Poslovni broj: Usž-888/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Matulić & Bilić d.o.o., Split, Lovretska 25, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe RTK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi obnove postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1106/2025-10 od 14. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1106/2025-10 od 14. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/435, URBROJ: 531-03-25-2 od 27. ožujka 2025.
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
1.2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/435, URBROJ: 531-03-25-2 od 27. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnje, KLASA: UP/I-361-03/16-04/95, URBROJ: 2181-1-10-5/1-23-11 od 12. rujna 2023.
1.3. Prvostupanjskim rješenjem od 12. rujna 2023. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog izdavanjem rješenja o izvedenom stanju Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I 361-03/13-04/04571, URBROJ: 2181/01-03-01/18-15-0009 od 17. rujna 2015. povodom zahtjeva zainteresirane osobe.
2. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da iz obrazloženja pobijane presude i rješenja tuženika ne proizlazi da je utvrđena pravodobnost prijedloga za obnovu postupka. Ističe da je prijedlog za obnovu podnio unutar subjektivnog i objektivnog roka. Navodi da je suvlasnik u 1/2 dijela prava vlasništva na ozakonjenoj nekretnini građevinske bruto površine 39,07 m² te da mu rješenje o izvedenom stanju kojim je ozakonjeno 19,02 m² nikada nije osobno dostavljeno. Tvrdi da je dostava rješenja čiju je obnovu tražio izvršena putem javne objave na oglasnoj ploči, a budući da živi u Republici Srbiji, nije imao saznanja o toj objavi. Smatra da mu zbog toga nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku ozakonjenja te se poziva na odredbe Zakona o općem upravnom postupku kojima je uređeno pitanje dostave rješenja. Također navodi da je kao suvlasnik još 2013. godine podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju o kojem nije odlučeno, što također smatra razlogom za obnovu. Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije ovlašten tražiti obnovu postupka. Zaključno, poziva se na razloge iz članka 123. stavka 1. (točka 1., 2. i 5.) Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti presudu i rješenje prvostupanjskog suda. Potražuje troškove sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Presuda prvostupanjskog suda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud odlučio i očitovao se o svim prigovorima, dajući u obrazloženju presude jasne i valjane razloge te ocjenu svih prigovora i okolnosti konkretnog slučaja. Navodi tužitelja o ocjeni pravodobnosti prijedloga za obnovu postupka nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, budući da je posebnim zakonom isključena mogućnost podnošenja prijedloga za obnovu postupka od strane osobe kojoj je prethodno pružena mogućnost uvida u spis predmeta, zbog čega je takav prijedlog za obnovu već iz tog razloga nedopušten.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 12. listopada 2016. podnio prijedlog za obnovu postupka okončanog izdavanjem rješenja o izvedenom stanju Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I 361-03/13-04/04571, URBROJ: 2181/01-03-01/18-15-0009 od 17. rujna 2015.
7. U prijedlogu za obnovu postupka tužitelj, u bitnome, navodi da mu kao suvlasniku nekretnine koja je predmet ozakonjenja nije bilo omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku ističući da mu je rješenje o izvedenom stanju dostavljeno putem javne objave na oglasnoj ploči, o čemu, prema njegovim navodima, nije mogao imati saznanja. Također, u prijedlogu navodi da je još 2013. godine podnio zahtjev za ozakonjenje iste nekretnine, o kojem nije odlučeno. Poziva se na obnovne razloge iz članka 123. stavka 1. (točka 1., 2. i 5.) Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).
8. Presudom prvostupanjskog suda potvrđeno je pravilnim stajalište tuženika prema kojem u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uvjeti za obnovu postupka okončanog rješenjem o izvedenom stanju od 17. rujna 2015.
9. Ovo iz razloga što je postupak čiju obnovu tužitelj traži proveden sukladno odredbi članka 17. stavka 1., 2., 3. i 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12. i 143/13., dalje: Zakon o postupanju).
10. Stoga je osnovano pozivanje prvostupanjskog suda na izričit stavak 5. istog članka Zakona o postupanju, prema kojem stranka koja se nije odazvala pozivu za uvid u spis predmeta radi izjašnjenja ne može zbog toga tražiti obnovu postupka (a tako i ovaj Sud u brojnim odlukama, primjerice: Usž-611/2016-2 od 10. ožujka 2016., Usž-1935/2016-2 od 5. listopada 2016.).
11. Naime, iz spisa predmeta proizlazi, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio tijekom spora, da je prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja o izvedenom stanju strankama dostavilo poziv na uvid u spis radi razjašnjenja javnom objavom na oglasnoj ploči, na način propisan odredbom članka 17. stavka 1., 2. i 3. Zakona o postupanju (koji se u ovom slučaju primjenjuje kao lex specialis u odnosu na ZUP). Pritom treba reći da poziv sadrži sve propisano stavkom 4. istog članka Zakona (što tužitelj u žalbi ni ne osporava) pa i upozorenje da se rješenje o izvedenom stanju može donijeti i ako se zainteresirana stranka ne odazove pozivu.
12. Slijedom navedenog, imajući upravo u vidu izričitu odredbu članka 17. stavka 5. Zakona o postupanju neosnovano smatra tužitelj da su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka jer je dostava rješenja o izvedenom stanju izvršena javnom objavom na oglasnoj ploči nadležnog upravnog tijela.
13. Ovaj Sud ukazuje da je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: U-I- 4717/2012 od 4. studenog 2014. („Narodne novine“, broj: 139/14.), kojim nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 17. stavaka 3., 4. i 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12. i 143/13.), istaknuo da odabrani način dostave (putem oglasne ploče nadležnog tijela) nije ispod razine ustavnopravne prihvatljivosti, jer na uravnotežen način uvažava i javni interes za realizacijom legitimnih ciljeva Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama i potrebu za zaštitom pojedinačnih postupovnih prava, sve u skladu s člankom 16. Ustava. Ujedno u rješenju Ustavni sud naglašava kako je dostava javnom objavom jedan od legitimnih oblika dostave pismena u upravnim postupcima, propisana je ZUP-om te, kao takva, predstavlja „postojeće pravilo“ i stoga nema „neizvjesne posljedice“.
14. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari žalbeni navod tužitelja da je prije gotovo petnaest godina podnio zahtjev za ozakonjenje iste nekretnine o kojem nije odlučeno te da je time ostvaren razlog iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a. Naime, navedenim prigovorom tužitelj suštinski ukazuje na činjenicu neaktivnosti upravnog tijela u drugom upravnom postupku i to onom pokrenutom po vlastitom zahtjevu za ozakonjenje, a ne u postupku okončanom rješenjem o izvedenom stanju od 17. rujna 2015. povodom zahtjeva zainteresirane osobe, čija se obnova traži (predmet ovog konkretnog spora). Osim toga, navedena okolnost ni ne predstavlja „novu“ činjenicu ni dokaz u smislu navedene zakonske odredbe (članak 123. stavak 1. točka 1. ZUP-a) jer je tužitelju čitavo vrijeme bio poznat trenutak podnošenja vlastitog zahtjeva i u vezi koje mu je stajala na raspolaganju pravna zaštita radi „šutnje“ uprave.
15. Ne postoji ni razlog za obnovu postupka propisan odredbom članka 123. stavka 1. točka 2. ZUP-a, kojom je propisano da se obnova postupka može pokrenuti u slučaju ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu. Navedeno iz razloga što u konkretnom slučaju, pravomoćno rješenje o izvedenom stanju nije ni doneseno na temelju navoda stranke u postupku, već dokaza propisanih Zakonom o postupanju.
16. Zaključno, treba napomenuti da je obnova postupka izvanredan pravni lijek pa su pretpostavke propisane za njegovu primjenu, po prirodi pravnog sustava, stroge, radi osiguranja pravne sigurnosti kao elementa vladavine prava.
17. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj svojim žalbenim razlozima nije s uspjehom osporio zakonitost presude i rješenja prvostupanjskog suda pa je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
18. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe jer tužitelj sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković