- 1 -              Revd 575/2024-2

Broj: Revd 575/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. K., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici I. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica ..., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. & Š. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1579/2019-2 od 26. studenoga 2020. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-32/14-53 od 29. ožujka 2019., u sjednici održanoj 13. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1579/2019-2 od 26. studenoga 2020. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-32/14-53 od 29. ožujka 2019. tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Da li sud, prilikom utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, u obzir uzima samo materijalne dokaze (npr. isprave) ili je sukladno čl. 8. ZPP-a dužan u obzir uzeti te cijeniti i personalne dokaze (npr. saslušanje svjedoka) te o dokazanosti ili nedokazanosti činjenice odlučiti savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka?,

2. Da li sud, prilikom ocjene iskaza tužitelja kao stranke u postupku i iskaza svjedoka koje je na okolnost utvrđenja navoda iz tužbe predložio tužitelj, iste iskaze a priori može cijeniti neadekvatnim iako su isti svjedoci, uz tužitelja, jedine osobe koje su neposredno svjedočile nastanku štetnog događaja i u dokaznom postupku iskazivali suglasno i neproturječno jedan drugome, ali i neproturječno ispravama koje prileže spisu, a uzimajući u obzir što prema utvrđenjima suda na okolnost mjesta i vremena nastanka ozljede nije iznesen niti jedan objektivni dokaz ili te iskaze mora cijeniti u svjetlu utvrđenja suda o nedokazanosti odlučnih činjenica ostalim dokaznim sredstvima?,

3. Da li je sloboda sudačkog uvjerenja pri odlučivanju o stupnju dokazanosti (odlučnih) činjenica u postupku ograničena rezultatima provedenog dokaznog postupka, odnosno da li je sud prilikom ocjene izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP-a dužan izvedene dokaze objektivno sagledavati ili ih selektivno interpretirati?,

4. Da li je II-stupanjski sud dužan u svojoj presudi jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu žalbenih navoda tuženika, odnosno bilo koje stranke u postupku, te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu svih navoda žalbe o kojoj odlučuje, te pri tome navesti razloge zbog kojih smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi utemeljeni, odnosno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih smatra da je žalba parnične stranke (tuženika) dovela u sumnju pravilnost i utemeljenost I-stupanjske presude, tj. zbog čega smatra da je I-stupanjski sud počinio pogreške i nepravilnosti na koje je parnična stranka (tuženik) ukazala u svojoj žalbi?.

1.1. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da predmetna pravna pitanja već zbog svoje same prirode nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na ta pravna pitanja u konačnici nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u svim drugim slučajevima, obzirom da odgovori na ta pitanja ovise o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. K tome na dijelove tih pitanja na koje bi i bilo moguće dati jednoznačan odgovor taj odgovor bi mogao tek glasiti na način kako je to već sam zakon propisao. Kroz predmetna pravna pitanja tužitelj zapravo propituje da li su u konkretnom slučaju počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Konačno, kroz predmetna pravna pitanja tužitelj propituje da li je drugostupanjski sud pravilno ocijenio izvedene dokaze te da li je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Sve navedeno dakle upućuje na ocjenu da predmetna pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. veljače 2024.

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.