350,00 eura te, za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife, u ukupnom iznosu od 2.850,00 eura.

7. Naknadno je Upravni sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj: UsI-235/2025- 19 od 14. travnja 2026. ispravio točku 15. obrazloženja navedene presude, na način da u obrazloženju presude u točki 15. iza broja 138/23), ima pisati „uz pripadajući porez na dodanu vrijednost“, navodeći da je u navedenoj presudi od 24. ožujka 2026. došlo do očite pogreške u pisanju, te je izostavljen taj dio rečenice. Navedeno rješenje od 14. travnja 2026. dostavljeno je tuženiku 21. travnja 2026., protiv kojeg tuženik nije podnio žalbu.

8. Slijedom navedenog, s obzirom da se radi o očitoj omašci u pisanju, jer je u obrazloženju presude izostavljen dio teksta „uz pripadajući porez na dodanu vrijednost“, što stranke ni ne spore, proizlazi da je točkom V. izreke pobijane presude naloženo tuženiku da nadoknadi ukupni trošak spora pravilno određen u iznosu od 2.850,00 eura sukladno mjerodavnim odredbama Tarife. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. u svezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a riješeno kao u točki I. izreke.

9. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu nije osnovan, iz razloga što se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS -a, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska