Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-183/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu AG zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-120/2018 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K- 120/2018 od 14. travnja 2025. optuženi AG je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – utaja iz članka 232. stavak 3. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11).

1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećeno [trgovačko društvo], [adresa], se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti je upućeno u parnični postupak.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Pravodobnu žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP/08 predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženika, podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da moli da ga se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

2.1. Odgovor na žalbu je podnio optuženik putem branitelja Milana Petričića, odvjetnika u Zadru s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

4. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije vrednovao obranu optuženika kao ni iskaze svjedoka IG i MG ispitanih u dokaznom postupku nego je samo vrednovao iskaze svjedoka FG, ŽG, UG kao i dokumentaciju pročitanu u dokaznom postupku čime je propustio savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana posebno imajući u vidu da je iskaz svjedoka MG proturječan obrani optuženika AG oko ispravnosti predmetne opreme kao jedne od odlučujućih činjenice u ovom kaznenom postupku. Posebno je trebalo cijeniti iskaz svjedoka LG i to u dijelu u kojem navodi da se zbog proteka vremena ne može decidirano izjasniti o korištenju premetne opreme i eventualnim problemima te isti staviti u vezu s mail komunikacijom između njega kao voditelja kluba [obrt] i HG.

4.1. Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju presude izložio obranu optuženog AG, pobrojao dokaze koje je izveo, naznačio što je sporno, a što nesporno da bi nakon toga djelomično izložio sadržaj izvedenih dokaza, nakon čega je zaključio da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je optuženik s predmetnom opremom raspolagao kao njen vlasnik, a koje raspolaganje nadilazi puko korištenje i posjed stvari jer je predmetan oprema nakon demontaže bila uskladištena , a što proizlazi iz iskaza svjedoka LG kao i iz obrane optuženika.

4.2. Člankom 459. stavak 5. ZKP/08 određen je način obrazlaganja presude i obaveza suda da u obrazloženju presude izloži iz kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na optuženika i njegovo djelo, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

4.3. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude niti jednom riječju ne osvrće na obranu optuženika, posebno njegovu tvrdnju da je LG bio zadužen za rješavanje situacije s oštećenikom dok svjedok LG navodi da on nije bio zaposlen kao voditelja kluba [obrt] u trenutku kad su se događala natezanja oko opreme, ne dovodi u vezu s ostalim dokazima navode iz obrane optuženika da on ne zna kod koga je dao uskladištiti opremu vrijednosti oko 100.000,00 eura niti opisuje što je iz kojeg dokaza zaključio i zašto prihvaća ili ne prihvaća obranu optuženika, a prihvaća ostale dokaze.

4.4. Kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje, na postojanje neke odlučne činjenice, tada prvostupanjski sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta (čl. 393. st. 2. ZKP/08) i dužnosti savjesne ocjene dokaza "pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima" (članak 450. stavak 2. ZKP/08). U ispunjavanju te dužnosti sud nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza (članak 9. stavak 3. ZKP/08).

4.5. Ocjenjujući dokaznu građu koju stvarno čine obrana optuženika, te iskazi svih svjedoka ispitanih u dokaznom postupku, kao i cjelokupna dokumentacija pročitane u dokaznom postupku, prvostupanjski je propustio dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Naime, dokazni sadržaj u predmetnom postupku i postojanje proturječnih dokaza prvostupanjski sud je trebao riješiti savjesnom i brižljivom analizom istih u skladu s odredbom članka 459. stavak 5. ZKP/08. Nadalje, ukoliko sud nalazi da ostali dokazi koji su provedeni, a koji su pobrojani, nisu bitni za odlučivanje u pogledu odgovornosti okrivljenika i u tom slučaju sud je dužan dati ocjenu tih dokaza, tj. izjasniti se o vjerodostojnosti tih dokaza i navesti zašto smatra da to nije bitno niti odlučno. Stoga kod postojanja proturječnih dokaza prvostupanjski sud mora prema načelu slobodne ocjene dokaza (članak 9. stavak 4. ZKP/08) i obaveznog savjesnog i sveobuhvatnog vrednovanja dokaza (članak 450. stavak 2. ZKP/08) ocijeniti koji je dokaz vjerodostojan te na temelju takve analize donijeti odluku.

4.6. Time prvostupanjski sud nije postupio prema odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08 jer nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

5. Imajući u vidu da se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je, na temelju odredbe članka 487. stavak 4. ZKP/08., ocjenjivao i ove žalbene navode.

6. U pravu je državni odvjetnik kad u svojoj žalbi problematizira sudbinu elektroničke opreme nakon demontaže za koju optuženik navodi da ju je pohranio u jedno skladište u Zagrebu i to nakon što je završila sezona 2015. da bi nakon nekoliko godina odležanih u skladištu bila odvezena na smetlište te kad takvu obranu optuženika dovodi u vezu s dijelom iskaza svjedoka FG koji tvrdi da se predmetna oprema nalazila na Zrću još jednu ili dvije godine, a što je u proturječnosti s obranom optuženika.

6.1. Kazneno djelo utaje je dovršeno kad počinitelj sa stvari koja mu je povjerena počne raspolagati kao da je ta stvar njegova te poduzme one radnje kao što su, npr. prodaja, zamjena, davanje u zalog, darivanje itd., na koje je ovlašten da ih poduzme jedino vlasnik stvari. U ovom slučaju ako ćemo vjerovati obrani optuženika isti je predmetnu elektroničku opremu bacio na otpad, a što je također jedan od oblika raspolaganja stvari kada se okrivljenik stavlja u ulogu vlasnika jer takvom radnjom onemogućuje osobi ovlaštenoj raspolagati sa stvari mogućnost raspolaganja.

6.2. Temeljni oblik kaznenog djela utaje čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar (ili imovinsko pravo) koji su mu povjereni, a to zapravo znači da se stvar nalazi u detenciji onoga tko sa navedenom stvari raspolaže na temelju nekog pravnog posla. U ovom kaznenom postupku ostalo je nerazjašnjeno na temelju kojeg je to pravnog posla optuženik sebi uzeo za pravo da prisvoji predmetnu elektroničku opremu . Ostalo je nerazjašnjeno i kad je ta pravni posao između optuženika tj. njegove tvrtke i oštećenika prestao. Naime, prvostupanjski sud se poziva u točki 27. obrazloženja pobijane presude na ugovor o najmu elektroničke opreme za ugostiteljski objekt [obrt] iako je taj ugovor sklopljen za sezonu 2014., a čak ni taj ugovor nije pregledan u dokaznom postupku.

6.3. Ako se već optuženik u svojoj obrani poziva na pravo zadržanja kao isključenje protupravnosti svog postupanja tad je prvostupanjski sud bio u obvezi analizirati takve njegove navode i dovesti iste u vezu sa sadržajem poslovnog odnosa između oštećenog trgovačkog društva i tvrtke kojom stvarno upravlja optuženik, a sve kako bi se utvrdili uvjeti njihove poslovne suradnje vezane za najam elektroničke opreme a samim time i prava i obveze koja bi proizlazila iz tog poslovnog odnosa. Prvostupanjski sud nije dao razloge o tome zbog čega smatra da odbijanje vraćanja opreme vlasniku, njeno skladištenje i na kraju odlaganje iste na otpad ne predstavlja manifestaciju prisvajanja i to u situaciji kad nisu poznati detalji pravnog odnosa između ugostiteljskog objekta [obrt] i tvrtke Polet vezani za najam elektroničke opreme.

7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će sve izvesti sve provedene dokaze, a po potrebi i nove koje ocijeni važnima za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja s tim da će na okolnost utvrđivanja sadržaja i oblika poslovne suradnje između kao i utvrđivanja saznanja oko ispravnosti opreme i pregovora vezanih za povrat iste ispitati HG u svojstvu svjedoka. Pri tome će imati u vidu na sve što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom u ovom dijelu, pa će nakon pažljive i savjesne analize svakog dokaza posebno te svih dokaza u njihovoj ukupnosti i povezanosti s obranom optuženika, određeno i potpuno izložiti zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a radi donošenja ispravnog zaključka je li se u ponašanju optuženika stječu obilježja kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11 . Potom će donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

8. Zbog navedenog, povodom žalbe državnog odvjetnika a po službenoj dužnosti, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu radi utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i riješiti kao u izreci ovog rješenja, te predmet vratiti na ponovno suđenje, a sve u smislu odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.

Dubrovnik, 9. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž