Poslovni broj: Usž-1361/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja RF OIB: [osobni identifikacijski broj], AF OIB: [osobni identifikacijski broj], OF OIB: [osobni identifikacijski broj] i LF OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3490/2025-4 od 9. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3490/2025-4 od 9. siječnja 2026
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3490/2025-4 od 9. siječnja 2026. odbačena je tužba tužitelja izjavljena zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njihovom prigovoru podnesenom čelniku tuženika 26. kolovoza 2026.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu, pobijajući isto iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navode da su tužbom tražili održavanje rasprave, ali da ista nije održana, čime je počinjena apsolutno bitna povreda postupka. Ističu da predmet ovosudne tužbe nije sudska zaštita povodom ocjene zakonitosti pojedinačnog upravnog akta, niti isplata dosuđene naknade, već ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku donese odluku (šutnja administracije). Navode da su podnijeli prigovor čelniku tuženika temeljem članka 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09., 110/21. – dalje: ZUP), pa je time pokrenut nezavisni upravni postupak propisan ZUP-om u kojem je čelnik tijela u propisanim rokovima dužan donijeti rješenje. Smatraju da članak 69. stavak 3. Zakona o sudovima, koji propisuje rok od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade za suđenje u razumnom roku, konstituira zaseban upravni postupak te se time formira upravna stvar, odnosno upravno postupanje. Predlažu poništiti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovno postupanje, uz naknadu troška.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, 39/26.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da je sud prvoga stupnja, time što je odbacio tužbu, pravilno odlučio.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni spor pokrenut radi propuštanja čelnika tuženika da u roku iz članka 122. stavka 3. ZUP-a, odluči o prigovoru tužitelja podnesenom 26. kolovoza 2026., a radi nerješavanja zahtjeva za isplatom primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku prema rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, posl. br. Su-Kzp-25/2025-6 od 14. srpnja 2025.
7. Odredbom članka 2. stavka 1. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Stavkom 2. iste odredbe Zakona propisano je da se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
8. Prvostupanjski je sud, polazeći od podataka navedenih u tužbi , osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu citiranih odredbi članka 2. ZUP-a niti se traženim odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u kakvoj upravnoj stvari.
8.1. Osim navedenog, pravilno je prvostupanjski sud pojasnio da nije riječ ni o „drugom postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava“ u smislu članka 156. ZUP-a, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta prigovora iz članka 156. ZUP-a u vezi članka 122. ZUP-a. Naime, zaštita koja se na temelju odredbe članka 156. navedenog Zakona pruža od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela ima karakter opće supsidijarne zaštite koju stranka može koristiti kada joj ni jedno drugo pravno sredstvo ne stoji na raspolaganju, dok u konkretnom predmetu, tužitelji, temeljem ovršene isprave, mogu pokrenuti ovršni postupak radi naplate naknade ukoliko im ista nije isplaćena pravodobno.
9. Također, nije osnovan prigovor tužitelja da je u konkretnom upravnom sporu trebalo održati raspravu, jer sud, po zaprimanju tužbe, prvenstveno ispituje postojanje pretpostavki za vođenje spora, sukladno odredbi članka 43. ZUS-a te ako iste nisu ispunjene, odbacuje tužbu u skladu s odredbom članka 46. ZUS-a.
10. S obzirom na navedeno, osnovano je prvostupanjski sud tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
11. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
12. Odluka o trošku (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana to je valjalo zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan .
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
