Poslovni broj: Usž-1163/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja NOA GRUPA d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 17, OIB: 03299965935, kojeg zastupa Antonio Bolanča, odvjetnik u Splitu, Hrvatske mornarice 1A, protiv tuženika Državnog inspektorata, Službe građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1803/2025-8 od 9. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1803/2025-8 od 9. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Splita, KLASA: UP/I-362-02/25-02/441, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-03 od 30. lipnja 2025.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke).

1.2. Osporenim rješenjem tuženika, u točki 1. naređuje se tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja na lokaciji u Kolanu, na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na dijelu pomorskog dobra, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u moru, ukloni građevinu ugostiteljske namjene - beach bar i disco bar "NOA" - nepomičnu odobalnu građevinu od drvenih greda i dasaka koja je oslonjena na metalne nosače (cijevna skela), a kojim nosačima je spojena na morsko dno, i koja se sastoji od sljedećih konstruktivno i funkcionalno povezanih dijelova: (1) centralne platforme kružnog tlocrtnog oblika dijametra D=33,60 m, na kojoj je izvedena drvena konstrukcija kružnog tlocrtnog oblika dijametra D=28,00 m s dvije etaže - prizemlje na kojem je izvedena masivna drvena bina i bazen, te kat, odnosno galerija na kojem su izvedene dvije masivne drvene pergole sa šankom i jedna manja drvena pergola; (2) natkrivene platforme tlocrtnih dimenzija cca 12,60 x 5,80 m, izvedene uz istočni dio centralne platforme; (3) platforma kružnog tlocrtnog oblika dijametra D=15,80 m, s drvenom pergolom ispod koje je šank, spojena na zapadni dio centralne platforme mostom tlocrtnih dimenzija cca 10,30 x 7,20 m na kojem je izveden bazen i postavljene 3 drvene konstrukcije – baldahini; (4) pristupne rampe tlocrtnih dimenzija cca 28,60 x 27,00 m kojom se s obale pomorskog dobra, s k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pristupa na centralnu platformu, i koja na svom obalnom dijelu ima izveden ulazni prostor - prizemna građevina pravokutnog tlocrtnog oblika s pripadajućom drvenom nadstrešnicom maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 30,50 x 8,00 m, maksimalne visine do stropne drvene ploče cca 3,80 m, odnosno visine cca 6,50 m mjereno do vrha metalne rešetkaste konstrukcije postavljene iznad stropne ploče prizemne građevine, sve izgrađeno bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole. Točkama 2. do 6. izreke tog rješenja tužitelj je upozoren o posljedicama ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke tog rješenja.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da prvostupanjski sud nije otklonio tužbene prigovore u vezi s dostavom u upravnom postupku, ističući da u spisu predmeta ne postoji dostavnica s njegovim potpisom. Tvrdi da obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije proveo po njemu predložene dokaze vještačenjem i provođenjem očevida, čime je, prema njegovu mišljenju, narušena procesna ravnoteža među strankama te povrijeđeno načelo kontradiktornosti. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o građevinama, već o privremenim građevinama iz odredbe članka 2. stavka 1. točke 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. U prilog svojim navodima poziva se na ugovor o koncesiji s dodatkom tom ugovoru tvrdeći da je na temelju koncesije ovlašten obavljati gospodarsku djelatnost u objektu tlocrtne površine 1.517,18 m². Zaključno, poziva se na dva rješenja iz 2015. godine. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, staviti izvan snage pobijanu presudu te usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Potražuje naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U odnosu na žalbeni prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je tužitelj predložio u tužbi, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz vještačenjem i očevidom na licu mjesta uz obrazloženje da bi provođenje navedenih dokaza bilo suvišno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno uvidom u dokaznu dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka i upravnog spora .

6.1. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno.

6.2. I prema ocjeni ovog Suda, sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika mogu se na nedvojben način utvrditi na temelju dokazne dokumentacije spisa predmeta (primjerice zapisnika s četrnaest fotografija o inspekcijskom očevidu od 29. svibnja 2025.), zbog čega izvođenje dokaza vještačenjem odnosno očevidom ni ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari. Neovisno o navedenome, valja istaknuti da je tužitelj predložio izvođenje dokaza radi utvrđenja smatraju li se objekti koji su predmet inspekcijskog nadzora građevinama u smislu Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), što predstavlja pravno pitanje za čije je rješavanje nadležan sud.

6.3. Tužitelj pogrešno tvrdi da mu je povrijeđeno načelo kontradiktornosti, budući da suprotno proizlazi iz podataka spisa. Naime, tužitelju je 16. lipnja 2025. (povratnica o primitku s potpisom i pečatom pravne osobe tužitelja) putem pošte dostavljen zapisnik o očevidu s pozivom tuženika da dostavi očitovanje, po kojem je pozivu tužitelj i postupio kroz dva pisana očitovanja (20. lipnja 2025. i 30. lipnja 2025.). Nadalje, prvostupanjski je sud tijekom upravnog spora održao i ročište za raspravu (10. prosinca 2025.), čime je tužitelju dana mogućnost da se očituje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/25-02/441, URBROJ: 443-02-03-12-01-25-03 od 30. lipnja 2025., kojim se tužitelju naređuje uklanjanje bespravno izgrađene građevine.

8. Odredbom članka 106. Zakona o gradnji propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano.

8.1. Odredbom članka 113. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, između ostaloga, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je 25. svibnja 2025. proveden inspekcijski nadzor na lokaciji u Kolanu, na otoku Pagu, uvala Zrće, predio Katarelac, na dijelu pomorskog dobra na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u moru radi utvrđivanja kontrole zakonitosti građenja građevine ugostiteljske namjene – beach bar i disco bar „NOA“, nepomične odobalne građevine od drvenih greda i dasaka oslonjene na metalne nosače (cijevna skela). Također je utvrđeno da za predmetnu građevinu nije izdana izvršna građevinska dozvola (što tužitelj ni ne osporava). O obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen je zapisnik s četrnaest fotografija (javna isprava) KLASA: 362- 01/25-01/167, URBROJ: 443-02-03-12-25-1 od 29. svibnja 2025.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja usmjereni na to da se predmetna građevina može podvesti pod privremenu građevinu za potrebe sajmova i javnih manifestacija ili privremenu građevinu za prigodnu prodaju na građevnoj čestici trgovačkog centra, s najdužim rokom trajanja do 90 dana iz odredbe članka 2. stavka 1. točka 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“ broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. i 155/23., dalje: Pravilnik), jer se u konkretnom slučaju nedvojbeno ne radi o građevinama opisanim u toj odredbi.

10.1. Prvenstveno treba reći da se tužitelj u žalbi poziva na ugovor o koncesiji za gospodarsko korištenje pomorskog dobra (s dodatkom), sklopljen na razdoblje od 15 (petnaest) godina, iz čega proizlazi da predmetnu građevinu dovodi u vezu s dugotrajnim obavljanjem djelatnosti, što je u opreci s njegovom tvrdnjom o privremenom karakteru predmetne građevine. To iz razloga što se privremene građevine iz članka 2. stavka 1. točke 8. Pravilnika postavljaju s (najdužim) rokom trajanja od 90 dana. Također, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 27. svibnja 2025. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole (zaveden pod KLASA: UP/I-361- 03/25-01/001027), što ukazuje da je tužitelj bio svjestan da se ne radi o privremenoj građevini iz navedene odredbe Pravilnika.

10.2. Osim toga, odredbom članka 3. stavka 1. točka 10. Zakona o gradnji propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina, dok je točkom 11. istog stavka propisano da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda s ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

10.3. Kako iz podataka spisa predmeta (zapisnik o inspekcijskom očevidu i priloženih fotografija) proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o konstrukciji sastavljenoj od više konstruktivno i funkcionalno povezanih dijelova, oslonjenoj na metalne nosače spojene s morskim dnom, te da se predmetna građevina na navedenoj lokaciji nalazila tijekom cijelog upravnog postupka i upravnog spora, Sud ocjenjuje da se nesporno radi o građevini kakvu ima u vidu odredba članka 3. stavka 1. točka 11. Zakona o gradnji, a ne o privremenoj građevini iz članka 2. stavka 1. točka 8. Pravilnika.

11. Vezano uz pozivanje tužitelja na koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, valja istaknuti da navedeno nije od utjecaja na legalnost same građevine čije je uklanjanje naloženo. Naime, činjenica da tužitelj posjeduje koncesiju ne oslobađa tužitelja obveze ishođenja odgovarajućeg akta za građenje. Štoviše, primjerice odredbom članka 3.2. dodatka ugovoru o koncesiji tužitelju je upravo dozvoljeno ishođenje potrebnih akata za zahvate u prostoru kojima se dopušta građenje, što tužitelj nije učinio. Iz tih razloga nije osnovano ni pozivanje tužitelja na rješenja iz 2015. godine.

12. Slijedom svega navedenog, budući da tužitelj ne iznosi prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).

13. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe, jer tužitelj sa žalbom nije uspio (točka II. izreke).

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković