Poslovni broj: Usž-4478/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić. predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Ronald Korotaj, odvjetnik u Puli, Bože Gumpca 53/A, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1384/2024-13 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1384/2024-13 od 8. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/24- 02/284, URBROJ: 443-02-02-12-24-06 od 22. srpnja 2024. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 22. srpnja 2024. naređeno je tužiteljici, kao investitoru i vlasniku, uklanjanje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] rekonstruirane i dograđene stambene građevine zgrade, osim sjevernog nosivog zida duljine 6,25 m i zapadnog nosivog zida duljine 3,50 m, oba visine 2,30 m, na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađene pomoćne građevine - sanitarni čvor s na krovnoj armirano-betonskoj ploči izvedenim spremnikom za vodu i na sjevernom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do ogradnog zida na kojeg se oslanja, izgrađenu pomoćnu građevinu – spremište s cisternom za vodu sve izgrađeno izvan granica građevinskog područja, unutar zaštićenog obalnog pojasa mora na području Općine Medulin, Pomer 407B, izgrađene bez izvršne građevinske dozvole. Tužiteljica je ujedno upozorena na posljedice ukoliko ne postupi po navedenom rješenju.

2. Tužiteljica je protiv navedene presude podnijela žalbu, pobijajući istu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio savjesno ocijeniti sve dokaze te da je neopravdano odbio njezine dokazne prijedloge za saslušanjem, očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem. Navodi da se sud, pri utvrđivanju činjenica o naravi objekata, neopravdano oslonio isključivo na fotografije i dokumentaciju u spisu, a što smatra nedostatnim. Ističe se da odluka o potpunom uklanjanju prelazi granice nužnosti i razmjernosti te da bi dovela do nepopravljive materijalne štete za njezino pravo vlasništva. Smatra da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti blaže inspekcijske mjere, a čime bi se postigla svrha propisa bez drastičnog zadiranja u njezina prava. Pojašnjava da radovi na zgradi nisu bili usmjereni na povećanje kvadrature, već su bili prijeko potrebni zbog opasnosti za zdravlje i sigurnost korisnika. Navodi da je zgrada bila zahvaćena najezdom štakora i da je u krovu otkriven kancerogeni azbest, čije je uklanjanje bilo obvezno prema propisima o otpadu. Smatra da su joj zbog "mehaničke" primjene prava, bez uvažavanja šireg konteksta, povrijeđena temeljna prava na pravično suđenje, jednakost pred zakonom i pravo vlasništva zajamčena Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu te riješiti stvar, a podredno poništiti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24., 39/26.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku, koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, 16. srpnja 2024. nadležni građevinski inspektor na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proveo inspekcijski nadzor, kojom prilikom je utvrđeno da se na terenu nalaze građevine opisane izrekom osporenog rješenja te da se predmetne čestice nalaze unutar zaštićenog obalnog područja mora i izvan granica građevinskog područja. Uvidom u rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361- 03/17-01/1793 URBROJ: 403-02-2-2/0086-18-18 od 18. lipnja 2018. utvrđeno je da je stambena zgrada izgrađena na k. č. [katastarska čestica], koja je bila predmet ozakonjenja (veličine 6,25 x 6,60 m s kosim krovom), gotovo u cijelosti uklonjena te da je na njezinom mjestu izgrađena nova zgrada pravokutnog tlocrta (7,65 x 6,60 m) s ravnim krovom, a da su od prvotne zgrade zadržana samo dva nosiva zida, koja su dodatno povišena za 38 cm, dok je ostatak građevine nanovo izgrađen, opremljen instalacijama, stolarijom i namještajem. U odnosu na pomoćnu građevinu – sanitarni čvor izgrađen na k. č. [katastarska čestica] utvrđeno je da je izgradnja armirano-betonskog objekta tlocrtnih dimenzija 1,55 x 2,40 m s pripadajućim spremnikom za vodu na krovu te da ista nije bila obuhvaćena ranijim postupkom ozakonjenja niti je evidentirana u službenim registrim, jednako kao niti pomoćna građevina – spremište, izgrađeno na k. č. [katastarska čestica].

