Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-201/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Emira Čustović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Glavaš, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2742/22-20 od 21. prosinca 2023., na sjednici održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija žalba tuženika, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2742/22-20 od 21. prosinca 2023.:

1. potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2022. do isplate do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri pos totna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

2. preinačava u točki I. izreke tako da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 4.636,14 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. listopada 2022. do isplate;

3. potvrđuje u točki II. izreke presude (odluka o troškovima postupka).

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 445,40 eura sa zateznom kamatom tekućom 10. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2742/22-20 od

21. prosinca 2023. odlučeno je:

¨I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 6.636,14 eur / 50.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2022. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.492,50 eur / 11.245,24 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.¨.

2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepoptuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka uz prijedlog da se ista preinači uz obvezu tužitelja da mu nadoknadi troškove postupka za zakonskom zateznom kamatom, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju objava ispravka ne predstavlja primjerenu naknadu štete koja je tužitelju nastala objavom informacije te da bi tužitelju pripadalo i pravo na pravičnu novčanu naknadu. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o vrijednosnim sudovima koji su utemeljeni na javno dostupnim informacijama i javnom djelovanju tužitelja kao novinara i javne osobe poznate u medijskom prostoru.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je naknada štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva tužitelja uslijed objave članka na internetskom portalu [obrt] 24. srpnja 2022. pod naslovom ¨Gnjusan govor zvijezde američke desnice: Žene koje podržavaju prava na pobačaj su male, debele i ružne. Pobačaj im nikada neće ni trebati jer ih nitko neće napumpati.¨, s podnaslovom [katastarska općina], i to isplatom pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 6.636,14 eura.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:

- da je članak objavljen s navedenim naslovom i podnaslovom s tim da sam tekst članka ne sadrži navode o tužitelju već američkom kongresmenu CD,

- da se tužitelj u zakonskom roku obratio tuženiku pisanim zahtjevom od 25. kolovoza 2022. radi objave ispravka te isprike kao i naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti,

- da je tuženik odgovorio na zahtjev tužitelja 5. rujna 2022. tako što je odbio njegove zahtjeve za ispriku i naknadu neimovinske štete kao neosnovane,

- da je na internetskom portalu [obrt] 31. kolovoza 2022. objavljen ispravak informacije pod naslovom ¨RD nema nikakve veze s djelovanjem ND uz povezivanje sa spornim člankom,

- da je 16. prosinca 2021. na istom internetskom portalu objavljen članak naslova ¨Fratar u [adresa] ugostio RD i izazvao podjele među vjernicima:

Narušio je odnose naših gasterbajtera s njemačkim civilnim i crkvenim vlastima, a onda se pokupio i otišao¨,

- da se autorica članka prije objave članka nije obratila tužitelju niti s istim provjerila objavljene podatke,

- da je tužitelj za članak saznao nekoliko dana nakon objave istog,

- da je tužitelj inače novinar koji je voditelj televizijske emisije,

- da tužitelj ne podržava stavove ND,

- da su tužitelja zbog spornog članka kontaktirali i gledatelji i poznanici i rodbina radi objašnjenja u vezi tema članka,

- da je tužitelj zbog navedenog bio potišten te uznemiren i kroz dva tjedna imao povišen talk te uzimao sredstva za smirenje,

- da ga nakon objave ispravka članka nitko nije nazvao niti komentirao ispravak,

- da se njegovo ime u internetskoj tražili povezivalo s imenom ND.

6.2. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik objavom spornog podnaslova članka nije ispunio dužnost točnog, nepristranog i pravovremenog izvješćivanja javnosti o događajima, pojavama, osobama, predmetima ili djelatnostima za koje postoji opravdan interes javnosti niti se pri tome pridržavao pravila novinarske struke i etike, a da iz samog teksta članka nije razvidna poveznica djelovanja ND s tužiteljem. Zaključuje da se radi o nadnaslovu s namjerom obmanjivanja i vrijeđanja koji kod čitatelja ostavlja dojam da tužitelj podupire navode sadržane u spornom članku, dok istovremeno utječe na javno mišljenje u smjeru javne osude i prijezira tužitelja kao javne osobe – novinara i televizijskog voditelja te isticanje njegovog kažnjivog ponašanja koje je rehabilitirano. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga za naknadu štete, a da ispravkom informacije nisu otklonjene sve štetne posljedice zbog povrede prava tužitelja jer je objava imale negativan učinak na ugled, čast i dostojanstvo tužitelj i privatno i poslovno, a osobito kada se uzme u obzir da je u trenutku objave bio javna osoba – televizijski voditelj pa da isti ima pravo na isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 6.636,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u nastavku: ZPP), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer proizlaze iz provedenih, brižljivo i pravilno, ocijenjenih dokaza.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika o ispunjenju pretpostavki za naknadu štete isplatom pravične novčane naknade, ukazuje se da, a sukladno čl. 21. st. 6. Zakon o medijima ("Narodne novine" br. 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., u nastavku: ZM), postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

10. Iz sadržaja samog članka je razvidno da se prezime tužitelja, i to u samom podnaslovu, dovodi u vezu s izrazito kontroverznim javnim stavovima stranog političara, a na način da se opisom ¨američki R upućuje da se radi o istomišljenicima, s tim da iz konteksta sadržaja samog teksta nije razvidna poveznica između tužitelja i osobe čije se kontroverzne, diskriminatorne i uvredljive izjave o ženama, njihovom izgledu i borbi za prava na pobačaj prenose u tekstu.

11. Javno povezivanje i to u naslovnom dijelu članka s osobom koja javno daje izjave koje su dijelom navedene i u samom naslovu izravno utječe na javnu, ali i privatnu percepciju osobe koja se navodi u članku, a obzirom na naslov i kontekst članka, na način da se radi o osobi koja dijeli izrečene stavove i uvjerenja. Uzimajući u obzir da se radi o ekstremnim stavovima i uvjerenjima, logično je da takva objava bitno vrijeđa čast, ugled i dostojanstvo osobe ukoliko ista javno ne dijeli i/ili podržava takva uvjerenja i stavove.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika da nije odgovoran za nastalu štetu jer da se radi o vrijednosnim sudovima autorice članka, ukazuje se da, sukladno čl. 21. st. 4. ZM-a, za isključenje njegove odgovornosti nije dostatno da se radi o vrijednosnom sudu autorice (mišljenju/stavu autorice) već da je objava tog njenog mišljenja u javnom interesu i dana u dobroj vjeri.

13. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da bi objava vrijednosnog suda autorice u pogledu tužitelja bila u javnom interesu niti dana u dobroj vjeri jer iz iskaza same autorice proizlazi da ista prije objave članka nije niti pokušala kontaktirati tužitelja radi provjere podataka vezanih za sami članak odnosno izražene stavove ND te da je poveznicu između tužitelja i ove osobe utemeljila na saznanjima da je isti imao aferu s kokainom i prostitutkama te da je u svojoj emisiji crnce nazivao ¨crnčugama¨. Kao što prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje, autorica članka nije imala niti jedan objektivan razlog da tužitelja spomene u predmetnom članku koji govori negativno i uvredljivo o ženama koje se bore za pravo na pobačaj jer niti sama ne navodi da bi tužitelj takve izjave davao javno, pored činjenice da prije objave članka, kao novinar u dobroj vjeri, nije niti pokušala utvrditi stajalište tužitelja o istom, pogotovo o izjavama ND kojeg naziva ¨OD. Uz navedeno, tuženik ničim ne obrazlaže niti dokazuje zašto bi spominjanje tužitelja u podnaslovu članka navedenog sadržaja bilo u interesu javnosti te kada se sam naslov, podnaslov te iskaz i postupanje autorice prije objave članka dovedu u međusobnu vezu, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se radi o objavi koja je usmjerena na negativni prikaz osobe tužitelja, a ne informiranje javnosti u dobroj vjeri.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sva šteta koja je nastala tužitelju objavom predmetnog članka otklonjena time što je mjesec i nekoliko dana nakon objave spornog članka objavljen ispravak informacije naslova ¨¨RD nema nikakve veze s djelovanjem ND, ukazuje se da je čl. 22. st. 1. ZM-a određeno da se nematerijalna šteta (povreda prava osobnosti) u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

