Poslovni broj: Usž-1937/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Hrvoja Miladina, predsjednika vijeća, Snježane Horvat Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐM, iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, Franje Račkoga 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi troškova spora, odlučujući o žalbi stranaka protiv točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3100/2025-10 od 25. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuju točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3100/2025-10 od 25. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-3100/2025-10 od 25. veljače 2026. upravni spor se obustavlja (točka I. izreke), nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku (točka II. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u preostalom dijelu (točka III. izreke).
2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv točke III. izreke pobijanog rješenja. Navodi da je podneskom od dana 31. listopada 2025. godine predložila donošenje odluke s obzirom na to da tuženik nije dostavio odgovor na tužbu u roku od 30 dana kako je to odredio sud, te se pozvala na članak 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske dalje: ZUS) kojim je propisano da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, te da će onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku. Nadalje, navodi da je podneskom od 05. prosinca 2025. godine, istaknula da ne proširuje tužbeni zahtjev na naknadno donesenu odluku tuženika i zatražila naknadu troška upravnog spora. Smatra da, s obzirom na procesni značaj podneska, trošak njegova sastava jest opravdan . Poziva se na presudu Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 310/2025 od 28. srpnja 2025. te ističe da je žalbu podnijela tek kada je to učinio tuženik. Predlaže da Sud poništi pobijani dio rješenja te prizna trošak sastava podnesaka od 31. listopada 2025. i 05. prosinca 2025. godine. Potražuje i trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik pobija točku II. pobijanog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava i primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“, broj: 138/23). Poziva se na članak 147. stavak 1. ZUS-a te navodi da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke što znači da ne postoji akt koji se osporava već se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) iz kojeg razloga bi se takav spor mogao okarakterizirati kao „jednostavan“ spor, a tužba „jednostavna i stereotipna“ sa svrhom ubrzavanja rješavanja žalbe što je po sadržaju vrlo slično običnoj požurnici. Smatra da je dosuđeni iznos troška previsok u odnosu na njegovu jednostavnost, a tužbu je tužiteljica mogla ponijeti i na zapisnik bez troškova zastupanja po opunomoćeniku. Poziva se i na Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2019. i U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019. kao i Odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Dragan Kovačević protiv Hrvatske, Zubac protiv Hrvatske, Moskalj protiv Hrvatske, Perša protiv Hrvatske, Debruc i drugi protiv Hrvatske te Horvat protiv Hrvatske. Ističe da Europski sud za ljudska prava puno šire tumači mogućnost diskrecione odluke suda kod donošenja odluke o troškovima postupka, te ne veže suce isključivo za pravo da ona stranka koja je izgubila spor snosi troškove postupka već ističe kako je troškove postupka nužno odmjeriti uzevši u obzir pravne i sve druge okolnosti svakog pojedinog slučaja pri tom uvažavajući opće i pojedinačne interese, prije svega pravo stranke na pristup sudu , ali i zaštite države od plaćanja neopravdanih i previsokih troškova postupka. Ističe da pravo na podnošenje tužbe ne bi trebala biti svrha sama sebi već postoji kako bi stranke zaštitile svoja prava i pravne interese te ukoliko se pravni lijek koristi isključivo kao sredstvo za ostvarivanje naknade troškova tada se ne radi o legitimnoj uporabi prava. Predlaže poništiti točku II. pobijanog rješenja te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika navodi da tuženik nije u zakonom propisanom roku riješio njezinu žalbu te je iskoristila propisani pravni put zašite zbog šutnje uprave, a što je i svrha ovoga instituta. Navodi da je upravni spor neprocjenjiv u smislu propisa o sudskim pristojbama i odvjetničkoj tarifi pa je trošak zakonito i pravilno odmjeren u dosuđujućem dijelu. Poziva se na presudu Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1444/2025 od 04. rujna 2025. te Usž- 1776/2025 od 10. rujna 2025. Predlaže odbijanje žalbe tuženika.
5. Žalba nisu osnovane.
6. Ispitujući rješenje u dijelu u kojem je osporavano žalbama i u granicama razloga navedenih u žalbama, Sud nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija.
7. U pobijanom rješenju sud je izložio sve bitne činjenice te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane i jasne razloge zbog kojih je dosuđen iznos naknade troškova u visini navedenoj u izreci rješenja , a zbog čega je preostali iznos odbijen. Time je taj sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a, a stranke te razloge žalbenim navodima nisu dovele u sumnju.
8. Naime, u predmetnom slučaju prvostupanjski sud je obustavio upravni spor zbog toga što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu (temeljem članka 106. stavka 1. točke 2. u vezi članka 103. stavka 1. i članka 100. stavka 2. ZUS-a). Stoga, tužiteljica, temeljem odredbe članka 147. stavka 6. ima pravo na naknadu troškova spora. Radi se o troškovima sastava tužbe u iznosu pravilno određenom primjenom Tarifnog broja 27. točka 1. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“,138/23).
9. Tuženik se neosnovano poziva na jednostavnost i pravnu prirodu spora zbog „šutnje uprave“, s obzirom na to da ZUS izrijekom propisuje pravo stranke na naknadu troška spora u situaciji kada tuženik postupi po tužbenom zahtjevu. I po ocjeni ovoga Suda, sud prvog stupnja pravilno je odmjerio visinu troškova koji padaju na teret tuženika te je uzeo u obzir pravne i sve druge okolnosti konkretnog slučaja te pri tom uvažio i opće i pojedinačne interese, prije svega pravo stranke na pristup sudu (kada je priznao pravo na naknadu troška za sastav tužbe), ali i zaštite države od plaćanja neopravdanih i previsokih troškova postupka (kada je odbio zahtjev za naknadu troškova za sastav dva podneska kao neopravdan). Iz ovih je razloga žalba tuženika odbijena.
10. U odnosu na žalbene navode tužiteljice, ovaj Sud u cijelosti prihvaća stav suda prvog stupnja da trošak za sastav podnesaka od 31. listopada 2025. i 5. prosinca 2025. nije opravdan, s obzirom na to da se ne radi o činjenično i pravno obrazloženim podnescima koji su doprinijeli ishodu spora odnosno koji su utjecali na odluku suda i time, u smislu članka 144. stavak 1. ZUS-a bili potrebni za vođenje spora.
11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 10. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Hrvoje Miladin