5.1. Tužiteljica je provedenom nadzoru bila nazočna te se, tom prilikom, očitovala da je ona investitor predmetne rekonstrukcije i dogradnje stambene građevine zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da za istu nema potrebnu izvršnu građevinsku dozvolu niti ikakve građevinske dokumentacije. U pogledu sanitarnog čvora sa spremnikom za vodu i spremišta, izgrađenih na 147/7, kao i za pomoćnu građevinu - spremište, izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužiteljica je navela da je ona vlasnica tih objekata, ali da ih je u takvom stanju kupila od prethodnog vlasnika u prosincu 2022. godine. Zapisnikom je konstatirano da je riječ o građevinama, izgrađenim bez izvršne građevinske dozvole.

6. Tužiteljica žalbenim navodima ne osporava da je prijeporna gradnja izvedena bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju, izvan građevinskog područja, već smatra da je došlo do povrede načela razmjernosti jer joj nije naložena mjera usklađivanja građevine kao „blaža“ mjera predviđena Zakonom o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21., 67/23.; dalje: ZDI) od mjere uklanjanja građevine.

7. Odredbom članka 112. stavka 1. ZDI-a, koja se odnosi na navedenu inspekcijsku mjeru usklađivanja građevine, propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine rok u kojemu je obvezan uskladiti: 1. građenje s građevinskom dozvolom ako utvrdi da se građevina gradi protivno izvršnoj građevinskoj dozvoli, 2. građenje s glavnim projektom, drugim propisima ili pravilima struke koji se odnose na građenje građevine ako utvrdi da se građevina koja se može graditi bez građevinske dozvole gradi protivno glavnom projektu, propisima odnosno pravilima, 3. građevinu izgrađenu protivno građevinskoj dozvoli odnosno glavnom projektu s propisima kojima se uređuje gradnja.

8. Proizlazi, dakle, da se prema citiranoj odredbi ZDI-a, mjera usklađivanja građevine može izreći samo ako investitor odnosno vlasnik posjeduje akt za gradnju kojeg se ne pridržava. Budući da tužiteljica za izvedenu rekonstrukciju, kao i za pomoćne građevine, uopće ne posjeduje nikakvo odobrenje za gradnju, jedina zakonski moguća mjera je nalog za uklanjanje sukladno odredbi članka 113. stavku 1. točki 1. ZDI-a, koja mjera je izrečena osporenim rješenjem tuženika. Slijedom navedenog izrečena mjera uklanjanja građevine nije povreda načela razmjernosti, već izravna primjena zakona u situaciji bespravne gradnje, a pri čemu navodi tužiteljice o najezdi štakora i prisutnosti azbesta, ne opravdavaju izvođenje rekonstrukcije bez dozvole.

9. Također se pojašnjava tužiteljici da pravo na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u konkretnom slučaju nije povrijeđeno s obzirom da to pravo nije apsolutno već je podložno ograničenja koje može propisati država radi zaštite javnog interesa, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno mjerodavnim odredbama zakona kojim se uređuju gradnja i obavljanje inspekcijskog nadzora građenja. Budući da je tužiteljica gradila protivno prisilnim propisima, njezino pravo vlasništva na bespravno izgrađenim objektima ne uživa pravnu zaštitu koja bi prevagnula nad javnim interesom.

10. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokazne prijedloge (saslušanje tužiteljice, očevid na licu mjesta, građevinsko vještačenje), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a ), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši da navedeni dokazni prijedlozi nisu relevantni, jer i po ocjeni ovoga Suda, provođenje navedenih dokaznih prijedloga, ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.

11. Zaključno, neosnovano tužiteljica prigovara i povredi ustavnih i konvencijskih prava, jer je prvostupanjski sud 1. srpnja 2025. održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode. Stoga niti prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje nisi osnovani, jer su tuženik, kao i prvostupanjski sud razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitn im za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

12. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, žalba je odbijena kao neosnovana.

13. Valjalo je stoga, je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić