Poslovni broj: Usž-1506/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Jelene Rajić, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: 63643241208, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5207/2024-5 od 23. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5207/2024-5 od 23. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelj ice za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1982, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 21. lipnja 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu, pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, prije svega, navodi da je korisnica socijalnih prava stečenih na temelju pravomoćnog upravnog akta, koja su zaštićena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom socijalnom poveljom te da predmetna naknada predstavlja pravo vlasništva zajamčeno Protokolom br. 1 uz Konvenci ju. Smatra da je sud arbitrarno i pogrešno potvrdio odbačaj njezinog prigovora kao nepravodobnog. Ističe da se u konkretnoj upravnoj stvari, primjenom načela lex superior derogat legi inferiori, morao primijeniti rok od 15 dana propisan Zakonom o općem upravnom postupku i Statutom Grada Zagreba, a ne kraći rok od 8 dana predviđen Odlukom/22. Tvrdi da je propuštanjem primjene roka od 15 dana, kao roka za ulaganje pravnog lijeka, došlo i do propusta primjene članka 6. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem je javnopravno tijelo dužno stranci omogućiti što lakšu zaštitu prava, što u sukobu dvaju propisa o rokovima podrazumijeva primjenu onoga koji je za stranku povoljniji.
2.1. Nadalje, navodi da tuženik kao izvršno tijelo uopće nije ovlašten voditi upravni postupak niti rješavati u drugom stupnju, jer on prema propisima o ustrojstvu nije javnopravno tijelo u smislu Zakona o općem upravnom postupku koje donosi drugostupanjska rješenja. Ističe da drugostupanjsko rješenje ne sadrži vlastoručni potpis ovlaštene osobe, već nečitki "crtež" iz kojeg nije moguće identificirati potpisnika . Prigovara da joj je narušeno pravo na pošteno suđenje jer sud nije proveo njezino saslušanje radi ocjene individualnih okolnosti i razmjernosti zadiranja u njezina prava, čime su zanemareni interesi obitelji i djeteta. Tvrdi da je presuda nezakonita jer sud u izreci nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu, s obzirom na to da je propustio suditi o zahtjevu za poništenje prvostupanjskog rješenja, čime joj je zapravo onemogućen pristup sudu u odnosu na taj akt.
2.2. Posljedično prethodno iznijetom, smatra nezakonitom i točku II. izreke presude, obzirom da je sud umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove, istog odbio, kao i zahtjev za naknadu troškova spora. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže presudom riješiti stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je, osporenim rješenjem tuženika od 21. lipnja 2023. odbačen, kao nepravodoban, prigovor tužiteljice podnesen 14. travnja 2023. protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2281, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-02 od 22. ožujka 2023., a koje rješenje je tužiteljica zaprimila 5. travnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, od 22. ožujka 2023. zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/79, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 6. listopada 2016. temeljem odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22) na način kako je to propisano odredbom članka 3. i 4. navedene Odluke/22 kojom su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.) sve detaljno navedeno u izreci i obrazloženju rješenja prvog stupnja.
7. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupanja, bila je predmetnom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
8. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Sl. gl. Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22., dalje: Odluka) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
9. Tužiteljica ne osporava da je prigovor protiv navedenog prvostupanjskog podnijela nakon proteka roka od osam dana propisanog navedenom odredbom članka 10. Odluke, već smatra da je u konkretnom slučaju, mjerodavan rok od 15 dana za podnošenje pravnog lijeka propisan Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP).
10. Međutim, treba reći da je citirana odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz 254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.
11. Naime, u toj presudi Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.
12. Proizlazi, dakle, da propisivanje prigovora kao specifičnog pravnog lijeka s rokom od osam dana, o kojem odlučuje tuženik, ne onemogućuje sudsku zaštitu niti pravo stranke na kontrolu zakonitosti akta pred sudom pune jurisdikcije. Budući da je u konkretnom predmetu riječ o novčanoj pomoći koja nije zakonom zajamčeno pravo, već pomoć koja se temelji na solidarnosti i autonomnom djelokrugu jedinice lokalne samouprave, donositelj Odluke je bio ovlašten urediti postupak zaštite prava na način kako je to učinio člankom 10. Odluke. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno potvrdio da je prigovor, predan nakon proteka roka od osam dana od dana zaprimanja rješenja, nepravodoban, bez obzira na opće odredbe o žalbenom roku od 15 dana iz ZUP-a i drugih propisa.
13. S obzirom na to da je tuženik rješenjem osnovano odbacio prigovor tužiteljice kao nepravodoban, u takvoj situaciji nije ni postojala zakonska obveza, niti mogućnost upuštanja u meritorno ispitivanje zakonitosti prvostupanjskog akta, a propust tužiteljice da pravni lijek podnese u zakonskom roku ne može se ni sada nadomjestiti žalbenim navodima koji se tiču biti same upravne stvari. Stoga, žalbeni navodi usmjereni na meritum stvari, koje je već pravilno ocijenio i otklonio prvostupanjski sud, nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.
14. Zaključno, Sud, također, ocjenjuje da nije osnovan tužbeni navod kojim se osporava zakonitost drugostupanjskog rješenja zbog navodnog nedostatka vlastoručnog potpisa donositelja akta. Iako je sukladno odredbi članka 98. stavka 1. ZUP-a, potpis obvezni sastavni element rješenja, međutim, mjerodavno procesno pravo ne propisuje strogu formu potpisa niti zahtijeva njegovu punu čitljivost. Ključna pravna funkcija potpisa jest nedvojbena identifikacija donositelja akta, a što je u konkretnom predmetu, ispunjeno.
15. Odluka o trošku spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškova spora.
16. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
