Poslovni broj: Usž-2086/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o. Pula, Dalmatinova, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine , odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 157/2025-7 od 9. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-157/2025-7 od 9. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/415, URBROJ: 443-02- 01-12-25-19 od 4. veljače 2025. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točke I. i II. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/24-02/415, URBROJ: 443-02-01-12-24-8 od 12. lipnja 2024., kojim je tužiteljima kao investitorima, naređeno u roku od 15 dana ukloniti u tom rješenju opisane građevine izgrađene bez građevinske dozvole, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno. Budući da tužitelji nisu postupili po navedenom rješenju to se, ovdje pobijanim rješenjem, utvrđuje da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno putem ugovornog izvođača tuženika strojno i ručno s početkom uklanjanja 24. veljače 2025. godine., uz ostala prateća utvrđenja precizirana točkama 4. i 5. izreke.
2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da su protiv rješenja o uklanjanju podnijeli tužbu, a obzirom da u tom postupku još uvijek nije donesena pravomoćna sudska odluka, to im se donošenjem rješenja o izvršenju uzrokuje nenadoknadiva šteta. Smatraju da je donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede odredbe članka 139. stavka 4. i članka 68. Zakona o općem upravnom postupku, jer na im na očevidu nije omogućeno sudjelovanje niti im je omogućeno da se očituju o činjenicama koje su temelj donošenja odluke. Tvrde da je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja tuženika kao dostatna u smislu odredbe članaka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, iako iz sadržaja samog rješenja ne proizlazi na temelju kojih konkretnih činjenica i dokaza je utvrđena obveza uklanjanja, niti su razmotreni navodi tužitelja, a čime je povrijeđeno pravo stranke na obrazloženu odluku te je onemogućena učinkovita sudska kontrola zakonitosti upravnog akta. Slijedom svega navedenog predlažu prihvatiti žalbu i preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz obvezu tuženiku naknaditi tužiteljima troškova spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., 39/26.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom članka 114. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23; dalje: ZDI) propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. Stavkom 3. istoga članka Zakona propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
6.1. Odredbom članka 115. stavka 3. ZDI-a propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavka 3. ZDI-a.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je očevidom izvršenim 27. siječnja 2025. utvrđeno da tužitelji kao investitori nisu postupili po inspekcijskom rješenju od 12. lipnja 2024. odnosno da nisu uklonili, u tom rješenju opisane, građevine. Naprijed navedeno rješenje o uklanjanju je postalo izvršno, odnosno presudom ovog suda poslovni broj: Usž- 4244/2024 od 11. ožujka 2026. i pravomoćno, a slijedom čega su, obzirom da je riječ o gradnji izvan granica građevinskog područja, sukladno prethodno citiranim odredbama ZDI-a i prema ocjeni ovog Suda ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja putem treće osobe, kako je i zapriječeno točkom 4. izreke rješenja tuženika koje se ovdje izvršava.
8. Kraj činjenice da tužitelji nisu, u ostavljenom roku, postupili po nalogu iz rješenja o uklanjanju, ispunili su se uvjeti iz odredbe članka 139. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) kojom je propisano da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.
9. Budući da se sukladno odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja , to paušalnim prigovorima usmjerenima na nastanak štete, a koju pri tom niti ne obrazlažu, nije dovedena u sumnju zakonitost rješenja tuženika.
10. Također nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja usmjereni da im je u upravnom postupku bilo onemogućeno sudjelovanje jer nisu bili obaviješteni o provođenju inspekcijskog nadzora. Naime, osim što je odredbom članka 106. stavka 4. istog ZDI- a izričito propisano da građevinski inspektor, kada utvrdi povredu propisa, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranku, tužitelji su u daljnjem postupku (upravnom sporu) sudjelovali te su imali priliku osporiti sva činjenična utvrđenja sudjelovanjem na raspravi čijem održavanju iako uredno pozvani nisu pristupili (što proizlazi iz zapisnika Upravnog suda u Rijeci od 27. veljače 2026.). Slijedom navedenog, okolnost što tužitelji nisu bili pozvani inspekcijskom pregledu, niti prethodno saslušani ne utječe na zakonitost osporenog rješenja.
11. Zaključno, Sud ocjenjuje neosnovanim tužbeni navod o nedostatnosti razloga pobijanog rješenja. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik je postupio sukladno procesnim standardima iz članka 98. stavka 5. ZUP-a, iznijevši pri tom valjanu argumentaciju o pravilnosti činjeničnog stanja i primjeni materijalnog prava, a obveza obrazlaganja prvostupanjske odluke se ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari. U obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.
12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
13. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
