Poslovni broj: Usž-2458/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika, Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Gligić Rubes, odvjetnica u Velikoj Gorici, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 2, protiv tuženika Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4695/2025-5 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4695/2025-5 od 30. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4695/2025- 5 od 30. ožujka 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe izjavljene protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/189, URBROJ: 443-02-05-09-25-2 od 28. srpnja 2025.
1.1. Rješenjem tuženika od 28. srpnja 2025. tužitelju je kao investitoru naređeno u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja ukloniti: dvorišnu građevinu etažnosti prizemlje tlocrtnih dimenzija 11,70 x 7,0 + 3,20 x 7,0 m, izgrađenu bez građevinske dozvole na adresi [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Protiv pobijanog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da on nije dokazao postojanje teško popravljive štete. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o obiteljskoj kući koja predstavlja jedini dom tužitelja i njegove obitelji te u koju je uložio cjelokupnu životnu ušteđevinu. Navodi da bi izvršenjem osporenog rješenja došlo do njegove ozbiljne egzistencijalne ugroženosti. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio pravni standard teško popravljive štete. Također tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio njegove navode o mogućnosti legalizacije. Mišljenja je da odgoda izvršenja u konkretnom slučaju ne bi prouzročila štetne posljedice za javni interes. Smatra da se pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda vrijeđa načelo razmjernosti. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, staviti izvan snage rješenje prvostupanjskog suda te odrediti odgodni učinak tužbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost pobijanog rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS, u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijano rješenje bilo nezakonito ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe uz obrazloženje da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi mu se izvršenjem rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, odnosno da bi odgoda izvršenja rješenja u ovom predmetu bespravne gradnje bila protivna javnom interesu.
7. Tužitelj se u žalbi protiv pobijanog rješenja prvostupanjskog suda u bitnom poziva na pojam doma i pravo na dom.
8. Vezano za istaknuti prigovor povrede prava na dom treba reći da kada se provodi test razmjernosti i razumnosti tada se ispituju tri kriterija. Ispituje se (1) je li miješanje tuženika odnosno javne vlasti utemeljeno na zakonu, (2) je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i (3) je li miješanje nužno u demokratskom društvu. Ako je odgovor na sva tri postavljena pitanja pozitivan, tada nije povrijeđeno pravo na dom (ako pravo na dom činjenično postoji u konkretnom slučaju).
8.1. Prvenstveno treba reći da tužitelj ni ne dokazuje postojanje dostatne veze s bespravnom građevinom da bi se ona mogla okvalificirati kao jedini stvarni dom njega i njegove obitelji.
8.2. No i neovisno o navedenom, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje propisane mjere (uklanjanje građevine) utemeljeno je na zakonu sukladno odredbi članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI). Cilj propisane mjere je suzbijanje nezakonite gradnje. Takva mjera je nužna u demokratskom društvu jer je u postupku neprijeporno utvrđeno da je predmetna građevina izgrađena bez pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, pri čemu javno deklarirani interes za uklanjanjem nezakonite gradnje prevladava pojedinačni privatni interes za zadržavanjem nezakonito izgrađene građevine.
8.3. Kako tužitelj ni ne tvrdi da raspolaže građevinskom dozvolom, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da je svjestan da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitoj gradnji, to je tužitelj dobrovoljno pristao snositi rizik koji nosi takvo protupravno stanje, odnosno pristao na mogućnost da mu nadležni inspektor naloži uklanjanje bespravne građevine koja je u njegovom vlasništvu.
8.4. Također, Sud napominje da se u konkretnom slučaju radi i o zakonitom miješanju države. Naime, država ima legitimni cilj u smislu uklanjanja svih nezakonito izgrađenih građevina u Republici Hrvatskoj te je mjera nužna u demokratskom društvu jer se isti opravdani cilj ne može postići primjenom nijedne blaže mjere.
9. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti i ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2 .). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
10. Nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari žalbeni prigovor tužitelja o teško popravljivoj šteti. Naime, osim što tužitelj svoje tvrdnje o nastanku teško popravljive štete ničime ni ne dokazuje, odnosno ne dostavlja dokaze kojima bi opravdao takvo postupanje suda, treba reći da se u konkretnom slučaju radi o šteti koju vlasnik bespravno izgrađene građevine svjesno prihvaća kao posljedicu protupravnosti.
11. Nije od utjecaja žalbeni prigovor tužitelja kojim ukazuje na mogućnost legalizacije predmetne građevine. Ovo iz razloga što je, po prijedlogu tužitelja, prvostupanjski sud u okviru predmeta spora pravilno razmatrao isključivo postojanje zakonskih pretpostavki za određivanje odgodnog učinka tužbe propisanih odredbama ZUS-a (članak 42.).
12. Temeljem svega iznijetoga, prvostupanjski sud je osnovano odbio prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, a budući da tužitelj ne iznosi prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a (u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS-a), odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
