Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-370/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama protiv presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn - 114/2022-24 od 4. siječnja 2024., na sjednici održanoj 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-114/2022-24 od 4. siječnja 2024. potvrđuje u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pn-114/2022-24 od 4. siječnja 2024. odlučeno je:

¨I. Nalaže se tuženici HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukloniti članke objavljene na blogu www.mirisna.com i to članak naslova „Miris prevare – DG, „parfumer“, od 18. kolovoza 2020., članak naslova „Miris mučnine – DG i klijenti, parfemski brendovi“, od 27. studenog 2020., članak naslova „Brisana četvrta tvrtka DG – britanska [obrt]“, od 9. rujna 2021. godine, članak naslova „DG: Biografija – fact check“, od 16. listopada 2021., članak naslova „Miris besramnosti – DG „Biografija“ i Abeceda ljepote Masteclass“, od 16. listopada 2021. i članak naslova „Miris očaja – kako je DG doveo policiju na vrata mog doma“, od 16. kolovoza 2022. godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu štete u iznosu od ukupno 2.000,00 EUR (15.069,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Poslovni broj: Pn-114/2022-24 2

III. Sa ostatkom tužbenog zahtjeva, a za isplatu naknade štete u iznosu od 17.908,42 EUR (134.931,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, tužitelj se odbija.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka. ¨.

2. Tuženica žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i IV. izreke, time u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, kao i odluci o troškovima postupka, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači uz obvezu tužitelja da joj nadoknadi i troškove žalbenog postupka, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/2025., dalje u tekstu: ZPP-a), da je pogrešno utvrdio odlučne činjenice te pogrešno primijenio materijalno pravo. U bitnom ukazuje da je tužitelj kao javna osoba javno iznosio neistinite tvrdnje i time obmanjivao potrošače te da je javnost imala prava na točne informacije koje je ona izložila u objavljenim tekstovima, uz utemeljene vrijednosne sudove o tužitelju kao javnoj osobi. Smatra da je prvostupanjski sud propustio provesti test razmjernosti između dva temeljna prava – prava na slobodu izražavanja i prava na privatnost te da je pobijanom odlukom povrijeđeno njeno pravo na slobodu izražavanja.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama II., III. i IV. izreke u bitnom tvrdeći da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju pravične naknade zbog povrede njegove časti i ugleda pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom je propustio uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a osobito dugotrajnost i intenzitet objava tuženice te činjenicu kako se postupanje tuženice očitovalo na njega i njegov poslovni život. Predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu uz obvezu tuženice da mu nadoknadi i troškove žalbenog postupka, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženica ističe da tužitelj nije u postupku zahtijevao naknadu imovinske štete već isključivo neimovinske štete zbog čega gubitak poslovne suradnje i javnih istupa nisu relevantni za odluku o njegovom zahtjevu za naknadu neimovinske štete, uz napomenu da istu nije niti dokazao tijekom postupka.

5. Žalbe tužitelja i tuženice su neosnovane.

6. Predmet spora je naknada štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva tužitelja uslijed objave tekstova:

- „Miris prevare – DG, „parfumer“, od 18. kolovoza 2020.,

- „Miris mučnine – DG i klijenti, parfemski brendovi“, od 27. studenog 2020.,

- „Brisana četvrta tvrtka DG – britanska [obrt]“, od 9. rujna 2021.,

- „DG: Biografija – fact check“, od 16. listopada 2021.,

- „Miris besramnosti – DG „Biografija“ i Abeceda ljepote Masteclass“, od 16. listopada 2021. i

- „Miris očaja – kako je DG doveo policiju na vrata mog doma“, od 16. kolovoza 2022.,

a koje članke je tuženica kao autorica objavila na svom blogu – stranici [web adresa] to uklanjanjem ovih članaka te isplatom iznosa od 19.908,42 eura na ime naknade štete.

7.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:

- da je tuženica autorica navedenih tekstova koje je objavila na svom blogu na navedenoj internetskoj adresi,

- da je tuženica ove tekstove objavila kao parfumer hobist,

- da je tuženica potpisnica tzv. Etičkog parfemskog kodeksa te da je njen blog akreditiran za praćenje europskih poslovnih parfemskih skupova/sajmova i izložbi

[obrt] i [obrt],

- da tuženica na svom blogu objavljuje tekstove koji se odnose na teme iz parfemske industrije i to pretežito sadržaje koji se odnose na recenzije domaćih parfema,

- da je tuženica naručila uzorke parfema od Hrvatske parfemske kuće tužitelja te provela provjeru informacija o tom brendu i školovanju tužitelja,

- da je u intervju tužitelja objavljenom na portalu [obrt] u travnju 2018. pod naslovom ¨Intervju: DG, vlasnik [obrt] navedeno da je ova parfemska kuća osnovana 2017. u [adresa] kao dio brenda Europske parfemske kuće, čiji je osnivač jedna o najvećih tvornica privatnih brendova parfema i mirisa u Europi – [obrt] koja ima svoje sjedište u [adresa], da je nedavno predstavljena nova linija mirisa [obrt] koju potpisuje parfumer i vlasnik kompanije, da je tužitelj u intervju naveo da je relativno rano shvatio da ima istančan osjet mirisa te da mu se činila savršena ideja da se počne baviti kreiranjem parfemskih receptura, da je počeo raditi na toj ideji i započeo školovanje u području fitoaromaterapije, da je dublji uvid u parfemsku industriju dobio u Francuskoj gdje je često putovao kako bi proširio znanje, da je potom otvorio spomenutu parfemsku kuću, s tim da u to vrijeme nije završio nikakvu školu, čak ni tečaj, već je zaposlio kemijske tehničare i farmaceute kako bi mogli početi s radom, da su tada radili sa gotovim parfemskim esencijama koje su kupovali od francuskih proizvođača pa potom razvili nekoliko svojih brendova i vrlo dobro se pozicionirali na tržištu u Hrvatskoj,

- da je 2017. i 2018. objavljeno nekoliko intervjua tužitelja i medijskih članaka o njemu, u kojim su autori članaka, ne i sam tužitelj, tužitelja prezentirali kao mastera parfumera koji je stručno znanje stjecao pune četiri godine u najprestižnijim školama u kojima su mu mentori bili najveći francuski kreatori parfema,

- da tužitelj nije osporio ¨nakićene¨ titule koje su mu autori tekstova pripisali, ali da se sam nije tako predstavio,

- da je tužitelj zaista osnovao navedenu parfemsku kuću i da je ista prvotno bila u vlasništvu [obrt]. sa sjedištem u [adresa], a čiji osnivač i vlasnik je bio tužitelj,

- da je [obrt] registrirana za proizvodnju toaletno-kozmetičkih proizvoda i da posjeduje potvrdu o prijavi djelatnosti proizvodnje,

- da je tužitelj završio srednju građevinsku školi,

- da je osim završene srednje škole tijekom 2008. dva puta polazio neformalne edukacije u vezi snova i korištenja hlapivih molekula, eteričnih i mirisnih ulja, apsoluta i sintetskih mirisnih spojeva, a koje nisu uključivale osposobljavanje ili kvalifikaciju za određeno zanimanje,

- da je tužitelj 9. veljače 2020. stekao ¨Perfumery¨ diplomu [obrt],

- da je tužitelj 12. listopada 2020. sudjelovao na edukaciji Dobra proizvođačka praksa u proizvodnji kozmetike u skladu sa Smjernicama za dobru proizvođačku praksu, Aromatični kutak, te stekao „Certificate of completion“, [obrt], od 4. ožujka 2021. godine;

- da je tužitelj završio tzv. higijenski minimum, prema Potvrdi o stečenom znanju o sprječavanju zaraznih bolesti osoba koje rade u proizvodnji, odnosno prometu kozmetičkih proizvoda, Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije, od 14. travnja 2021. godine;

- da je tužitelj 3. lipnja 2021. stekao „Advanced Aromatherapy“ diplome, [obrt], od 3. lipnja 2021., kao oblik neformalnog obrazovanja,

- da je tužitelj 2022. stekao diplomu o uspješno završenom obrazovanju za fitoaromaterapeuta u [obrt] u školskoj godini 2021./2022.,

- da je tužitelj imao pribavljeno očitovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: 602-01/21-01/00778, URBROJ: 533-05-21-0002, od 24. studenog 2021. o mogućnosti održavanja edukacija, seminara i radionica izrade parfema i kozmetike, a kao neformalni oblik obrazovanja;

- da tužitelj u vrijeme danog intervjua, a niti kasnije, nije imao završeno obrazovanje za parfumera u smislu formalnog akademskog obrazovanja,

- da se tužitelj ne može smatrati školovanim parfumerom pa tako ni Master parfumerom,

- da je tužitelj za trgovačko društvo ..., vlasnice MG, provodio tečajeve iz područja parfumerstva, a koji su od strane tog društva reklamirani kao master class tečajevi – neformalni oblik obrazovanja,

- da je tužitelj bio proizvođač mirisa, a ne distributer,

- da je izrada deklaracije proizvoda u nadležnosti distributera, a ne proizvođača proizvoda,

- da ništa ne ukazuje da bi parfemi koje je tužitelj proizveo bili zdravstveno neispravni odnosno opasni ili na bilo koji način štetni za zdravlje,

- da nije dokazana istinitost tvrdnje da bi četvrta tvrtka tužitelja bila brisana,

- da je tuženica u objavi od 9. rujna 2021. iznosila neprovjerene informacije i s tim u vezi stav da bi prestankom rada društva tužitelja klijenti mogli biti izloženi odgovornosti za proizvode kupljene od tužitelja i trpjeti štetu,

- da je sadržaj članka o biografiji i osobito edukaciji te ¨besparici¨ tužitelja u srži omalovažački i s ciljem negativnog prikazivanja tužitelja,

- da je članak od 16. kolovoza 2022. neutemeljeno prikazao tuženicu kao žrtvu, a tužitelja kao počinitelja kaznenog djela,

- da se tuženica izravno obraćala suradnicima tužitelja prikazujući ga kao neškolovanu osobu upitnih referenci i poslovanja upozoravajući ih da preispitaju s kim posluju,

- da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka 9. travnja 2021. zatražio uklanjanje do tada objavljenih članaka, a što je tuženica odbila.

7.2. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je objavama tuženice na navedenom blogu povrijeđeno pravo tužitelja na čast, ugled i dostojanstvo iako je tužitelj kao javna osoba javno ¨uljepšavao činjenice¨ o svojim kvalifikacijama i poslovanju izvan Hrvatske te iako je tuženica opravdano ukazala na navedeno, isto stoga što je tuženica u ovim objavama uporno i opetovano omalovažavala sva postignuća tužitelja u pogledu edukacije i poslovanja tužitelja, a što nije predstavljalo nepristrano informiranje javnosti u dobroj vjeri. Ukazuje da je pravo tuženice kao nezavisnog blogera iznositi svoje vrijednosne sudove no ne i vrijeđati te neprilično omalovažavati tužitelja, a na koju namjeru upućuju i sami naslovi objava tuženice objavljivani u razdoblju od dvije godine. Prvostupanjski sud zaključuje da je stoga osnovan zahtjev tužitelja za uklanjanje navedenih članaka te da mu zbog povrede prava osobnosti koja je uzrokovala uznemirenost i stres tužitelja te narušenje njegovog ugleda, opravdana pravična naknada u iznosu od 2.000,00 eura, dok je zahtjev za naknadu štete preko ovog iznosa neosnovan.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju tuženica sadržajno ukazuje u žalbi.

8.2. U ovom sporu su odlučne činjenice je li tuženica povrijedila pravo tužitelja na čast, ugled i dostojanstvo te je li tužitelju zbog toga nastala neimovinska šteta, a prvostupanjska presuda sadrži razloge o navedenim činjenicama te je pravilnost iste moguće ispitati.

9. U odnosu na odlučne činjenice, ovaj sud u cijelosti prihvaća prethodno navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, s tim da se, u odnosu na žalbene navode tuženice, ukazuje da su odlučne činjenice je li tuženica autorica ovih tekstova, je li tuženica iste javno objavila, je li postojao interes za javnom objavom tekstova tuženice, jesu li navedeni tekstovi imali legitiman cilj te je li objavom ovih tekstova povrijeđeno osobno pravo tužitelja na čast, ugled i dostojanstvo.

10. Naime, a kako tuženica pravilno ukazuje u žalbi, pravo na slobodu izražavanja je jedno od temeljnih ustavnih i konvencijskih prava no isto podliježe ograničenjima radi zaštite ustavnih i konvencijskih prava drugih osoba, konkretno prava na dostojanstvo, čast i ugled kao i prava da se svatko smatra nedužnim i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

11. U odnosu na činjenicu da u konkretnom slučaju postoji sukob temeljenih prava stranaka, ukazuje se da u slučaju sukoba prava na slobodu izražavanja (čl. 38. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 55/01., 5/14., 85/10. – u nastavku: Ustav, te čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, - ¨Narodne novine - Međunarodni ugovori¨, br. 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., u nastavku: EKLJP) sa pravom na dostojanstvo, čast i ugled (čl. 35. Ustava i čl. 8. EKLJP -a) sloboda izražavanja može imati primat ukoliko postoji javni interes da se određene tvrdnje o osobi i njenom djelovanju javno iznesu i ukoliko su te tvrdnje istinite i provjerene te imaju za cilj zaštitu javnog interesa, što nije slučaj u ovom sporu.

12. U konkretnom slučaju tuženica je kao privatna osoba koja nije djelatnik parfemske industrije, a niti stručno educirana osoba iz navedenog područja već isključivo privatni pratitelj (ljubitelj) iste, te koja svoja znanja crpi iz iskustva i osobnog afiniteta parfemskim proizvodima, o tužitelju kao osobi koja se profesionalno bavi parfemskim proizvodima pisala javne tekstove na mediju koji je jednostavno dostupan široj javnosti (blog) i to tekstove koji već u samom naslovu osobi tužitelja i njegovom poslovanju pripisuju negativne i ozbiljne imputacije koje uključuju prijevarno postupanje i neprofesionalnost, a na način koji prosječnom čitatelju upućuje na dokazane činjenice, a ne vrijednosne sudove (mišljenja i dojmove) tuženice, bez da su takve tvrdnje bile utemeljene na odlukama nadležnih tijela i/ili institucija.

13. Uz navedeno, naglasak i glavna tema tekstova nisu osobna ocjena kvalitete proizvoda i iskustva u korištenju istih, a na što upućuje svrha bloga tuženice, nego činjenične tvrdnje o stručnim kvalifikacijama tužitelja i njegovom poslovnom i profesionalnom iskustvu, a koje se opisuju kao neistinite, prijevarne i besramne, uz uvredljivo komentiranje stručnosti tužitelja, sve na način da je tijekom 2 godine objavljeno 6 tekstova bitno istovjetnog cilja – javnog karakteriziranja tužitelja kao osobe koja se lažno predstavlja te nepravilno i neuspješno posluje u parfemskoj industriji.

14. Tuženica ima pravo javno izražavati svoj mišljenje no pri tome nema pravo vrijeđati dostojanstvo, čast i ugled druge osobe tako da svoje mišljenje prezentira kao dokaz počinjenja kaznenog ili prekršajnog djela (prevara, lažno predstavljanje, ugrožavanje zdravlja trećih osoba) bez da navedene tvrdnje (ne vrijednosni sud) temelji na provjerenim i dokazanim činjenicama. Uz navedeno, način izražavanja mišljenja tuženice te sadržaj ovih tekstova ne predstavljaju objektivno izvještavanje niti komunikaciju koja je primjerena javnoj diskusiji, a niti imaju legitiman cilj informiranja drugih osoba radi zaštite interesa ciljane skupine (potrošača parfemskih proizvoda) jer naglasak sadržaja tekstova nije na samim proizvodima i proizvodnom procesu već osobi tužitelja.

15. Način i sadržaj izražavanja tuženice, učestalost objava tuženice te nedostatak činjenične osnove za iznesene tvrdnje tuženice, u vezi s činjenicom da tužitelj nije javna osoba (političar ili aktivni sudionik javnog života) već poduzetnik koji se u javnom prostoru pojavljuje isključivo u vezi sa svojom poslovnom djelatnošću, kao i činjenicom da naglasak tekstova nije na samim proizvodima koje potrošači koriste već stručnosti tužitelja te činjenicom da tuženica svojim tekstom omalovažava iskustvo i rad tužitelja, predstavljaju okolnosti zbog kojih pravo tuženice na slobodu izražavanja nema primat u odnosu na pravo tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled jer su izražavanjem tuženice u predmetnim tekstovima povrijeđena ova prava tužitelja bez da je za isto postojao legitimni cilj u vidu informiranja i zaštite potrošača.

16.1. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica navedenim objavama povrijedila osobna prava tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled te sukladno čl. 1099. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u nastavku: ZOO) naložio uklanjanje navedenih tekstova.

16.2. Pri tome se mjera uklanjanja tekstova u cijelosti ukazuje primjerenom obzirom na naslov i sadržaja članaka te nedostatak legitimnog cilja koji bi opravdao ovako javno izlaganje i negativno karakteriziranje osobe koja u javnom prostoru sudjeluje kao poslovna osoba.

16.3. Nadalje, a uzimajući u obzir da tužitelj nije javna osoba u smislu političkog ili javnog društvenog života već poduzetnik koji se u javnom prostoru pojavljuje samo u vezi obavljanja privatne djelatnosti, kao i da je uslijed objave tekstova tuženice javno i to krugu ljudi koji prati područje njegove djelatnosti prikazan kao prevarant i nestručnjak, logično je da je navedeno kod tužitelja izazvalo povećanu uznemirenost te znatno utjecalo na njegova prava osobnost koja su višekratno povrijeđena tijekom razdoblja od dvije godine, pravilno je prvostupanjski sud, sukladno čl. 1100. st. 3. ZOO- a, tužitelju dosudio i pravičnu naknadu od 2.000,00 eura.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja da bi mu pripadala naknada štete i u iznosu od 17.908,42 eura (preko dosuđene naknade), ukazuje se da prema navodima tužitelja navedena šteta predstavlja gubitak zarade koju bi ostvario da nije bilo predmetnih tekstova tuženice, konkretno gubitak zarade koji je imao jer klijenti nisu htjeli surađivati s njim zbog tekstova tuženice. Iako je životno i logično da bi tužitelj zbog navedenih javnih tekstova tuženice objavljenih na blogu koji se bavi recenzijom pro izvoda koje tužitelj proizvodi/prodaje trpio i ovaj oblik štete, tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao osnovu i visinu takve zarade pa je stoga pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja u ovom dijelu.

18. Konačno, a u vezi odluke o troškovima postupka, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 154. st. 4. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, obzirom na djelomični uspjeh stranaka u sporu, kako u pogledu osnove, tako i visine zahtjeva te činjenici da su obje strane imale u bitnom podjednake troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.

19. Uzimajući u obzir da niti tužitelj niti tuženica nisu uspjeli sa žalbom protiv prvostupanjske presude, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

Dubrovnik, 10. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac