REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-248/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KŽ, zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog KŽ podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-217/2026 od 16. lipnja 2026., u sjednici održanoj 9. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog KŽ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem, nakon podignute optužnice zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela iz članka 215. stavka 1. KZ/11 i iz članka 331. stavka 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, pod točkom I. izreke je na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 4 . Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) produljen istražni zatvor okrivljenom KŽ iz zakonske osnove označene u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, koji je određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-515/202 od 17. svibnja 2026. Pod točkom II. izreke je određeno da se okrivljenom KŽ u istražni zatvor uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegovog uhićenja 16. svibnja 2026., pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici Vesni Rogulj, odvjetnici iz Zagreba, bez isticanja zakonske osnove iz koje se podnosi žalba, s prijedlogom razmotriti i uvažiti žalbu te ukinuti istražni zatvor odnosno odrediti istražni zatvor u domu.
3. Spis predmeta je na temelju čanka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalbom se osporava postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost pri čemu žalitelj smatra da pogrešno sud zaključuje da je svojim ponašanjem okrivljenik iskazao izrazitu upornost jer je sam događaj trajao samo jednu minutu i očito se radilo o izoliranom incidentu. Osim toga je puška oduzeta od okrivljenika pa kako nema drugog oružja ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Nadalje se ističe da se nije u dovoljnoj mjeri cijenilo pod kojim se okolnostima događaj desio jer se radilo o godišnjici smrti njegove djevojke, da je zatočeništvo u srpskom logoru ostavilo duboke psihičke posljedice na okrivljenika i da se ne radi o nikakvoj kriminalnoj količini već o izoliranom incidentu. Osim toga su se trebale cijeniti i obiteljske prilike jer svakodnevno skrbi o majci staroj 80 godina koja je pretrpjela moždani udar. Stoga smatra da bi se ista svrha mogla postići i primjenom mjera opreza kao blažih mjera a sud je osim toga bio dužan navesti zbog čega smatra da se ne može primijeniti istražni zatvor u domu uz elektronički nadzor. Pozivajući se na sudsku praksu smatra da se treba imati u vidu načelo razmjernosti i da se i sa više mjera opreza može ostvariti ista svrha kao s mjerom istražnog zatvora.
6. Razmatrajući žalbene navode i one u pobijanom rješenju, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge o postojanju osnovane sumnje kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, a tako i za postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost i zbog čega se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti blažim mjerama.
6.1. Protivno prigovoru žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost. Tako se ta opasnost temelji ne samo na ranijoj osuđivanosti, već i na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv. Naime, okrivljenik je pravomoćno kazneno osuđivana osoba pa je tako presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1450/2017 od 9. listopada 2017., pravomoćne 19. prosinca 2017. osuđen zbog kaznenih djela iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, presudom istog suda broj K -1297/2019 od 26. rujna 2019., pravomoćne 14. siječnja 2020. osuđen je zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci djela i presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-616/2022 od 24. siječnja 2023., pravomoćne 20. travnja 2023. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11, iz članka 136. stavka 3. KZ/11 i zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11. Iz navedenog je očito da do sada izrečene sankcije, pa tako i bezuvjetne kazne zatvora nisu utjecale na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje sukladno opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Također je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu da se okrivljenik nalazio na liječenju od ovisnosti i psihijatrijskom liječenju, da je pušten na vikend od 15. svibnja 2026. do 18. svibnja 2026. i usprkos tome je konzumirao alkohol, a inkriminirani se događaj desio 16. svibnja 2026. Okolnosti počinjenja kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. KZ/11 ukazuju, protivno žalbenom prigovoru, na upornost jer je okrivljenik iz puške ispalio više metaka u čijoj se blizini nalazio stambeni objekt. Cijeneći sve gore navedeno, pravilno je u svrhu prevencije iteracijske opasnosti produljen istražni zatvor i iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, imajući u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08 kojom je propisano da se ne primjenjuje teža mjera ukoliko se ista svrha može ostvariti i blažim mjerama. No, cijeneći sve gore navedene okolnosti, a osobito raniju osuđivanost, i po ocjeni ovoga vijeća, prevencija iteracijske opasnosti može se ostvariti samo mjerom istražnog zatvora a ne i mjerama opreza kako se to neosnovano predlaže u žalbi. Jednako tako ne postoje okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbe članka 119. ZKP/08.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 9. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
