Poslovni broj: Usž-937/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Radmile Bolanča – Vuković, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZĐ, kojeg zastupa opunomoćenik Marijan Abramović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac, Put Grkova 12, Obrovac, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2332/2025-13 od 22. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2332/2025-13 od 22. prosinca 2025.

II. Odbija se žalba tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2332/2025-13 od 22. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac, KLASA: UP/I-216-04/25-01/3848, URBROJ: 511-18-10-25-1 od 22. rujna 2025., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke). Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju u roku od 15 dana troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR, uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate ako se taj iznos ne podmiri u tom roku, dok se za više traženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika od 22. rujna 2025., tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske, utvrđuje se kako mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u trajanju od jedne godine.

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv pobijane presude, iz svih žalbenih razloga. Navodi kako je presuda utemeljena isključivo na dokazima tužitelja, pri čemu su zanemareni dokazi koje je tijekom postupka dostavio tuženik. Navodi kako je prvostupanjski sud odlučne dokaze tuženika doveo u neravnopravan položaj čime je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ističe kako je tužitelj svjesno upotrebljavao krivotvorenu vozačku dozvolu, odnosno svjesno i namjerno nije poštivao pravni poredak Republike Hrvatske. Navodi kako je mjera protjerivanja donesena nakon detaljne procjene i analize te je proveden test razmjernosti kojim je utvrđeno da blaže mjere nisu dostatne u ovom slučaju. Smatra kako je sud pogrešno protumačio odredbe Zakona o strancima, kada je poništio osporavano rješenje. Ujedno smatra da odluka o troškovima nije razmjerna složenosti spora niti dostatno obrazložena te se temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba u odnosu na točku I. izreke presude nije dopuštena.

4.1. Žalba u odnosu na točku II. izreke presude nije osnovana.

5. U odnosu na žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, valja ukazati kako primjenom članka 127. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ista nije dopuštena.

6. Naime, točkom I. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je poništio osporavano rješenje tuženika te je predmet vratio na ponovni postupak tuženiku radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, pri čemu nije riječ o slučaju iz članka 127. stavka 2. ZUS-a, odnosno da je prvostupanjski sud naložio donošenje sadržajno određene odluke, u kom slučaju bi žalba bila iznimno dopuštena.

7. Prvostupanjski sud je točku I. izreke pobijane presude utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka, te je usvojio tužbeni zahtjev nalazeći da u ponovljenom postupku treba utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 189. stavka 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje: Zakon), te da takvu odluku tuženik obrazloži uzimajući u obzir citirane odredbe članaka 182. stavka 4. i članka 191. Zakona.

8. Stoga je u odnosu na točku I. izreke pobijane presude žalba nedopuštena, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. U odnosu na točku II. izreke pobijane presude, valja ukazati kako prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

10. Prema odredbi članka 147. stavkom 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, dok je stavkom 6. istog članka ZUS-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu.

11. S obzirom da je prvostupanjski sud točkom I. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje tuženika, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj uspio u sporu, slijedom čega u smislu citirane odredbe članka 147. stavka 6. ZUS-a ima pravo na naknadu troškova upravnog spora.

12. Stoga se nisu mogli uvažiti prigovori tuženika u odnosu na određeni trošak spora, već je prvostupanjski sud pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi priznao tužitelju, kao opravdan, traženi trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za tri poduzete radnje (sastav tužbe i pristup na dvije rasprave), svaka u iznosu od 1.250,00 EUR-a, sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), dok je u preostalom dijelu traženi trošak tužitelja odbio.

13. Kako tuženik u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost odluke o trošku, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao po točkom II. izreke.

U Zagrebu, 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska