REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-249/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Kornelije Kallay Blažeković i Gorana Škugora kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AP, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog AP, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov- 175/2026 od 12. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog AP odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podnošenja optužnice protiv optuženog AP, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženom AP produljen istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-160/2026 od 15. veljače 2026. i produljen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-277/2026 od 13. ožujka 2025., a iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegova uhićenja od 13. veljače 2026. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi AP, po branitelju Rafaelu Krešiću, odvjetniku iz Zagreba, bez izričitog navođenja osnova zbog kojih se žalba podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor protiv optuženika ukine ili da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje uz određivanje mjera opreza ili istražnog zatvora u domu.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi da obrazloženje pobijanog rješenja u odnosu na posebne okolnosti nije utemeljeno niti dostatno za odluku kojom se optuženiku oduzima sloboda. Također, žalitelj osporava postojanje posebnih okolnosti, navodeći da je optuženik neosuđivan, da je policijskim službenicima dragovoljno predao opojnu drogu, kao i da je boravak optuženika u istražnom zatvoru utjecao na istoga da više ne čini kaznena djela. Nadalje, optuženik ističe da je otac dvoje djece i da je do uhićenja živio u [adresa], u kući s ocem PP, koji je nedavno pušten iz bolnice na kućnu njegu i kojemu je potrebna pomoć. Također, žalitelj navodi da se samo na načinu počinjenja kaznenog djela, bez drugih okolnosti osobite kvalitete, ne može zasnivati istražni zatvor pa da je stoga prekršen članak 5. stavak 1. C i stavak 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Zaključno, žalitelj ističe da se iteracijska opasnost može prevenirati i blažim mjerama, kao i istražnim zatvorom u domu.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su valjani i dostatno konkretizirani.
6.1. Slijedom navedenog, neosnovani su paušalni prigovori žalitelja da sud nije dao dostatne i opravdane razloge iz kojih bi proizlazilo da su se stekli zakonski uvjeti za produljenje istražnog zatvora, a subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedovoljnom količinom izloženih razloga ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
7. Nadalje, suprotno istaknutim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi optuženi AP, u slučaju puštanja na slobodu, mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo. Naime, pri procjeni iteracijske opasnosti, uz raniju osuđivanost ili neosuđivanost te ličnost počinitelja, u obzir se uzimaju i težina, način i okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela. Stoga se prvostupanjski sud pravilno pozvao na okolnosti i način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela te je posebno cijenio veliku količinu privremeno oduzete droge. Razvidno je da se radi o skoro 32 kg konoplje tipe droga, pakirane u više pojedinačnih omota te gotovo 230 grama kokaina, a što sve ukazuje na upornost optuženika u protupravnom postupanju, njegovu znatnu organiziranost te visok stupanj kriminalne volje prilikom poduzimanja radnji počinjenja inkriminiranog kaznenog djela. Uz navedeno, prvostupanjski sud je pravilno cijenio i da se radi o različitim vrstama droge te je uzeo u obzir da optuženik samo povremeno radi, da nema redoviti i siguran izvor prihoda, a što upućuje na zaključak da se bavi prodajom droge upravo radi ostvarivanja prihoda za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Stoga sve navedeno, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, unatoč optuženikovoj neosuđivanosti ukazuje na ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo, a zbog čega je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora u svrhu prevencije iteracijske opasnosti i pravilno je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7.1. Također, napominje se optuženiku da je ranija kaznena osuđivanost ili neosuđivanost samo jedan od kriterija koji se uzimaju u obzir prilikom ocjene postoji li iteracijska opasnost, no da je o navedenom moguće voditi računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka. Isto tako suradnja optuženika s tijelima kaznenog progona u vidu dragovoljne predaje droge te okolnost da je otac dvoje djece i da mora pomagati ocu koji je otpušten iz bolnice, nisu odlučne okolnosti kod procjene postojanja iteracijske opasnosti i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., premda se i te okolnosti mogu uzeti u obzir u daljnjem tijeku kaznenog postupka.
8. Zaključno, suprotno prigovorima žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i primjenom blažih mjera opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je, u odlomku 7.2. na četvrtoj stranici pobijanog rješenja, ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je, razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrđeno da su u konkretnom slučaju posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu istražnog zatvora i da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ne može se, za sada, ostvariti niti jednom od blažih mjera opreza, kao niti istražnim zatvorom u domu.
9. Isto tako, nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98.
– pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava optuženika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na povredu optuženikovog prava na slobodu. Naime, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu optuženika.
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 9. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
