Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2129/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja VIGANJ COMMERECE d.o.o., Orebić, Dubravica 15, OIB: 63349894640, kojeg zastupa Dražen Vuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, protiv 1. tuženika KŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ORTOLIO TRANSPORTI d.o.o., [adresa], OIB: 22100881281, koje zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, radi donošenja privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Psp-15/2026 od 20. travnja 2026., dana 9. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja VIGANJ COMMERECE d.o.o., Orebić, Dubravica 15, ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Psp-15/2026 od 20. travnja 2026. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak te se ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koja glasi: "I. Radi osiguranja nenovčane tražbine koju tužitelj/predlagatelj osiguranja VIGANJ COMMERCE d.o.o., OIB: 63349894640 ima s osnova smetanja posjeda prava služnosti puta, prolaza i kolnika na pristupnom putu nekretninama koje su u njegovom vlasništvu i na kojem se nalazi Kamp [obrt] koje tražbine ima prema tuženiku pod 1./protivniku osiguranja pod 1. KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženiku pod 2./protivniku osiguranja pod 2. ORTOLIO TRANSPORTI d.o.o., [adresa], OIB: 22100881281

određuje se privremena mjera

te se nalaže tuženicima/protivnicima osiguranja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ORTOLIO TRANSPORTI d.o.o., OIB: 22100881281 da u roku od 24 sata od dostave ovog rješenja sa pristupnog puta nekretninama na kojima se nalazi Kamp [obrt], uklone kamion i kamionsku prikolicu.

II. Zabranjuje se tuženicima/protivnicima osiguranja KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te ORTOLIO TRANSPORTI d.o.o., [adresa], OIB: 22100881281 daljnje postavljanje bilo kakvih prepreka na pristupnom putu i bilo koje drugo ometanje tužitelja/predlagatelja osiguranja VIGANJ COMMERCE d.o.o., OIB: 63349894640 u obavljanju djelatnosti Kampa [obrt].

III. Ako tuženici/protivnici osiguranja ne ispune obveze navedene u točkama I. i II. ovog Rješenja, Sud tuženiku pod 1/protivniku osiguranja pod 1. KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zaprječuje novčanu kaznu u iznosu od 3.980,00 Eura, a tuženiku/protivniku osiguranja pod 2. ORTOLIO TRANSPORTI d.o.o. [adresa], OIB: 22100881281, novčanu kaznu u visini iznosa od 13.270,00 Eura.

IV. Ovlašćuje se tužitelj/predlagatelj osiguranja VIGANJ COMMERCE d.o.o., OIB: 63349894640 putem treće osobe, na trošak tuženika/protivnika osiguranja izvršiti radnju naloženu tuženicima/protivnicima osiguranja KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ORTOLIO TRANSPORTI d.o.o., [adresa], OIB: 22100881281, ukoliko oni ne postupe po nalogu Suda iz točke I ovog rješenja. U cilju osiguranja provođenja ove točke rješenja po potrebi će se odrediti prisustvo dovoljnog broja pripadnika MUP-a, a podredno će se naložiti tuženiku/predlagatelju osiguranja prisustvo zaštitara ovlaštene zaštitarske tvrtke, a o trošku tuženika/protivnika osiguranja.

V. Ova privremena mjera ostaje na snazi do proteka roka od 15 dana od nastupanja pravomoćnosti odluke u ovom postupku.

VI. Nalaže se tuženicima/protivnicima osiguranja KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te ORTOLIO TRANSPORTI d.o.o., [adresa], OIB: 22100881281, solidarno u roku od 8 (osam) dana, naknaditi predlagatelju osiguranja trošak ove privremene mjere zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na navedeni iznos teku od dana donošenja Rješenja o osiguranju i teku dalje, sve do konačne isplate i to prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) . Predlaže da žalbeni sud preinači pobijano rješenje na način da odredi zatraženu privremenu mjeru ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupka te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvoga stupnja je odbio prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku, citirajući propisano čl. 442. ZPP-a, čl. 346. st. 1. i čl. 347. st. 1. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) i čl. 16. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. br.: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15.) uz, u bitnom, obrazloženje:

- da iz historijata tužbe ne proizlaze pretpostavke potrebne za utvrđenje posjeda prava služnosti provoza i prolaza za koju tužitelj tvrdi da ju vrši preko spornih čestica,

- da tužitelj ne navodi preko čijih nekretnina se proteže predmetna trasa puta, da se ne izjašnjava o dimenzijama puta i o dimenzijama puta u dijelu koji je sporan,

- da tužitelj nije naveo u čijem je posjedu sporni put, niti je obrazložio radi li se o javnom putu, a da ako se radi o javnom putu da je isključena mogućnost stjecanja posjeda prava služnosti,

- da su tuženici doista parkirali vozilo na početku prilaznog puta kampu, ali da je prolaz i nadalje moguće, slijedom čega da tužitelj nije dokazao da mu prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva štete

- i da se zatraženom privremenom mjerom u pretežitom dijelu konzumira sam tužbeni zahtjev postavljen radi pružanja posjedovne zaštite.

5. Pobijano rješenje nije pravilno te ga je potrebno ukinuti.

6. Prema odredbi sadržanoj u čl. 346. stavku 1. OZ-a, za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine nije potrebno s potpunom izvjesnošću dokazati postojanje tražbine i opasnosti, nego je dovoljno da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito promjenom postojećeg stanja stvari, odnosno da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

6.1. Sud prvoga stupnja međutim nije primijenio navedeni standard vjerojatnosti, nego je od tužitelja zahtijevao razinu dokazivanja koja odgovara konačnom odlučivanju o meritumu spora.

7. Nadalje, u konkretnom slučaju ne radi se o parničnom postupku u kojem se utvrđuje postoji li ili ne pravo služnosti provoza i prolaza i ne zahtjeva se donošenje privremen mjere u odnosu na takav tužbeni zahtjev. Radi se o postupku radi smetanja posjeda i privremenoj mjeri zatraženoj u postupku radu smetanja posjeda. Stoga je za odluku o zahtjevu tužitelja irelevantno postojanje prava služnosti prolaza i provoza, a relevantno je izvršava li tužitelj faktično sadržaj takve služnosti, jesu li radnje tuženika onemogućile takav posjed i u vezi s tim je li tužitelj učinio vjerojatnim postojanje pretpostavki potrebnih za donošenje zatražene privremene mjere i to u stupnju vjerojatnosti.

7.1. Slijedom toga nije bilo mjesta odbijanju prijedloga tužitelja za izdavanje privremen mjere iz razloga navedenih pod točkom 4. alineje 1. do 3. ovog drugostupanjskog rješenja i to na način kao da se odlučuje o meritumu spora.

8. Osim toga, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi i da je sud utvrdio kako su tuženici doista parkirali vozilo na početku prilaznog puta kampu, dakle na samom pristupu nekretnini koju tužitelj koristi, ali da opasnost od štete ne postoji jer je prolaz „i nadalje moguć“. Takav zaključak o mogućnosti prolaza, međutim, nije obrazložen. Ovo jer sud ne utvrđuje i ne obrazlaže u kojem je opsegu prolaz navodno ostao moguć, za koju vrstu vozila, kojom širinom, je li takav prolaz dostatan za redovan pristup kampu, gostima, dostavi, opskrbi i interventnim vozilima, a sud ne obrazlaže niti zašto parkiranje kamiona i prikolice na početku prilaznog puta ne predstavlja barem znatno otežanje korištenja tog puta i promjenu dotadašnjeg stanja stvari.

9. Jednako tako nije pravilan ni zaključak suda da se predloženom privremenom mjerom konzumira sam tužbeni zahtjev. Činjenica da sadržaj privremene mjere, djelomično, korespondira zaštiti koja se traži u glavnoj stvari ne predstavlja sama po sebi razlog za odbijanje mjere.

9.1. Svrha privremene mjere u sporovima ove vrste je da se njome privremeno uredi odnos među strankama, spriječi samovlasno održavanje stanja smetanja i osigura djelotvornost buduće sudske zaštite do pravomoćnog okončanja postupka. U tom smislu nalog da se privremenom mjerom naloži tuženicima da uklone kamion i kamionsku prikolicu s prilaznog puta ne predstavlja konačno i meritornо odlučivanje o spornom odnosu, već privremenu i vremenski ograničenu mjeru usmjerenu na očuvanje postojećeg stanja i sprječavanje daljnjeg ometanja, pri čemu nije konzumiran tužbeni zahtjev jer takva mjera ne sadrži zabranu takvog postupanju tuženiku, što je također dio tužbenog zahtjeva.

10. Slijedom navedenog osnovano se navodima žalbe ukazuje na povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. i čl. 354. st. . u vezi s čl. 8. ZPP-a, što je bilo od utjecaja i na pravilnost promjene materijalnog prava, a zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

11. U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke i nepravilnosti na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom i donijeti će novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.

12. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, dana 9. srpnja 2026.

Sudac:

Jadranka Matić