15.1. Tuženik je zaista objavio ispravak informacije iz kojeg je jasno očitovanje tužitelja da nema nikakve veze s djelovanjem ND te je na takav način javno prenesena informacija iz koje proizlazi distanciranje tužitelja od javno objavljenih informacija o izjava i djelovanju ND no i po ocjeni ovog suda, navedenim ispravkom nije u potpunosti reparirana šteta koja je nastala objavom tuženika. Naime, ispravak informacije, a koji sadržajno predstavlja objavu izjave oštećenika, nema istovjetan značaj i učinak u vidu javne percepcije kao što ima članak novinara kao stručne osobe koja pribavlja, provjerava i prenosi informacije od javnog značaja, pogotovo stoga što životno takva objava ima obrambeni, posteriori, učinak i ne može u potpunosti utjecati na formiranje javnog mijenja ili dojma jednako kao u trenutku objave ili prije same objave kada osoba ima mogućnost već pri informiranju utjecati na percepciju o svom djelovanju i/ili svjetonazorima. Tužitelj ovim ispravkom nije doveden u položaj u kojem bi se nalazio da je autorica članka objavila članak uz prethodnu mogućnost očitovanja tužitelja i/ili da je svoj vrijednosni sud utemeljila na informacijama o stajalištima i djelovanju tužitelja upravo u vezi teme samog članka.

15.2. Nadalje, sama objava ispravka, tako da se isti sastoji od izjave tužitelja da povezivanje njega i ND nije opravdano, nema isti učinak kao da je objavljen članak koji se temelji na informacijama koje prenosi novinar ili pak da je objavljena isprika tuženika iz koje bi bilo razvidno da sam autor ne potvrđuje kao činjenicu da je tužitelj osoba koja podržava navedene stavove i djelovanje ND.

16. Naknada štete je pravni institut koji ima svrhu u tome da se osoba kojoj je šteta nastala krivnjom druge osobe reparira tako da se oštećena osoba dovede u položaj u kojem bi bila da nije bilo štetne radnje. Navedeno je relativno jednostavno kada se radi o imovinskoj šteti no kod neimovinske štete koja pretpostavlja povredu prava osobnosti kao temeljnih ljudskih prava poput časti, ugleda i dostojanstva, ne postoji način da se takva šteta egzaktno, ekvivalentno i u potpunosti reparira jer se ne radi o apsolutno objektivno mjerljivim kategorijama i povredama. Dapače, sam čin povrede istog prava može biti raznovrstan, posljedice istog mogu biti potpuno različite, a okolnosti na strani štetnika, oštećene osobe i posljedica povrede istog prava potpuno različite u svakom konkretnom slučaju.

17. U ovom slučaju se radi o objavi na poznatom nacionalnom internetskom portalu, dakle mediju koji je dostupan znatnom broju čitatelja, tužitelj je i sam novinar te javna osoba u ulozi televizijskog voditelja, prezime tužitelja u negativnom kontekstu je dio naslova izrazito negativnog i omalovažavajućeg odnosa prema ženama koje se bore za osjetljiva prava poput prava na pobačaj te je sasvim logično, neovisno o potencijalnim drugim konzervativnim javnim stavovima tužitelja (kako tuženik tvrdi), da posljedice prikazivanja tužitelja kao osobe koja podržava navedeni pristup i stajališta, imaju značajniji učinak na percepciju ličnosti i djelovanja tužitelja, kako kao javne osobe, tako i privatne osobe.

18. Iako je tužitelj javna osoba (novinar/televizijski voditelj) i time pod povećanom pažnjom javnosti, a zbog čega treba pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina, on i dalje uživa zaštitu svojih prava pa mediji, bez obzira na njihovu ulogu u obavještavanju javnosti o javnim osobama, moraju voditi računa o tome na koji način objavljuju podatke o takvim osobama, osobito ako se radi o izrazito osjetljivim temama poput prava na pobačaj te ravnopravnosti osoba po spolu i izgledu, kao i uživanju opojnih sredstava te seksualnim odnosima s maloljetnicima, a što su teme navedenog članka o CD kojeg autorica predstavlja kao osobu sličnog djelovanja kao tužitelj.

