Poslovni broj: Usž-2447/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Radmile Bolanča-Vuković, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐĐ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Antonio Mihoci, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl u Garešnici, Vladimira Nazora 19b/1, protiv tužen ika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-834/2025-12 od 28. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-834/2025-12 od 28. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-03/24-01/03003526226, URBROJ: 341-99-05/3-24-5843, broj spisa: 38160 od 11. veljače 2025. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
1.1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/24-01/03003526226, URBROJ: 341- 99-05/3-24-5843 od 11. veljače 2025. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Bjelovaru, KLASA: UP/I 140-03/24-01/03003526226, URBROJ: 341-02-05/3-24- 8794 od 24. rujna 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti izvanbračnog druga hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ĆĐ.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističe kako u osporavanoj presudi nisu dani valjani razlozi za odbijanje zahtjeva tužiteljice. Prigovora kako nije uzeto u obzir da je izvanbračni suprug tužiteljice bio ranjen u Domovinskom ratu te da u izračun mirovinskog staža nisu izračunati dani koje je isti proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga smatra da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, obzirom je pogrešno izračunat mirovinski staž njenog pokojnog supruga. Predlaže poništiti osporavanu presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev.
7. Prvostupanjski sud je pravilno ukazao na primjenu članka 65. stavka 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO), primjenom kojeg je utvrđeno da tužiteljica ne ostvaruje uvjete za priznanje prava na obiteljsku mirovinu jer mirovinski staž izvanbračnog supruga tužiteljice ne pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.
8. Naime, prema podacima spisa, što tužiteljica ne dovodi u pitanje, utvrđeno je da radni vijek izvanbračnog supruga tužiteljice iznosi 23 godine, pri čemu su uzeta u obzir razdoblja smanjenja radnog vijeka (kada je isti bio na služenju vojnog roka i prijavljen kao nezaposlena osoba).
8.1. U odnosu na navedeno utvrđenje, trećina radnog vijeka izvanbračnog supruga tužiteljice iznosi 7 godina i 8 mjeseci te njegov ukupni mirovinski staž od 2 godine, šest mjeseci i 9 dana, nije dostatan da bi se ispunio propisani uvjet za priznanje traženog prava.
9. Nadalje, isto tako je nesporno utvrđeno da izvanbračni suprug tužiteljice nije bio korisnik mirovine niti korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju, slijedom čega tužiteljica ne ispunjava uvjet priznanja traženog prava po tim osnovama.
10. Nije se mogao ocijeniti osnovanim žalbeni prigovor tužiteljice da njenom izvanbračnom suprugu nisu uzeti u obzir dani koje je proveo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Naime, iz osporavanog rješenja i utvrđenja osporavane presude proizlazi da je vrijeme koje je pokojni izvanbračni suprug tužiteljice proveo u Domovinskom ratu uzeto u obzir kao poseban staž u dvostrukom trajanju kod izračuna njegovog ukupnog mirovinskog staža.
11. Polazeći od navedenog, žalbeni prigovori su neosnovani te je po ocjeni ovog Suda osnovano prvostupanjski sud osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
12. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, osnovano je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS -a navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