19. Odredbama čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u nastavku: ZOO) je propisano:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

20. Uzimajući u obzir prethodno navedene okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju zbog povrede prava na čast, ugled i dostojanstvo pripada i pravo na pravičnu naknadu, pored činjenice objavljenog ispravka, no ocjena je ovog suda da je visina pravične naknade koja je dosuđena protivna odredbama citiranog čl. 1100. ZOO-a.

21.1. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je objavio ispravak informacije mjesec i nekoliko dana nakon objave spornog članka, na bitno istovjetan način kao i sami članak, uz vezivanje ispravka na navedeni članak, čime je tužitelju omogućena značajna zaštita časti i ugleda u vidu javne objave njegovog negiranja poveznice s osobom ND.

21.2. Činjenica je da navedena objava nije mogla retroaktivno sanirati svu štetu koju je tužitelj pretrpio takvom objavom u vidu razdoblja od mjesec dana u kojem se tužitelja javno povezivalo s navedenom osobom te u kojem period je tužitelj trpio neugodnosti na poslu i privatno u vezi objave koja ga predstavlja kao osobu sa stajalištima i ponašanjem poput ND, pored činjenice da tužitelj nije dokazao da bi zbog navedene objave trpio znatne neugodnosti i posljedice, a pogotovo ne nakon objave ispravka. Naime, sam tužitelj iskazuje da ga nitko više u vezi objave nije kontaktirao nakon objave ispravka, dok ne iskazuje da bi trpio izravne posljedice u svakodnevnom životu poput poslovne ili privatne izolacije, gubitka odnosa ili pak izrazitih neugodnosti. Činjenica da su gledatelji njegove emisije te rodbina imali upita u vezi navedenog članka nije istovjetna situaciji kada bi navedeni upit predstavljali oštre kritike ili čvrstu/uvriježenu (dugotrajnu) percepciju tužitelja kao osobe koja podržava u članku navedene stavove i postupanja.

21.3. Uz navedeno, činjenica je da se tužitelj u ovom članku ne navodi punim imenom i prezimenom čime je poveznica između njega i ND jasno prepoznata samo osobama koje poznaju tužitelja, kao i osobama prate javnu ličnost i javno djelovan je tužitelja, a upravo navedene osobe imaju mogućnost uvida u istinitost takve poveznice, osobito nakon objave ispravka informacije. Pri tome, značajna okolnost je i činjenica da navedeni članak sadržajem uopće ne govori o tužitelju niti sam sadržaj članka , izuzev spornog podnaslova ima direktnih poveznica s tužiteljem.

22.1. Za razliku od pravične novčane naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, za povredu prava osobnosti poput prava na čast, ugled i dostojanstvo, u sudskoj praksi ne postoje objektivna mjerila koja bi predstavljala orijentacijski kriterij za određivanje visine pravične novčane naknade, kao što je slučaj sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 29. studenog 2002., pod poslovnim brojem: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, odnosno sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, a koji detaljno reguliraju ovu naknadu kod povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

22.2. Usprkos navedenom, a uzimajući u obzir da svaka povreda prava osobnosti, kao temeljnih ljudskih prava, predstavlja ozbiljnu povredu prava, kao i da su posljedice takve povrede upravo posljedice koje utječu na samu osobu u njenom svakodnevnom životu, ocjenjuje se da pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom zahtijevaju pristup u kojem se povrede prava osobnosti štite na način koji u bitnom polazi od činjenice da se radi o temeljnim pravima i da zaštita istih ima istu društvenu svrhu.

23.1. Uzimajući u obzir da je prethodno navedenim orijentacijskim kriterijima za smanjenje životne aktivnosti kod povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje predviđena pravična novčana naknada od 1.493,00 eura (uz moguće povećanje uslijed inflacije nastale nakon 2020. godine kada je iznos odmjeren) ukoliko je svakodnevna životna aktivnost osobe trajno smanjena za 10 %, ocjena je ovog suda da je iznos pravične naknade koju tužitelj potražuje u konkretnom slučaju, a koji iznos je u cijelosti dosuđen prvostupanjskom presudom, neprimjeren i protivan čl. 1100. ZOO-a.

23.2. Naime, jačina i trajanje povrede te posljedice i trajanje istih u konkretnom slučaju upućuju da se radilo o povredi koja je trajala kraće razdoblje, koja je izazvala neugodnosti za tužitelja u vidu preispitivanja stajališta tužitelja o temi članka, a tema kojeg nije bio sam tužitelj. Tužitelju je javnom objavom njegovog stajališta omogućeno javno opovrgavanje poveznice sa sadržajem članka, čime su otklonjene neugodnosti u vezi preispitivanja njegovog stajališta o temi, dok je samo pravo na pravičnu novčanu naknadu vezano sa naknadu štete koju je imao u razdoblju do objave ispravka i koja ima za cilj naknaditi tužitelju pretrpljene duševne boli koje su nastale jer su ga, zbog korištenja njegovog imena u podnaslovu članku, poslovno i privatno preispitivali kao osobu koja je javno prikazana kao osoba koja je povezana sa kontroverznim stajalištima i postupanjima druge javne osobe.

23.3. Slijedom navedenog, zaključuje se da je u danim okolnostima, a uzimajući u obzir da je objavom ispravka djelomično popravljena šteta, opravdana pravična novčana naknada zbog povrede prava na čast, ugled i dostojanstvo u iznosu od 2.000,00 eura, a koja predstavlja naknadu za duševne boli koje je tužitelj imao u razdoblju od objave članka do objave ispravka informacije, uzimajući u obzir da sam tužitelj ne dokazuje da bi navedena objava nakon ispravka informacije ostavila trajne posljedice u poslovnom ili privatnom životu tužitelja.

24. Kako je tužitelju ovim u sporu uspio 100 % po osnovi, a po visini 30 %, dok je tuženik uspio samo po visini za 70 %, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP -a, tužitelj bi imao pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 30 %. No, uzimajući u obzir da tužitelj isključivo potražuje naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji troškovi su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u nastavku: Tarifa) bili jednaki neovisno o visini postavljenog i dosuđenog zahtjeva jer su troškovi zastupanja u predmetu vrijednosti 2.000,00 eura i 6.636,14 eura istovjetni obzirom se nalaze u istom platnom razredu Tarife, te koji su u cijelosti pravilno ocijenjeni kao potrebni za uspjeh tužitelja u sporu i to u visini određenoj sukladno tbr. 7. i tbr. 9. Tarife, u vezi s tbr. 46. Tarife, tuž itelju sukladno čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu istih u iznosu kako je određen prvostupanjskom presudom.

25. U odnosu na troškove žalbenog postupka, istovjetno kao u odnosu na troškove prvostupanjskog postupka, ukazuje se da je tuženik za djelomični uspjeh u žalbi imao jednak trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku i u pogledu ukupne vrijednosti predmeta spora i u pogledu vrijednosti s kojom je uspio u sporu jer je za sastav žalbe Tarifom propisan jednak iznos nagrade odvjetniku, čime je taj trošak u cijelosti bio potreban za uspjeh tuženika u dijelu u kojem je uspio sa žalbom pa mu isti, sukladno čl. 155. ZPP-a, pripada u iznosu od 312,50 eura.

No, kako visina sudske pristojbe za žalbu nije istovjetna kod vrijednosti spora od 2.000,00 eura i 6.636,14 eura, tuženiku pripada pravo na naknadu ovog troška samo u iznosu od 132,90 eura kao iznosa sudske pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude koji je obvezan platiti za vrijednost spora od 2.000,00 eura, što zajedno s troškom sastava žalbe daje iznos od 445,40 eura.

26. Slijedom navedenog, primjenom čl. 373.a st. 1. točka 2. i st. 2. ZPP-a te čl. 166. ZPP-a, u vezi s čl. 151. st. 1. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac